Suprug i ja u braku smo 15 godina, od moje 23. godine. Sretan brak, rekla bih, u nesretnim okolnostima. Troje divne djece, no otkako je kriza udarila sve manje novca, priča nam Lea iz Rijeke (podaci poznati redakciji).

Ona je nakon troje djece napravila pobačaj.

"Moj suprug puno radi kao pomorac, dugo ga nema. Protivi se tome da nakon toliko godina braka pijem kontracepciju, kaže da nismo u srednjoj školi, no kada sam četvrti puta ostala trudna vidjela sam da nije bilo kao prije, nije bio oduševljen. Iskreno, nismo imali najblaže ideje kako bi prehranili i četvrto dijete, jedva smo i ovako pokrivali kredit, a ja sam i mrtva umorna, jer osim posla s djecom, bavim se i vrtom te pčelama", kaže Lea.

CRKVI CRKVENO 'Pobačaj, baš kao i vjera u boga je stvar osobne slobode'

Tu su, govori nam, počele svađe.

"Nije mi izrijekom htio reći da odem na pobačaj, i kad bi ja to spomenula on bi se naljutio. Ali bio je ljut, razjaren i govorio 'što nam je to trebalo'. Po noći se bavio računima i sipao iz šupljeg u prazno, a dani su prolazili", priča Lea koja mu je u jednom trenutku bila prisiljena reći da naprosto mora donijeti odluku ili će ju ona morati donijeti sama.

"Nisam znala hoće li to biti kraj mojeg braka. Ako zadržim dijete, hoće li me ostaviti ili mrziti, ili me to pak čeka ako pobacim. Na kraju smo se kroz dva dana suza, urlanja i nabacivanja krivnjom složili da nemamo snage, a još manje novca, da othranimo to dijete i da je pobačaj jedina opcija", ispričala je Lea.

Odlučili su se otići u Zagreb jer tamo nema šanse da ih netko vidi i naslutio čemu je riječ, a Lea je tamo imala i sestričnu. Priču je ispričala samo jednoj prijateljici.

"Jako sam se razočarala. Riječ je o ženi koja mi je uvijek indirektno govorila da sam se požurila s brakom i djecom, te nedovoljno ulagala u sebe, da bi mi sad rekla da je to nešto prestrašno te da odem na jednu od onih duhovnih obnova jer ću nakon toga sigurno htjeti zadržati dijete. Počela me maltretirati s linkovima različitih sajtova, ponajviše vjerskih, gorko sam se razočarala", kaže Lea koja je u Zagrebu na jedvite jade pronašla gdje otići, u koju bolnicu.

PRAVO NA POBAČAJ "Bila sam očajna. Htjela sam pobaciti ispred bolnice"

"Zapravo smo to trebali obaviti u Rijeci, tek sad to uviđam, ali bojali smo se, osim toga ja sam bila vrlo rubno vremenski, rekla bih da sam dok sam tražila po Zagrebu čak i prešla rok. Na kraju nas je to sve koštalo više od četiri tisuće kuna koje nismo imali, suprug ih je posudio na čak pet različitih strana. U bolnici nije bilo neugodnosti, ne mogu reći da su bili nepristojni ili me pokušali odgovoriti. No, ja sam bila očajna jer sam mislila ako još negdje zapne nemam niti vremena niti novaca ići u Sloveniju", kaže Lea kojoj je to nagrizlo i odnos s mužem.

Rekla sam mu da ću tražiti pilule, on se opet naljutio. Počeo mi je pričati kako je to neprirodno u braku. Rekla sam mu da sam se možda čak prije s time i slagala, no gdje nas je to dovelo. Dan prije pobačaja počeo je pričati o tome da što ako bi dijete bilo muško, mi naime imamo tri kćeri. Grozno mi je to reći ali i on mi je svojim naprijed-natrag dosta cijelu stvar otežao", kaže Lea.

Jedna je samo sestra u bolnici prema njoj bila posebno bezobrazna.

"Rekla mi je nešto u stilu da takvo ponašanje očekuje od 'flundrica' koje tu dolaze dva puta godišnje, ali ne od jedne majke. A s druge strane negdje sam našla, ne znam je li to točno, da najviše na pobačaje idu upravo žene u braku koje već imaju djecu. Zašto je tome tako, ja ne znam i ne želim suditi, ali ona je bila odvratna prema meni. To je sve pričala dok mi je agresivno zabijala iglu u venu", prisjeća se Lea.

PRAVO NA IZBOR Pobacila sam. Nije mi žao. Reći ću vam zašto...

Nakon pobačaja bojala se da će pasti u tešku depresiju, to je, kaže, priča s kojom vas stalno plaše.

"Ne mogu reći da nisam bila žalosna radi svega, jesam. No, duboko u srcu znala sam da smo napravili dobro za našu obitelj, još jedno dijete maltene bi značilo potpuni bankrot, a i kad nisi siguran da želiš dijete i ne veseliš mu se, onda je čak i bolje ne ga imati", kaže Lea koja nikada više nikome nije ispričala priču o pobačaju.

Brak joj je neko vrijeme bio u krizi, no stvari su se vratile na staro.

"Imali smo period krize, on kao da više sebi nije mogao oprostiti, a ne meni. Pričao je kako je loš otac koji ne priskrbljuje dovoljno, bojala sam se i da ćemo puknuti. No, sve je dobro što se dobro završi", kaže Lea koja se slaže da pobačaj nikako ne smije biti vrsta kontracepcije, no žena uvijek mora imati sve otvorene opcije.