U Kaliforniji su tijekom 1979. godine uz cestu pronađena tijela ubijenih dječaka, a jedan od njih imao je 12 godina. Njihova izmučena tijela pokazivala su tragove strašnog seksualnog zlostavljanja a ubijeni su gušenjem i ubodom nožem. 

Za razliku od drugih serijskih ubojica, ovaj je imao pomoćnike, ljude koji su pomagali "Ubojici sa autoceste" da počini svoje stravične zločine na području između Los Angelesa i Orange Countyja. Za svoje potrebe koristio je razna oruđa, poput alata za razbijanje leda.   

William Bonin ubio je 14 tinejdžera, službeno, a neslužbeno se broj njegovih žrtava penje na 21. Neke žrtve uspjele su pobjeći i svjedočiti o onome što im se dogodilo. 

"Rekao sam mu da ne trebam ići dalje, no autom je otišao daleko od užurbane ceste i zaustavio se. Bez ikakve najave izvadio je komad žice, i omotao mi oko vrata. U tom sam trenutku pomislio, to je to, gotov sam. Mrtav sam", rekao je dječak koji se ipak uspio spasiti. Pobjegao je iz automobila nakon što ga je udario u prepone. 

Druga žrtva David McVicker svjedočio je protiv Bonina na sudu. 

"Izvadio je pištolj, i zaključao vrata pa nisam mogao izaći. Znao sam da ako pokuša rukom dohvatiti druga vrata da bi me lako mogao ubiti. Počeo je skidati svoju odjeću i meni je rekao da skinem svoju. Silovao me je na prednjem sjedalu automobila a oko vrata mi omotao majicu kroz čije rukave je bila provučena žica. Stiskao ju je jako, i pokušao me zadaviti", rekao je. 

Njegov je slučaj bio rijetkost, kada je ubojica pustio svoju 14-godišnju žrtvu nakon silovanja.

Sam je Bonin odrastao u disfunkcionalnoj obitelji i bio zlostavljan. Rođen je u Connecticutu 8. siječnja 1947. godine kao srednje dijete među troje braće. Odrastao je u obitelji oca alkoholičara, majke koje nije bilo, a odgajao ga je djed, osuđeni zlostavljač djece. 

Ima razloga Zašto je bilo toliko serijskih ubojica 80-ih godina?

Sa osam godina pobjegao je od kuće a u ranim godinama svoje adolescencije nakon krađe registarskih tablica poslan je u centar za maloljetnike, gdje su ga navodno seksualno zlostavljali stariji dječaci. 1965. godine prijavio se u vojsku i služio u Vijetnamu kao artiljerac na helikopteru. Tijekom službe napao je dvojicu njemu podčinjenih vojnika. Nakon rata se oženio, razveo i preselio u Kaliforniju. 

Sa 22 godine uhićen je zbog seksualnog napada na petoricu dječaka i osuđen na pet godina zatvora. Nakon izlaska na slobodu napao je ranije spomenutog 14-godišnjeg Davida McVickera 1975. godine. Vraćen je u zatvor na odsluženje još četiri godine zatvora. 

Kada je izašao 1979. godine zakleo se kako se nikada neće vratiti u zatvor i tada je počeo sa svojim stravičnim ubojstvima. 
No nije ih počinio sam, imao je čak četvero pomagača Vernona Buttsa, Gregoryja Mileyja, Jamesa Munroa, i Williama Pugha.

Njegova prva ubijena žrtva bio je 17-godišnji njemački učenik koji je u SAD-u bio na razmjeni. Posljednji put vidjeli su ga kako stopira 5. kolovoza 1979. godine. Nekoliko dana kasnije njegovo je golo tijelo pronađeno u Malibu kanjonu, izbodeno 80 puta, sa najlonskim užetom omotanim oko vrata. 

Krajem kolovoza unakazio je tijelo 15-godišnjeg Donalda Hydena kojeg su pronašli u kontejneru. Bio je silovan, ugušen i prerezanog grkljana. Slično se dogodilo i 17-godišnjem Davidu Murillu koji je nestao 9. rujna na putu prema kinu. Tri dana kasnije pronađen je, unakažen i silovan. 

Većina tih dječaka bili su djeca, poput 12-godišnjeg James McCabea. On je u ožujku 1980. godine čekao autobus koji ga je trebao odvesti u Disneyland. No tamo nikada nije stigao jer ga je Bonin oteo, pretukao, zadavio i bacio u smeće. Većina njegovih žrtva su silovani, i zadavljeni sa vlastitim majicama koje je ubojica uz pomoć žice učvrstio oko njihovih vratova. Žrtve su se nastavile nizati sve dok policija nije pronašla jednog njegovog pomagača, William Pugha, koji je priznao, kako je navodno, samo svjedočio ubojstvima. Ubrzo nakon toga policija je počela nadzirati Bonina. 

Uhvatili su ga na djelu. 

11. lipnja 1980. godine Bonin je krenuo u vožnju sa svojim kombijem, i zaustavio ga kako bi porazgovarao sa petoricom mladića koji su hodali uz cestu. Jedan od njih prihvatio je njegov poziv na vožnju. Policija ga je uhvatila na djelu dok je zlostavljao 15-godišnjaka. Pronašli su nekoliko noževa, dugi najlonski kabel, i knjigu isječaka o "Ubojici sa autoputa" u njegovom kombiju. 

Suđenje mu je započelo 4. studenog 1981. godine, a presuda je bila - smrt. U povijesti je ostao zapisan kao prva osoba koja je ubijena smrtonosnom injekcijom u Kaliforniji. Posljednji dan na životu proveo je u društvu s prijateljima. Njegov posljednji obrok bila je pizza sa feferonima i kobasicama, ledena kava, i Coca Cola. Prije izvršenja kazne posjetio ga je i kapelan.

Pogubljen je 23. veljače 1996. godine.

"Smrtna kazna nije rješenje za ove probleme. Osjećam da šalje pogrešnu poruku mladima u ovoj zemlji. Mladi se ponašaju onako kako vide da se drugi oko njih ponašaju, a ne onako kako im se kaže da bi se trebali ponašati. Savjetujem svima koji pomisle da bi učinili nešto što je protivno zakonu, da otiđu na tiho mjesto i ozbiljno o tome promisle", bile su njegove posljednje riječi. 

Dvojica njegovih pomagača umrla su dok su čekala suđenje, Vernon Butts se objesio, a Gregory Miley je podlegao ozljedama zadobivenim u napadu u zatvoru. Zbog sudjelovanja u jednom ubojstvu James Munro odslužuje 15-godišnju kaznu. William Pugh osuđen je ne šest godina, a oslobođen nakon odsluženja četiri.