Veliki ljudi imaju velike ideje, ali neke ideje su ipak preambiciozne čak i za najveće ekscentrike. "Grad i selo moraju biti sjedinjeni i iz tog veselog partnerstva nastat će nova nada, novi život i nova civilizacija", rekao je početkom dvadesetog stoljeća britanski industrijalac Ebenezer Howard. On je planirao promijeniti život u Velikoj Britaniji i pripremiti ih za neko novo vrijeme.

U to doba je Britanija osjećala teške posljedice zagađenja nastalo kao posljedice Industrijske revolucije, smog i zagađenje bili su svakodnevica u pretrpanim gradovima. Nitko nije ni razmišljao o ekologiji, ali Howard je imao radikalnu ideju. Ekološki čiste gradove radio bi oko zelenih pojaseva koji bi se fokusirali na zajednicu i lakoću življenja. 

Nazvao ih je "vrtni-gradovi".

Milton Keynes

Howardove ideje utjecale su na mnoge britanske gradove 20. stoljeća, a najviše na Milton Keynes. Grad je to nastao u šezdesetim godinama prošlog stoljeća jednako udaljen od Londona, Oxforda, Cambridgea i Birminghama. Milton Keynes bio je idealna šansa da se Howardove ideje provedu u djelo, a više od 200.000 stanovnika koji žive tamo daje za naslutiti da su ideje uspješne.

Ipak, kako su britanski autori Terry Pratchett i Neil Gaiman rekli: "Milton Keynes izgrađen je da bude moderan, učinkoviti, zdrav i ugodno mjesto za život. Britancima je to smiješno".

Utopijske vizije

Tisućama godina, sve od grčkog filozofa Platona, ljudi su pokušavali izgraditi savršena društva i imali su nevjerojatno različite vizije utopija. Thomas More, tvorac same riječi utopija, bio je uvjeren da u savršenom društvu svakoj obitelji trebaju po dva roba. Neke feministkinje u sedamdesetima su zamišljale savršena društva bez muškaraca. S druge strane, velikoj većini idealista, utopija je mjesto koje jamči miran život gdje su svi jednaki. Sve to lijepo zvuči na papiru, ali često su utopije bile katastrofalni promašaji.

Glavni razlog tih promašaja je to što utopijske zajednice zahtijevaju veliku razinu samodostatnosti, kaže analitičarka Georgia Newmarch sa sveučilišta u Lancasteru, a prenosi Ozy.com.

Jedan od najboljih primjera velikih želja je Octagon City nastao u ruralnom Kansasu sredinom 19. stoljeća. Začetnici su isplanirali vegetarijanski grad, ali su precijenili snalažljivost stanovnika. Stotinjak građana došlo je na planiranu lokaciju gdje su ih trebale čekati izgrađene kući, ali tamo ih je dočekao jedan plug, nekoliko šatora i jedna jedina koliba od drva. Nije ni čudo da su stanovnici pobjegli glavom bez obzira.

Propali projekti

Slično je propala i Fordlandia. Američki automobilski magnat Henry Ford odlučio je monopolizirati brazilsku proizvodnju kaučuka i u tu svrhu je počeo s gradnjom vlastitog industrijskog grada. Međutim, naišao je na nekoliko problema. Vrhunac ironije je da do Fordlandie nije vodila niti jedna cesta i nekoliko godina kasnije je grad napušten. 

Na kraju krajeva, utopije najčešće nestanu zato što njihovi idejni začetnici pokušavaju progurati ideje koje su previše radikalne. "Svi ovi propali eksperimenti pokušavali su oživjeti ideje koje nisu već postojale u društvenim strukturama", priča Newmarch. 

Moraliziranje zajednici

Najbolji primjer toga je Nowa Huta, zajednica nastala nedaleko od Krakova 1949. godine. Nowa Huta trebala je predstavljati sve lijepo i dobro u sovjetskom načinu života.

Međutim, vlasti su pogriješile u svom pristupu i radnici su se pobunili kada im nisu dopustili postavljanje jednostavnog križa.

Newmarch ipak zaključuje da nisu sve utopije predodređene za propast. Čak ni toliko ismijavani Milton Keynes neće propasti. Ona kaže da su utopije zapravo samo nacrti za budućnost i da je svaka nova propala utopija samo još jedan korak u postizanju stvarne utopije.