U narednim danima Express.hr donosi feljton o najgorim jugoslavenskim ubojicama, među kojima je bilo puno slučajeva zvjerskih ubojstava u Hrvatskoj. Drugi nastavak je priča o usamljenoj Zagrepčanki Ljubici Gluhak.

Teško je zamisliti nešto gore od zločina u kojem majka ubija svoje dijete, a upravo takvi slučajevi kao simboli najveće tragedije šokiraju javnost. Što može nagnati majku na takav zločin, kakva je to vrsta ludila i očaja - teško je shvatiti drugačije nego kao zamračenje uma.

Život nikada nije mazio Ljubicu Gluhak. Rođena je u Zagrebu kao peto dijete žene koja nije previše marila za svoje mališane. Nedostatak roditeljske ljubavi ostavio je surov trag na Ljubici. Rasla je kao emocionalno nezrela osoba. Uvijek se trudila da u drugim, čak i nepoznatim ljudima, nađe sebi oslonac, rame za utjehu. 

U osmogodišnjoj školi bila je dobar đak. Ni u srednjoj trgovačkoj nije bila lošija. Zaposlila se u „Kluzu” i vrlo mlada počela brinuti se sama o sebi. Nije voljela samoću i udala se 1969. godine. Brak je propao zbog alkoholizma i nasilja njenog muža. Iz tog braka imala je lijepu djevojčicu. Ni s drugim suprugom nije živjela sjajno. Vjenčali su se početkom sedamdesetih, počeli uživati u obiteljskoj sreći, a onda se dogodilo zlo.

ISTINITA PRIČA Mračna ispovijest: "Ubio sam svoju mamu"

Kako u svojoj knjizi o jugoslavenskim ubojicama piše Marko Lopušina, u teškoj prometnoj nesreći, Ljubica Gluhak je zadobila ozbiljne ozljede glave. Osam dana je bila u nesvijesti, pamćenje ju je izdalo. Napokon su je i neurolozi operirali, ali ne s očekivanim uspjehom. Posljedice su bile neugodne psihološke smetnje i gubitak muža. Njen drugi suprug ostao je zauvijek u bolnici, jer je otkriveno da je težak duševni bolesnik. 

Razveli su se 1977, kada je Ljubica bila pred porodom. Dječak koji je rođen iz ovog propalog braka, srećom, bio je zdrav. Unesrećena i depresivna Ljubica Gluhak je s djecom provela nekoliko godina u stanu svojih roditelja. Živjela je na relaciji kuća posao kuća. U to vrijeme, iz kratkotrajne ljubavne veze s jednim radnikom sigurnosti, dobiva kćerkicu kojoj daje ime Ana. Ali, i ovog puta, Ljubica ostaje bez muža i bez oslonca u kući i životu. 

Željna muške pažnje, olako je 1980. prihvatila ruku Hajdina Hasanija. Nju izgleda nije zanimalo što je Hajdin oženjen čovjek, školski kurir bez posla, sitan kriminalac koji je krao po Hrvatskoj i Sloveniji, neuspjeli bjegunac u Albaniju, četrdesetogodišnja skitnica. Ljubav na prvi pogled joj je zatvorila oči i srce. 

Nerazumljiv čin Što je natjeralo oca da ubije svoju djecu?

Krajem te godine, Ljubica Gluhak sa kćerkicom Anom napušta Zagreb, roditelje i dvoje odrasle djece i odlazi s novim nevjenčanim mužem u selo Strovce kraj Vučitrna. Već prvog dana, u kući Hajdina Hasanija mlada, naivna žena shvaća da su priče o toplom domu i lijepom Kosovu bile samo bajka. Lijep, udobni stan zamijenila je kućom u kojoj je morala živjeti zajedno sa Hasanijem, njegovom ženom Zlatom, njihovim sinovima, njegovom majkom, ocem i trojicom braće. 

Noću bi spavala s Hajdinom na kauču, dok je Zlata s Anom i sinovima ležala na podu. Čim je digla glas protiv ovog kućnog pakla, Hasani joj je pokazao svoje pravo lice. Počeo je tući djecu, da viče na Zlatu, čak je jednom i malu Anu potegao za kosu udarajući joj glavom o zid. Hajdin nije dirao Ljubicu; batinanjem ukućana htio joj je samo staviti do znanja tko je gazda. Tada je Ljubica Gluhak shvatila da se prevarila što je došla na Kosovo. Od posla i novog stana nije bilo ništa, a i ljubav je počela blijedjeti.

Razmišljala je kako se vratiti svojima u Zagreb. Hajdin Hasani kao da je čitao njene misli. Otvoreno joj je rekao da osam godina neće vidjeti djecu i roditelje. Ljubičina sudbina je time bila zapečaćena. Shvatila je da će proći kao i Zlata koju je Hajdin doveo iz Slovenije i prekrstio u Zarifu. Nevolja, zlo i pravi zatvorski život zbližili su ove dvije žene. Da bi nekako olakšale atmosferu u kući, Zlata i Ljubica su se dogovorile da djeci okite božićno drvce, s čime se i Hasani složio. 

Ali, na sam Božić, nervozni i strogi Hajdin istukao je malu Anu, zabranio proslavu katoličkog praznika u muslimanskoj kući i otišao na kartanje s prijateljima. Ljubica je bila šokirana ovim postupcima svog muža. Bilo joj je krivo što maloj Ani nije imala što za pokloniti. Zato je ipak odlučila da s njom pođe u šumu i posiječe jednu jelku. 

ČEDOMORSTVO Što se dogodi u glavi majke da ubije svoje dijete?

Umjesto radosti, Ljubica Gluhak je svojoj kćerkici poklonila smrt. Vezala joj je oko vrata svoj pulover, ugušila je i zatrpala snijegom i kamenjem. Kada se poslije ovog mučnog čina srela s Hajdinom, rekla mu je u lice: „Ubila sam Anu, nećeš imati više koga tući!” Međutim, prilikom suočavanja na sudu Ljubica Gluhak je izjavila da ju je muž natjerao da oduzme život maloj Ani, a kada je ona rekla da ne može, Hajdin je to učinio umjesto nje. 

Neke činjenice, kao što su, na primjer, mnogi tragovi u snijegu, obdukcijski nalaz da je prilikom davljenja mala Ana podignuta rukama u vis i da je na njenu humku stavljeno kamenje koje jedna žena sama ne bi mogla podići, ukazivale su na istinitost Ljubičinih riječi. Ali, čvrstih dokaza nije bilo, pa je sud zbog ubojstva osudio Ljubicu Gluhak na osam, a Hajdina Hasanija zbog poticanja na zločin na dvije i pol godine zatvora. Mnogi smatraju da je ova kazna preblaga, postavljajući pritom samo jedno pitanje: da li uopće ljudski, posebno dječji život ima cijenu?

Kao tada, tako i danas postavlja se pitanje što to može natjerati majku da oduzme život vlastitom djetetu. Hrvatska je to pitanje postavljala i prošle godine, nakon što je Vrhovni sud potvrdio presudu Županijskog suda u Puli, kojom su Chiara Pašić i 15-godišnjakinja proglašene krivima za ubojstvo Chiarinog trogodišnjeg sina. Godinu dana ranije u svom stanu, uz pomoć 14-godišnjakinje, Chiara je hladnokrvno ubila svog sinčića, 3-godišnjeg Denisa. 

Čudovište iz Worcestera Ubojica koji je izmasakrirao troje djece izlazi na slobodu

"Dok je mališan ležao licem okrenutim prema plafonu, maloljetnica je stavila jastuk na njegovu glavu u namjeri da ga uguši, a majka Chiara je dječaka držala za noge. Zatim su se zamijenile. Dječak je cijelo vrijeme vrištao, koprcao se i otimao. Nakon što su ga ugušile, odvezle su se na obalu gdje ga je majka bacila u more. Time je počinila teško ubojstvo jer je ubila osobu ranjive dobi", glasilo je sudsko obrazloženje za dugogodišnju zatvorsku kaznu. 

Kao što je već bilo poznato otprije, a o tome je svjedočila i baka pokojnog mališana, njezina kćer Chiara je imala psihičkih problema, a problematična je bila i maloljetnica koja je suučesnica u zločinu. Da bi prikrile ubojstvo nedužnog djeteta, odvele su ga tijekom noći do obale i bacile u plićak, ali se Chiara ujutro ipak pred policijom slomila i priznala okrutni zločin. Kako svjedoče prisutni u sudnici, Chiara je tijekom izricanja presude bila sasvim hladnokrvna. 

Mnoge je ovo suđenje podsjetilo na još jedan stravičan zločin. U šumi kraj Kutine, u listopadu prošle godine pronađen je automobil, a u njemu su bila tri spaljena tijela - majke (29) s područja Kutine i njeno dvoje male djece - od 1,5 i 5 godina.

Spaljeni u automobilu

Šokirani djed novinarima je rekao kako nitko nije primijetio ništa neobično u ponašanju majke proteklih dana. Žena je u ponedjeljak nakon posla došla kod bake i djeda po svojih dvoje djece i otišla. Isključila je mobitel i nestala. Djed i baka zabrinuli se se za njih, mislili su da su doživjeli prometnu nesreću. Kako ih nisu mogli dobiti, navečer  su prijavili njihov nestanak.

- Nije ostavila nikakvo oproštajno pismo. Sve je bilo normalno. Nitko ne zna zašto je to napravila, to i mene zanima. Djeca su bila kod bake, došla je po njih i nestala. Sin je čekao kad će doći kući, onda je zvao prijatelje, rodbinu. Na kraju je nazvao policiju, mislio je da se dogodila prometna nesreća. Zvali smo je na mobitel, ali bila je nedostupna. Koliko ja znam, šumari su našli automobil i vjerojatno pozvali policiju. Nismo još dobili nikakve službene informacije.  Prema ponašanju policije primijetite da se nešto dogodilo, onda sam došao tu - rekao je svekar.

Inače, suprug nestale žene je teško bolestan i već neko vrijeme vodi bitku s tumorom na mozgu. 

Najveći očaj

Ovo je krajnja kategorija očaja, dubok duševni poremećaj koji oslobađa agresivni poriv, rekao je poznati splitski psihijatar Ivan Urlić.

- Riječ je o situaciji kad je majka, obuzeta teškim očajem, zapravo prestala biti majka. Sigurno je proživljavala teške trenutke kakve si ne možemo ni zamisliti i možemo samo nagađati zašto je sve to prenijela na djecu. Bila je duboko depresivna što može biti uzrokovano preosjetljivošću majke na vanjske čimbenike ili su pak bili unutarnji razlozi, primjerice poremećena kemija u mozgu. Budući da su i djeca stradala, uvijek možete računati da je u pitanju bio i bijes. Ako su djeca prethodno bila na čuvanju kod djeda i bake, to znači da je znala da će se o njima imati tko brinuti ako samo sebi naškodi. Očito je bila toliko rastrojena pa ih ni unatoč toj spoznaji nije ostavila na životu - objasnio je Urlić za 24sata.

Onima koji su donijeli konačnu odluku o tome kako će skončati, izgleda kao da počinje život nakon života. Osjete oslobođenje i ponašaju se smireno - tvrdi psihijatar, što objašnjava njeno smireno ponašanje majke kad je došla k djedu i baki po djecu.

Slavonka priznala čedomorstvo

M.T. (35) iz Frkaljevaca u Požegi je osuđena na godinu i osam mjeseci zbog čedomorstva 2012. godine. Mlada žena je nakon čedomorstva došla u Opću županijsku bolnicu u Požegi i zatražila pomoć. Bolničkom osoblju tada je rekla da je tijekom poslijepodneva rodila, o čemu su oni obavijestili policiju. Mrtvu tek rođenu djevojčicu policija je pronašla u dvorišnoj zgradi obiteljske kuće u Frkljevcima, a obdukcijom je utvrđeno da je rođena živa.

M.T. priznala je da je ubila svoje tek rođeno dijete. Patolog je potvrdio da je dijete nakon poroda bilo živo 10 do 15 minuta, a psihijatar je ustvrdio da je majka u trenutku čedomorstva mogla shvatiti značenje svog postupanja te vladati svojom voljom.

Yu ubojice (1) Zagrebački davitelj uživao je u ubojstvima

– Ispitani su i članovi njezine obitelji s kojima je živjela u istom dvorištu, majka, sestra i bratova supruga. Utvrđeno je da oni nisu sudjelovali u počinjenju kaznenog djela – rekla je sutkinja Ilka Leko. 

Za ovo kazneno djelo zakon predviđa kaznu od jedne do osam godina zatvora. Minimalnu izrečenu kaznu sutkinja je obrazložila zbog nekoliko olakotnih okolnosti, pa je tako navela da je čedomorka priznala kazneno djelo i da prije nije kažnjavana.

Zagrepčanki se pomračio um, pa je ubila majku, sina i sebe

Zločin Ljube Novosel (41) koja je živjela u Pittsburghu zgrozio je obitelj 2011. godine. Pretpostavljaju da je ubila sina i majku jer nije mogla podnijeti što je dječak htio živjeti s ocem.

Tata, sretan ti rođendan, posljednje je što je Tomislavu Novoselu (53), Zagrepčaninu koji godinama živi u SAD-u, rekao sin Tomislav Marko (13). Njega je na očev rođendan, navodno u psihičkom rastrojstvu u kući u New Castleu kraj Pittsburgha ubila majka Ljuba (41). Poslije je pucala u svoju majku Ankicu Denk (83), a zatim je presudila i sebi. Njihova tijela pronašla je policija nekoliko dana poslije, a pozvali su je susjedi jer ih dugo nisu vidjeli.

Čiji je sve zločin? I susjedi su šutjeli o zlostavljanju malog Denisa

Ljuba, medicinska sestra, nije ostavila nikakvo oproštajno pismo, pa policija samo nagađa što ju je nagnalo na stravični čin. Ljuba i Tomislav upoznali su se u Zagrebu, a njihov jedini sin rodio se u SAD-u. Ljubin bivši muž i Tomislavov otac rekao je kako je dugo imala psihičkih problema, zbog kojih je i prestala raditi kao fizioterapeut i medicinska sestra. On i bivša supruga nisu se najbolje slagali, no nikad nije mislio da bi naudila njihovu djetetu.

Kraj Ljubina tijela pronašli su pištolj. Sina i majku ubila je u njihovim spavaćim sobama na spavanju, a na glavu im je prislonila jastuk kako bi zagušila pucnjeve. U svakog je ispalila po jedan hitac u glavu. Odmah su preminuli. Kuću je zaključala, a sebi je presudila u dnevnoj sobi. Svećenik John Petrarolo, koji je radio u školi St. Vicus, koju je pohađao Tomislav, rekao je kako je Ljubu uvijek smatrao divnom ženom i brižnom majkom, koja je bila iznimno vezana uz sina.

Riječanka otrovala dvogodišnju kćer

Zrinka Babić (35) iz Rijeke u listopadu 2013. ubila je svoju dvogodišnju kćerkicu u  u stanu u Cavtatskoj ulici na Turniću.
Policija je utvrdila da je ubila svoju dvogodišnju kćer što je učinila davanjem veće količine lijekova i zatim stavljanjem pod vodu.

Majka je isprva bila smještena na Odjel psihijatrije KBC-a Rijeka, a nakon što je ocijenjeno da može biti puštena, dovedena je na ispitivanje u policiju.    

Vijeće Županijskog suda u Rijeci osudilo je optuženu na 37 godina zatvora zbog teškog ubojstva, a utvrđeno je kako je malenoj Magdaleni dala tablete psihofarmake te ju zatim utopila u kadi. Sama je pozvala Hitnu pomoć no po dolasku su ustvrdili da je djevojčica mrtva već 20 sati.

Tijekom služenja kazne morat će ići i na psihijatrijsko liječenje, a ovo je jedna od najdužih kazni izrečenih na riječkom sudu.
Međutim, ono što je dodatno užasnulo mnoge u ovom slučaju su propusti Centra za socijalnu skrb koji su, kako se doznaje, imali saznanja o lošoj brizi majke prema svojem djetetu. Nisu poduzeli ništa, pa ostaje gorko saznanje toga da se nedužan dječji život ipak mogao spasiti.

Tekst je preuzet iz knjige Marka Lopušine "Najmisterioznije jugoslavenske ubojice"