'Ukleta' - fantasy Gospa od jezera u osvetničkoj misiji

Filmske ili serijske adaptacije književnih djela u industriji pokretne slike prisutne su od gotovo samih njezinih početaka, a posljednjeg desetljeća proživljavaju ponovni uzlet. Tendenciji ponovnog ispisivanja ili prepričavanja u drugome mediju svjedočimo još otkako je Peter Jackson pokorio kino blagajne, poharavši potom i Oscare, svojim redateljskim pogledom na Tolkienova “Gospodara prstenova”, ista je nastavljena dotad nezapamćenim uspjehom “Igre prijestolja”, čiju je pomalo razočaravajuću, ali grandioznu završnicu pratilo gotovo 20 milijuna gledatelja, a svjedočimo joj i danas kroz adaptacije razmjerne popularnosti, ali sve veće brojnosti. Podloga fenomena sasvim je ekonomska pa će tako književne, u posljednje vrijeme i stripovske, adaptacije u prosjeku zaraditi 53% veću dobit od djela nastalih prema originalnom scenariju. Slična se analogija provlači i sve učestalijim suvremenim interpretacijama klasične književnosti ili narodnih predaja, mitova i legendi. Narativi su dobro poznati jer odolijevaju zubu vremena, prihvatljivo je zaključiti i uspješni, bajke su imanentne ljudskom postojanju, a izvornici su počesto prilično mračni, jezoviti, dok suvremeno iščitavanje često upisuje komentare neuralgičnih društvenih stanja. Domaćem je tržištu razmjerno nedavno predstavljena “Ubodena i uspavana”, Trnoružičino i Snjeguljičino sljubljivanje u vrlo dobroj režiji Neila Gaimana, popraćeno sjajnim ilustracijama Chrisa Riddella, a nešto su slično, postavljanjem sudbine svijeta u ženske, dotad nejake i ne pretjerano važne ruke, 2019. pokušali učiniti Frank Miller i Thomas Wheeler. Nažalost, prokletstvo iz naslova preneseno je na njezinu pripovijednu liniju pa ona, kao istoimena Netflixova serija, ostaje jednostavno - “Ukleta”.