Filmske ili serijske adaptacije književnih djela u industriji pokretne slike prisutne su od gotovo samih njezinih početaka, a posljednjeg desetljeća proživljavaju ponovni uzlet. Tendenciji ponovnog ispisivanja ili prepričavanja u drugome mediju svjedočimo još otkako je Peter Jackson pokorio kino blagajne, poharavši potom i Oscare, svojim redateljskim pogledom na Tolkienova “Gospodara prstenova”, ista je nastavljena dotad nezapamćenim uspjehom “Igre prijestolja”, čiju je pomalo razočaravajuću, ali grandioznu završnicu pratilo gotovo 20 milijuna gledatelja, a svjedočimo joj i danas kroz adaptacije razmjerne popularnosti, ali sve veće brojnosti. Podloga fenomena sasvim je ekonomska pa će tako književne, u posljednje vrijeme i stripovske, adaptacije u prosjeku zaraditi 53% veću dobit od djela nastalih prema originalnom scenariju. Slična se analogija provlači i sve učestalijim suvremenim interpretacijama klasične književnosti ili narodnih predaja, mitova i legendi. Narativi su dobro poznati jer odolijevaju zubu vremena, prihvatljivo je zaključiti i uspješni, bajke su imanentne ljudskom postojanju, a izvornici su počesto prilično mračni, jezoviti, dok suvremeno iščitavanje često upisuje komentare neuralgičnih društvenih stanja. Domaćem je tržištu razmjerno nedavno predstavljena “Ubodena i uspavana”, Trnoružičino i Snjeguljičino sljubljivanje u vrlo dobroj režiji Neila Gaimana, popraćeno sjajnim ilustracijama Chrisa Riddella, a nešto su slično, postavljanjem sudbine svijeta u ženske, dotad nejake i ne pretjerano važne ruke, 2019. pokušali učiniti Frank Miller i Thomas Wheeler. Nažalost, prokletstvo iz naslova preneseno je na njezinu pripovijednu liniju pa ona, kao istoimena Netflixova serija, ostaje jednostavno - “Ukleta”.

Bolje bi možda bilo reći, propala. Ili nešto manje uspješna od autorskih očekivanja. Od samog je početka to bila neobična suradnja. Virtuoza devete umjetnosti Millera, poznatog po tome što svojim pričama sam udara sliku i ton, transformirajući ih potom na velika platna, s relativno je nepoznatim Wheelerom, dosad zapaženim po scenariju za “Mačka u čizmama” iz 2011., navodno, čuvši da dečki dijele strast prema staroengleskim pričama, spojila je Millerova agentica, a onda je tako samostalan Miller “odu legendi koja je otključala njegovu maštu” prepustio u ruke nedovoljno prokušanog scenarista i stvaranju “Uklete” pridonio tek kroz četrdesetak ilustracija. 

Te su ilustracije, treba priznati, i najbolje što “Ukleta” na nešto više od četiristotinjak stranica može ponuditi čitatelju. Priča je, naime, prilično jednostavna i mnogo manje originalna nego što su njezini tvorci spremni priznati. Glavnu ulogu, naime, ovog puta ima Nimue, u izvornoj legendi poznata kao Gospa od jezera. Prilično tragične sudbine, i s važnom zadaćom, ondje ipak nije dovoljno zastupljena pa su joj Miller i Wheeler odlučili posvetiti cijelu knjigu, nadajući se vjerojatno kako će ona postati tek prvi izdanak serijala. Njihova Nimue mnogo je odvažnija, stvorena da vlada, ali bez potpore vilenjačkog naroda kojemu bi trebala služiti, obilježena je ožiljcima na leđima i pogrdnim naslovom “vučje vještice”. No njezinu djetinjem opiranju ovladavanja moćima unutar vlastitog tijela kraj dolazi kad vojska Crvenih plašteva, svećeničkih gotovo pa plaćenika, u misiji istrebljenja svega što u Engleskoj nije ljudsko, pobije skoro sve žitelje njezina sela, a ona kreće u misiju, tek napola osvetničku, a drugom polovicom priča o sazrijevanju, preuzimanju odgovornosti i stvaranju jednog novog i drugačijeg mita. Nimue, naime, nasljeđuje Mač moći (mitski Excalibur iz izvorne legende) koji u sebi krije drevnu snagu, omogućuje svojem vlasniku da ubije horde neprijatelja istodobno ga slamajući i pokoravajući svojoj krvožednoj volji. U originalu mač pripada Arthuru, jedinom pravom vladaru, no što ako je od samog početka bio u jedinim rukama koje na njega polažu istinsko pravo? Arthur, uostalom, u ovoj priči i nije pravi vitez, nego šarmantan, ali pomalo praznoglavi plaćenik, a njegov odnos prema Nimue sve je samo ne viteški pa ih od prvog susreta, umjesto čiste naklonosti i nevina udvaranja, veže vrlo opipljiva seksualna napetost. Zanimljiva je i uloga koju su Miller i Wheeler namijenili Merlinu - moćni je čarobnjak odavno izgubio sposobnost stvaranja, ali ne i prepoznavanja magije. Ta ga frustracija tjera prema piću, a kako bi svoju tajnu sačuvao, šarlatanstvo prikriva koristeći se uslugama mreže uhoda i raznim spletkama. U početku to sasvim dobro funkcionira, Merlinove su dosjetke duhovite kao i sama njegova pojava, no postoji samo jedan Tyrion Lannister, ultimativno zabavan viritelj u dno čaše pa Merlin s razvojem radnje postaje tek oronula pijanica. 

Iako s njom dijeli sve glavne protagoniste ili barem njihova imena, pretjerano je reći da se “Ukleta” naslanja na legendu o kralju Arthuru. Možda se prije njome nadahnjuje u pokušaju stvaranja nove priče unutar epske fantastike. Nažalost, talent za ponovno ispisivanje tropa unutar žanra Franka Millera, dokazan kroz stripove “Daredevil” i “Vitez tame”, ovdje je nedovoljno iskorišten. Originalnosti, zapravo, gotovo da i nema - Nimue kao “djevojka koja je preživjela, a sad ne može i ne želi ovladati svojim moćima” stoji kao neobičan spoj Harryja Pottera i Kingove Carrie, ostali junaci sa svojim vrlo pomaknutim posebnostima kao da su naklon Millerovoj “X-Men” ekipi, a Arthurov je mit, kroz “Magle Avalona”, davno prepričan iz ženske perspektive. I to mnogo uspješnije. Ostaje naposljetku zapitati se i je li “Ukleta” baš izvorno književno djelo ili ukoričeno opravdanje jednom od Netflixovih pokušaja. Naime, knjiga je bila tek napola gotova kad su ljudi iz kompanije načuli da Miller radi na novom projektu i ponudili njegovu ekranizaciju. Umjesto crtača, seriji se posvetio Wheeler, ostavivši Millera da, prema njegovim napucima, priču dovrši kako bi se u knjižarama mogla pojaviti prije nego što serija, nadali su se, zavlada najraširenijom streaming platformom. Želja im se nije u potpunosti ostvarila. 

“Ukleta” se u prodaji doista pojavila prvog dana listopada, a korisnici zvučnih knjiga istog su dana mogli nabaviti zapis koji je pročitala Katherine Langford, Netflixova zvijezda i naslovna protagonistica serije u nastajanju. Marketinški trik, ipak, nije urodio plodom, u deset epizoda razvučeni sudar “Igre prijestolja” i “Gospodara prstenova” nije zadržao gledateljsku pažnju i, unatoč vrlo otvorenom kraju, serija nije obnovljena u drugoj sezoni. Novih vijesti nema ni o nastavku književnog serijala, što ostavlja nadu da se Miller posvetio nekom novom, ovoga puta doista originalnom projektu.