Zašto publika ne voli Novaka Đokovića

News Syndication/PIXSELL
Teško je bilo ne primijetiti da publika na Wimbledonu ne navija za njega, ali to nije prvi put
Vidi originalni članak

Uzdigao se poput Feniksa kad je njegov protivnik imao dvije meč lopte. Uspjelo mu je osvojiti još jedan Wimbledon – peti ukupno i drugi za redom, u najdužem finalu muških singlova. Ali ono što u svojoj blistavoj karijeri još nikad do sad nije osvojio je naklonost publike. Novak Đoković je s peharom u rukama i sam priznao novinarima:

"Kad su skandirali 'Roger, Roger', ja sam zamišljao da čujem 'Novak, Novak'." 

Bankrotirana Bila je na vrhu s Majoli, a roditelji su je opljačkali

Iako su na tribinama najslavnijeg teniskog terena sjedili i brojni pripadnici plemstva, čak ni prekaljeni televizijski komentatori nisu mogli prešutjeti ponašanje publike u Londonu. Doduše, koristili su  eufemizme, govorili da se publika ponašala 'nepristojno' iako bi bilo prikladnije reći 'primitivno'. Pljeskali su čak i na Đokovićeve pogreške, što se u tenisu nikad ne radi. 

Teško da se u povijesti tenisa može pronaći tako genijalan igrač, a tako omražen među teniskom publikom kao što je to Novak Đoković. Ovim fenomenom bave se razni mediji već godinama, otkako je ovaj srpski igrač počeo svoj put prema vrhu. 

Zapravo u posljednjih desetak godina samo su tri imena koja se smjenjuju na pobjedničkim postoljima najvećih turnira. To su Roger Federer, Rafael Nadal i Novak Đoković.

Ali za zapadne medije Novak kao da ne postoji iako , pa iako je upravo Novak trenutačno prvi igrač na svijetu, on za zapadne medije kao da ne postoji. Kao da ni njegovih 12.415 bodova na ATP ljestvici, u odnosu na Nadalovih 7.945 i Federerovih 7.460, ne znače baš ništa. 

Iva Majoli Rast i propast omiljene Tuđmanove sportašice

Zašto Novaka ignoriraju, zašto ga ne vole ni zapadni mediji, ni publika, a ponekad ni suci? I jesu li zapravo mediji namjerno stvorili lošu sliku o Novaku, ili je on i sam svojim ponašanjem u početku karijere tome pridonio? 

Pojavio se kad su Federer i Nadal već bili poznati. Federer sa svojim aristokratskim ponašanjem, elegantnom igrom i pomalo klasičnim stilom kakvog obožavaju pravi ljubitelji tenisa. Kako je rekao bivši teniski as Jimmy Connors: "Živimo u eri tenisača koji odlično igraju samo na travi ili samo na zemljanim terenima ili pak samo na tvrdim podlogama ili ste jednostavno - Roger Federer." 

Nasuprot profinjenom Švicarcu stajao je temperamentni Španjolac Rafael Nadal sa svojom moćnom igrom s osnovne linije, svojim ubojitim brzim i agresivnim kretanjem po terenu, spreman se boriti do posljednjeg gema.

Njega je Connors pak opisao ovako:"On je izašao iz istog kalupa iz kojeg sam i ja ispao. Odeš na teren, daš sve os sebe što imaš i to od prve do zadnje sekunde, bez obzira na rezultat. I spreman si to pokazati publici."  

Okršaji ove dvojice konačno su publici vratili čar teniske neizvjesnosti i genijalnosti kakvu su nekoć pružali mečevi Petera Samprasa i Andrea Agassija. 

Paradise Papers ‘Grobari’ su bili u pravu: Plati porez, p****!

A onda se tu pojavio neki krakati klinac s Balkana. S besprijekornim ubojitim backhandom, s nevjerojatnom preciznošću, koji je u stanju pretrčati od osnovne linije do mreže poput munje, te obraniti neobranjive loptice, a pritom osvajati gomilu bodova  servisom, nimalo ne mareći za eleganciju i suzdržanost na terenu.

S ovakvim protivnikom ne pali ni Federerova finoća i elegancija, ni Nadalova moć i temperament. Đoković je imao sve to zajedno i svojski naljutio brojne Nadalove i Federerove fanove kad bi se na terenu drsko radovao i slavio svoje pobjede. Širio bi ruke, okretao se publici s prkosno uzdignutim reketom, što se aristokratima i bogatašima, koji su sjedili na tribinama, nimalo nije sviđalo. 

Munjeviti uspjeh iznenadio je vjerojatno i samog Đokovića. Bio je balavac koji je sa 16 postao profesionalni igrač, a s 21 osvojio Australian Open i pobijedio Tsongu. Tri godine kasnije pobijedio je prvi put Nadala i osvojio Wimbledon, a idući put, 2014., pa opet 2015. oteo ga je Federeru. 

Mediji su ga počeli razapinjati, kao i protivnici. Nisu mu mogli zaboraviti kako je Novak baš u trenucima kad bi se lomio meč, tražio liječničku pomoć, stenjao i jaukao zbog bolnog mišića. Kako bi odustao od meča zbog iznenadnih zdravstvenih problema. 

Njegove simpatične šale i spremnost da zabavlja publiku, druženje sa sakupljačima loptica, imitiranje protivnika – sve to postalo je odjednom antipatično i nepoželjno.

Jelena Dokić "Tata mi je govorio da sam drolja kad bih izgubila meč"

Umjesto da ga zovu 'dečkom iz susjedstva', mediji su stvorili sliku prijetvornog, častohlepnog, antipatičnog i lažno skromnog tipa. 

Još 2015. na US Openu morao se prvi put suočiti s gomilom koja kao da je stigla iz rimskih arena i borbi gladijatora. I taj put Nole je igrao protiv Federera i 23.000 njegovih navijača. I taj put je osvojio turnir baš kao i ovih dana Wimbledon.

Umjesto nasmijanog dobroćudnog Noleta, moćni su mediji počeli objavljivati fotografije njegovih grimasa u pobjedničkom zanosu i polako ali ustrajno radili na njegovom lošem imidžu.

Publika je to jedva dočekala iz čiste osvete čovjeku koji se usudio s trona zbaciti njihove ljubimce – Rogera Federera i Rafaela Nadala. 

A početničke, mladalačke pogreške Nole i danas plaća. U finalima najvećih turnira sigurno je najusamljeniji tenisač svih vremena. 

Posjeti Express