Bresha Meadows ili "Breezy" kako su je njeni prijatelji zvali, nekoć je provodila puno vremena u svojoj spavaćoj sobi u roditeljskom domu u Ohiou u SAD-u. Ponekad bi vježbala sa svojim prijateljicom, radila čučnjeve i trbušnjake te bi skakale po cijeloj kući. Bresha i njena prijateljica Saquoya su obožavale plesati, a ponekad bi svoje koreografije stavljale na Facebook. 

Ponekad bi samo razgovarale. Dvije prijateljice koje su se upoznale u prvom razredu srednje škole odmah su kliknule. Bresha joj se rado povjeravala, govorila joj je o svojoj depresiji, koja se u njoj javljala kao magle koja se iznenada spusti.

Većinu bi večeri Bersha ipak provodila sama, zakopane glave u knjigu s vratima čvrsto zatvorenim. Njena soba, na prvom katu, bilo je kontrolirani, siguran okoliš. Dolje to nije bio slučaj. 

U prizemlju su se na stranici ormara nalazila udubljenja u obliku glave njene majke. Dolje se nalazio njen otac, muškarac kojeg su članovi obitelji kao kućnog tiranina, dominantnog, nasilnog i okrutnog. 

- Ona bi se skrivala gore, nije naprosto željela biti u njegovoj blizini - rekla je njena majka Brandi Meadows (41) u siječnju. 

Kako otkriva, suprug Jonathan je bio muž zlostavljač. Većinu od njihovih dvadeset godina provedenih zajedno, sustavno ju je kontrolirao i tukao. Bresha i njena starija sestra Brianna te brat Jonathan mlađi bili su svjedoci tom nasilju.

- Djeca to nisu mogla ne vidjeti, ne čuti, ne osjetiti. U kući je bilo užasno - priznaje njihova majka.

Danas je njihova kuća u mrtvačkoj tišini, lišena jauka i sukoba, poput deaktivirane bombe. Dvoje od njenih stanara odjednom su nestali, ostavljajući ostatak obitelji u stanju šoka i žalosti.

Konkretno što se to dogodilo u njihovoj kući još uvijek se otkriva i raščlanjuje.

U ranim jutarnjim satima 28. srpnja 2016. Jonathan je ustrijeljen dok je spavao na kauču. Policija je uhitila 14-godišnju Breshu te je ona prevezena u maloljetnički pritvor u Ohiou.

Od tada nije došla kući. Danas, preko šest mjeseci fatalnog događaja, ona i dalje čeka suđenje prema optužbi za teško ubojstvo.

Njeno je uhićenje privuklo pažnju američke javnosti, osobito na problem zlostavljanih žena i djece, kao i Afroamerikanaca. Čin Breshe protumačen je kao ponašanje očajne djevojčice u borbi za opstanak, koja je zbog istog završila iza rešetki.

Aktivisti protiv obiteljskog nasilja i zagovornici kaznene reforme pravosuđa organizirali su se u sklopu kampanje #FreeBresha te zahtijevaju da se djevojčicu hitno pusti te optužbe odbace.

Oni tvrde kako se nju kažnjava upravo u vrijeme kad joj je potrebna podrška, oporavak i zacjeljivanje rana. U zatvoru ne postoji psihička terapija koja bi se usmjerila na rješavanje njene traume, kao ni članova obitelji ili prijatelja s kojima bi mogla razgovarati o tome što je prošla.

Nitko ne osporava činjenicu da je Bresha pucala u Jonathana. Ostaje samo pitanje - zašto.

Članovi njegove obitelji ne kriju da je bio nasilan. Njegova sestra, Lena Cooper, rekla je kako misli da su optužbe o nasilju izmišljene kako bi se pomoglo Breshinoj obrani. 

- Ja još uvijek volim svoju nećakinju, ali nije normalno za dijete da ubije svog oca - rekla je Lena za Huffington Post. 

No članovi Breshine obitelji kažu kako je ona izvela nemoguću kalkulaciju - zamijenila je svoj figurativni zatvor u kući s onim pravim kako bi oni mogli napokon biti slobodni od nasilnika. Danas se oni bore da je izbave iz zatvora i dovedu kući.