Stotu obljetnicu Oktobarske revolucije CNN je obilježio doista kako spada; obišao je balzamirano tijelo Vladimira Iljiča Uljanova, općepoznatog kao Lenjina, koji u mauzoleju na Crvenom trgu u Moskvi leži već 93 godine. Sovjetski spektakl koji preživljava skoro cijelo jedno stoljeće danas je krajnje strogo organiziran i kontroliran. Kad je 1924. Lenjin umro od posljedica trećeg moždanog udara u dobi od samo 54, sovjetski su građani u kilometrima satima stajali na cičoj zimi kako bi mu odali posljednju počast.

To danas nisu više kilometri, no red je i dalje jako dug, iako se u njemu danas mogu čuti razni svjetski jezici osim ruskog, dok ljudi krate vrijeme zafrkavajući se, razgledajući uokolo i kako to već ide. Promijenila se i procedura, koliko god da je jedna od glavnih moskovskih, ruskih, sovjetskih atrakcija dandanas potpuno besplatna za obići je.

Nakon čekanja u dugačkom redu, posjetitelji prolaze kroz detektore metala, spuštaju se stepenicama u praktično kriptu obloženu savršeno ispoliranim kamenom oblika savršene kocke, gdje se napokon nailazi na – njega. Tijelo čovjeka koji je promijenio svijet može iznenaditi koliko je relativno malo.

Revolucionar je bio visok samo 165 centimetara, odjeven je u besprijekorno novo odijelo, koje su mu navukli proljetos, zaštićen je sa svih strana staklom otpornim na metke i, zbog vještog osvjetljenja, tijelo mu je sasvim svijetlo, skoro kao da bliješti, u kontrastu s mračnom okolinom. Vremena za proučavanje detalja nema. Čuvari posjetitelje stalno usmjeravaju da se ne zaustavljaju u prolasku stazom u obliku slova "U".

Zabranjen je razgovor, zabranjeno je fotografiranje, mobiteli... Kad se nakon kratkog obilaska posjetitelj opet nađe na prostranstvu Crvenog trga, ostane zaslijepljen dnevnim svjetlom. Posljednje počivalište čovjeka koji je pokrenuo revoluciju danas je malo je reći popularno turističko odredište i pod zaštitom je UNESCO-a. No, Lenjinov mauzolej možda i nije njegovo posljednje počivalište. Možda je pretposljednje.

Balzamirani vođa Žele sahraniti Lenjina, a ovako su ga održali od 1924.

Express je proljetos već pisao o Levadinoj anketi po kojoj 58 posto Rusa smatra da bi ga konačno trebalo sahraniti; većina smatra negdje u okolici Kremlja, manjina da bi trebalo poštovati njegovu želju i sahraniti ga uz majku na groblju Volkovo kod Sankt Peterburga. Uostalom, tamo odavno leži i njegova sestra. Pritom 78 posto građana nipošto ne želi da se ukloni spomenik Lenjinu.

56 posto ga još uvijek vidi kao veliku povijesnu ličnost, daljnjih 20 posto smatra da je doista, iskreno pokušao odgovoriti na nade naroda koji su očekivali i tražili bolju budućnost. Samo 29 posto ih drži da je ili bio u gadnoj zabludi s komunističkim idejama ili da je Rusiju upropastio. Među takvima je prva Ruska pravoslavna crkva koja smatra da "s Crvenog trga treba ukloniti ostatke glavnog progonitelja i ubojicu 20. stoljeća".

Zašto se onda toliko ruskih građana danas s određenom nostalgijom sjeća SSSR-a? Pa i uspomene na Lenjina? Richard Lourie, koji je napisao "Putin: Njegov pad i skori ruski pad", objasnio je za CNN da Lenjinovo trajno prisustvo Rusima pruža osjećaj kontinuiteta kroz vrlo burno stoljeće.

"S raspadom SSSR-a nije bilo puno fizičkog nasilja, ali je bilo jako puno kulturne štete. Djeca su odrasla pjevajući drugačiju himnu i pozdravljajući drugačiju zastavu od onih uz koje su im odrasli roditelji. Vrijednosti ljudi sasvim su se preokrenule. Zato im ima smisla zadržavanje mauzoleja", kazao je. Oko toga se vodi povremeno žestoka politička bitka u Dumi.

Posebno u godini 100. obljetnice Oktobarske revolucije. Ruska pravoslavna crkva izvan Rusije pozvala je na uklanjanje njegovog tijela s Crvenog trga u ime "pomirenja ruskog naroda s Bogom". Čak je tražila rušenje svih njegovih spomenika. Ideje po povijesnoj osveti su najrazličitije. Protojerej Alexander Lebedeff, rektor of Svetog preobraženja Ruske pravoslavne crkve u Los Angelesu za CNN je rekao da bi Lenjina trebalo sahraniti po kršćanskom obredu.

"Koliko je poznato, Lenjin je kršten kao ruski pravoslavni kršćanin... Tko može reći da se u posljednjim satima života možda nije pokajao?" No, politika crkvu ipak ne pita. Čak je na tom pitanju na zid naletio sam Vladimir Putin. Njegova Ujedinjena Rusija i Liberalna demokratska stranka ekscentričnog Vladimira Žirinovskog u Dumi su predložili zakon kojim bi se napokon smjelo sahraniti Lenjina. No, naišli su na takav otpor komunista i dijela čak i vladajuće većine da je Putin od toga odustao.

Balzamirani lider Troše milijune da bi Lenjin izgledao kao da je živ

To što se godišnje samo na održavanje Lenjinovog balzamiranog tijela troši čak 13 milijuna rubalja, odnosno 200.000 dolara, pritom nije nikakav problem. Express je detaljno pisao koliko je bilo teško i problematično, i to sa znanstvenog gledišta, i koliko je to još i danas, očuvati Lenjinovo tijelo. Centar za znanstvena istraživanja i metode proučavanja biokemijskih tehnologija u SSSR-u primarnu je zadaću imao upravo to, očuvanje Lenjina. Sve što se iz znanosti pritom otkrilo bilo je dobrodošlo.

Ali, što je bilo glavno i koliko je u Rusiji javno mnijenje takvo da je Lenjin svetinja, pokazalo se u 90-ima kad su vlasti Borisa Jeljcina ukinule sva sredstva institutu, da bi on svejedno preživio zahvaljujući privatnim donacijama. Ljudi koji su sačuvali Lenjina tijekom skoro cijelog stoljeća, usput su ovjekovječili i tijela Ho Ši Mina, Kim Il-sunga, te Kim Jong-ila. Zato se Putin nije previše htio petljati u sudbinu mauzoleja, objašnjava Angus Roxburgh, bivši savjetnik za odnose s javnosti u Kremlju.

"Putin zna da većina ljudi u Rusiji nije pretjerano opterećena Lenjinom. I kad se suočio s izborom između masovnih javnih prosvjeda zbog Lenjinovog micanja i tek nešto malo negodovanja ako ga tamo ostavi, Putinu je puno jednostavnije bilo da se drži statusa quo", kazao je. Putin je zaigrao zato na ono što uživa nepodijeljeno slaganje u Rusiji, s izuzetkom stvarno krajnje izvitoperene šačice posljednjih neonacista – štovanje uspomene na pobjedu u Drugom svjetskom ratu.

Steven Lee Mayers, bivši dopisnik New York Timesa iz Moskve, otkriva ipak jednu stvar oko odnosa Putina prema Lenjinu. "Tijekom velikih svečanosti, primjerice za paradu na Dan pobjede u svibnju, Lenjinov mauzolej prekriju skelama. Poput neugodnog podsjetnika", kazao je. U političkom životu Rusije danas vlada ravnoteža i najvećoj stranci, s čime će se onda složiti i komunisti, nije baš stalo da u to diraju, da izazivaju 144 milijuna građana Rusije da temeljito preispituju svoju povijest, kulturu, identitet...

U krajnjoj liniji, kada je Lenjin tek izložen, nikome iz vodstva KP Rusije nije padalo na pamet da tu i ostane. Htjeli su ga naprosto pustiti da se milijuni od njega oproste, kako bi ga sahranili. No, građani su ga stalno obilazili. Prošlo je dva mjeseca i nisu prestajali. Bila je zima i tijelo je ostalo savršeno očuvano i tek tada novi sovjetski vođe stali su se zabavljati idejom mauzoleja.

Jedina dvojba bila je oko toga što je takav način štovanja Lenjina sve više bio nalik tradicionalnim štovanjima svetaca. Danas se čini, nakon što je državni vrh tada prelomio odluku, da je Lenjin u Rusiji kod mnoštva, možda i većine, doista u statusu neslužbenog sveca sovjetske revolucije otprije točno jednog stoljeća.