Denisa Pašića (3) jastukom su prije točno godinu dana ugušile njegova majka Chiara i maloljetnica. Denisov otac Rašid Pašić napisao je emotivno pismo povodom godišnjice smrti.
"Teško nam je, posebno mojemu bratu Rešidu. Prije nekoliko dana zvao je nas i majku te rekao da mu je sve teže kako vrijeme prolazi", rekla je za 24sata Kadifa, teta ubijenog Denisa Pašića (3).
Njega je 23. svibnja prošle godine u stanu u Akvilejskom prilazu u Puli jastukom ugušila njegova majka Chiara Pašić uz pomoć 15-godišnje štićenice Odgojnog doma u Puli.
Chiara Pašić rukama je ugušila trogodišnjeg sina Denisa u Puli. Tragedija koja je potresla Hrvatsku među najtežim je i najokrutnijim zločinima u zemlji. Ipak, nije to došlo preko noći niti je maleni Denis stradao iznebuha. Njegova tragedija trajala je tri godine. Bijes i prijetnje koje su susjedi razasuli po društvenim mrežama i portalima u ovom slučaju su poslužili samo za pranje vlastite savjesti.
Jer ako je majka dječaka ostavljala da neutješno plače, slala ga je samog da se igra u parku bez nadzora, puštala ga da luta po zgradi dok je u stanu primala muškarce... Susjedi koji su tako spremno novinarima ispričali sve prljave detalje života nesretnog dječaka i njegove patnje nisu bili spremni podići slušalicu i o svemu obavijestiti nadležne službe u trenucima dok se možda još moglo nešto učiniti i spasiti dječaka.
Ova tragedija možda posluži buđenju kolektivne svijesti i otvori vrata svima koji žele na konkretan način učiniti nešto za svoju savjest, prijaviti sumnju na zlostavljanje. Koliko je točno djece u Hrvatskoj koja pate u samoći jer nitko se ne usuđuje pomoći im, teško je reći jer nema pouzdane statistike. U razgovoru sa stručnjacima otkrivamo kako izgleda sam postupak prijave, kome se pojedinac može obratiti i što će time postići.Ukratko, kako spasiti dijete...
"Zavukao mi je ruku u gaćice i dirao mi pišu te me pitao da li mi je to lijepo a ja sam odgovorio da nije, na što je on rekao: 'Pasat će ti'", samo je dio mučnog opisa spolnog zlostavljanja djeteta koje je Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba prijavila policiji. Službeni dopis započinje rečenicom:
“Obavještavamo Vas da je u našoj Ustanovi započeta timska obrada mlt.dječaka NN koji je upućen od strane nadležnog CZSS, a radi sumnje na spolno zlostavljanje od strane odrasle osobe.”, a zatim slijedi opis događaja i djetetovo prepričavanje situacije. Poliklinika je reagirala po službenoj, građanskoj i moralnoj dužnosti svih uključenih u obradu djeteta.
Takva je dužnost i liječnika školske medicine, teta u vrtiću, nastavnika, pa čak i susjeda ili slučajnih prolaznika. Zlostavljanje djeteta je kazneno djelo, a neprijavljivanje takvog djela slučajnog promatrača stavlja u poziciju sudionika jer nije učinio ništa da bi promijenio situaciju. Čak i ako postoji samo sumnja, treba dojaviti policiji, Državnom odvjetništvu ili centru za socijalnu skrb.
"Naime, nitko od nas nije sudac ni istražitelj, ali svi imamo obvezu dojaviti ako sumnjamo da se nešto zbiva. Čak i ako se ta sumnja pokaže neopravdanom, puno je bolje nego situacija u kojoj svi šute a dijete trpi zvjerstva", kazala je prošle godine nakon ubojstva dječja pravobraniteljica Ivana Milas Klarić, koja ističe da i njoj ljudi prijavljuju zlostavljanje, iako ured dječje pravobraniteljice nije prva adresa kojoj bi se trebali obratiti.
"Naravno, mi sve prijave proslijedimo policiji. U društvu nažalost još vlada mišljenje da je tuđa obiteljska situacija nešto u što drugi ne bi trebali ni smjeli zadirati, pa iz tog pogrešnog stava susjedi, rođaci i mnogi drugi nijemo svjedoče muci djeteta. Zlostavljanje se može prijaviti Centru za socijalnu skrb ili policiji.
"To čak ne bih nazvao prijavom nego informacijom. Ta informacija treba sadržavati ime djeteta, opis toga što mu se dogodilo te sumnju tko je počinitelj. Prijava može biti anonimna i zaista poštujemo želju prijavitelja te ne provjeravamo njegov identitet, no lakše nam je raditi kad osoba nije anonimna te mu mi možemo postaviti pitanja koja su nužna, a pomažu u rasvjetljavanju situacije.
No ako je sumnjivac bliska osoba i član obitelji, na razgovoru mora biti nazočan djelatnik nadležnog centra za socijalnu skrb.
"Mi radimo po principu međuresornog pristupa i jako dobro surađujemo sa svim uključenim institucijama. Tu su liječnici, psiholozi, socijalni radnici, državno odvjetništvo za mladež i brojni drugi. Odmah se pristupa prikupljanju dokaza, a ako je počinitelj bliska osoba, kako bismo ga razdvojili od žrtve, odmah ga dovodimo pritvorskom nadzorniku do okončanja istrage. Nakon što smo obradili dokaze i završili istragu, slijedi podnošenje prijave protiv počinitelja", objasnio je Josipović ističući kako je riječ o vrlo osjetljivom poslu koji se nikad ne radi po ustaljenoj šabloni jer uključuje dječje živote i sudbine.
Po prijavi obavijest se šalje nadležnom centru za socijalnu skrb kako bi dalje poduzeli potrebne korake u zaštiti djeteta. Majka (50) čiji identitet štitimo ispričala nam je s kakvim se problemima susrela prilikom prijave zlostavljača.
"Suprug mi je rano poginuo i ostala sam sama s dvoje djece. Oslonac i pomoć u tim trenucima bio mi je rođak koji je spremno pomagao oko svega što mi je trebalo. Jedne večeri pred spavanje sin, koji je tad imao pet godina, rekao mi je kako druga djeca o rođaku pričaju da je perverznjak. Zateklo me to i otišla sam u drugu sobu, gdje je bila moja kći, koja je tad imala 11 godina. Pitala sam je o čemu njezin brat priča, a ona je počela plakati i tresti se. Svijet mi se srušio jer sam odmah shvatila da nešto ozbiljno nije u redu", prisjetila se.
Panično je razmišljala što učiniti jer joj se kći potpuno zatvorila i nije odgovarala na pitanja nego je neutješno plakala. Smatrala je kako nema nikakav čvrsti dokaz za odlazak na policiju, pa je odmah ujutro otišla do liječnice opće prakse i pitala je što da radi. Ona joj je preporučila odlazak u nadležni centar za socijalnu skrb, a oni su je pak uputili dječjem psihologu.
"Tek kad sam došla k njemu, počeo je pakao. On i njegov tim razgovarali su s mojom kćeri i tad se otkrilo da ju je rođak seksualno zlostavljao od četvrte do 11. godine. Zajednički smo slučaj prijavili policiji. Moja kći i ja bezbroj smo puta pred raznim nepoznatim osobama morale prepričavati slučaj. Ona je pred njima iznosila najteže i najosobnije trenutke, a vjerujte da većinu toga ni danas ne znam, ne znam što joj se sve događalo jer mi je psiholog rekao da je za mene bolje tako.
Nikad nismo pričale o detaljima. Rođaka su optužili, no parnica je trajala sljedećih osam godina. On se cijelo vrijeme branio da to sve nije istina i da je dijete instruirano, da smo mu lažima htjeli napakostiti", ogorčena je mama koja kaže kako je psihički potpuno uništena. Dugo je pila antidepresive i tablete, a s kćeri je išla na bezbrojne terapije.
"Cijeli proces za nas je bio toliko mučan da mi je kći u jednom trenutku rekla da nisam ništa trebala potezati i govoriti jer nas to nigdje nije dovelo, a njezin zlostavljač slobodno šeće i dalje. Kad je imala 16 godina, pokušala se ubiti. Došla sam po nju da izađemo i vidjela kako beživotno leži na krevetu. Pokušala sam je probuditi, a tad sam vidjela pored kreveta prazne bočice tableta. Sve ih je popila. Zvala sam Hitnu, ispumpali su joj želudac. Ma ne znam kako sam uopće sve to podnijela", priča žena.
Ona tvrdi da tijekom razdoblja rođakova zlostavljanja ni u jednom trenutku nije pomislila da se to zbiva pred njezinim očima. Kaže kako su bili složna i bliska obitelj pa nije imala razloga sumnjati. "Nakon puno godina kćer mi je jedanput rekla da niti trenutka nije mislila da je to što joj je radio nenormalno. Tek u petom razredu osnovne škole na satu biologije shvatila je da to nije u redu, no ništa mi nije priznala jer nije htjela razoriti obitelj", kazala je ona. Mučno i dugotrajno suđenje emotivno i psihički potpuno ih je iscrpilo.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ta ista mama je izbacivala stariju cerku iz stana dok je zivjela sa njom, a mladju preferirala. Sad od kad je mladja cerka kod nje, curica je pocela ispoljavati nazapancenu agresiju prema drugoj djeci u skoli, jednog decka je doslovce ... prikaži još!e iscipelarila nogama na podu , a dok je bila kod tate, bila je sasvim druga osoba!
Pulski centar za soc.skrb je inace poznat po svom "kvalitetnom radu" Uglavnom su tamo uposlenice, koje ili mrze muskarce, ili imaju patolosku maniju ispoljavanja svoje sluzbene moci nad ocevima. Imam direktnu provjerenu informaciju da su djelatnice tog centra inzistirale da ... prikaži još!a se cerke jednog mog poznanika vrate njihovoj majci, usprkos evidentnih dokaza da je majka psihicki nepodobna za zbrigu , i odgoj djece. Evidentirane su sms poruke njenom bivsem muzu "ubit cu djecu i sebe ako mi se ne vratis
Otac pati a majka monstrum valjda u svojoj glavi razmišlja kako da tu patnju poveća. Ne tako davno, jedno divno djete je samo sebi oduzelo život,snimio je razlog radi kojeg je to napravio, ukratko,: "moja draga majka je dovodila u ... prikaži još! stan njemu nepoznate stričeke, koji su ga maltretirali i tukli". Ta majka je slušala njegove snimljene rječi, nije suzu pustila, imala je neki osmjeh na licu sa izrazom "rješila se tereta". Dječak je imao 8 god. Ovo je stvarna priča, al' majke, prave majke su divne!