Tek je nekolicina arheoloških otkrića uspjela podići toliko prašine poput kontroverze Jamesa Ossuarya - odnosno sanduka Jakova. Mišljenja variraju - od toga da dokazuje povijesno postojanje Isusa, sina Božjeg, do toga da je vješta krivotvorina. Ali, za one koji su ušli duboko u istraživanje cijele priče, istina je manje sigurna nego ikad prije.

Kolekcionar antikviteta Oded Golan je bio prvi koji je došao u posjed sanduka napravljenog od vapnenca, koji je prikazivao aramejsku frazu "Jakov, sin Josipov, brat Isusov", a to je otkriće prezentirano javnosti 2002. godine.

Tzv. kosturnica je sanduk koji služi kao spremište za ljudske kosti nakon ukopa. Tijekom povijesnog razdoblja Drugog hrama (od 2. stoljeća prije Krista do pada Jeruzalema 70. godine nove ere) običaji sahrane u Jeruzalemu sastojali su se od pohranjivanja ljudskih ostataka u sobe slične pećinama. Nakon najmanje godinu dana, kosti bi se potom smjestile u kockaste kosturnice, koje su bile obično izrađene od vapnenca, piše Vintage News. 

Nije izmišljeno Tri povijesna dokaza da je Isus doista postojao

Prema tome, u Jamesovoj kosturnici, budući da odgovara imenu brata Isusa iz Nazareta, bi mogla biti mjesto gdje su se doista čuvale kosti njegova brata Jakova te kad je otkrivena imala je potencijalno ogroman značaj.

Uznemirio crkvene vlasti?

Izraelski ured za starine je ipak 2003. podigao sumnje kako je riječ o krivotvorini, a njen vlasnik Oded Golan se suočio sa čak 40 sličnih optužbi za krivotvorenje. 

Prema uredu "Biblijske arheologije "Niti jedan stručnjak ne drži kako je kutija lažna. Svi priznaju da je kosturnica izvorna iz razdoblja kad je Isus živio. Problem je jedino u natpisu na njoj, odnosno samo njegov posljednji dio koji kaže "Isusov brat". Prema tome, prvi je dio natpisa autentičan, no posljednji je nedavna krivotvorina".

No, nakon mukotrpne sedmogodišnje sudske borbe, sudac je oslobodio Odeda Golana optužbi za krivotvorenje, a neki su se mediji pitali zbog čega je to dobilo tako malo pozornosti javnosti, kao da je na neki način zataškano.

- Prvotno otkriće kosturnice izazvalo je takvu uznemirenost javnosti da su crkvene vlasti i sigurnosne službe nekih naroda intervenirale, i ne pronalazeći ništa drugo što bi mogle sporiti, bacili su sumnju u autentičnost posljednjeg dijela epigrafa ističući kako je krivotvoreno i umjetno postarano kemijskom patinom -  izjavio je povjesničar i autor Pierluigi Tombetti u lipnju 2019.

Prema njemu i drugim istomišljenicima, bijes zbog sumnje na autentičnost potpiren je željom da se zaniječe kako je Marija, Isusova majka, rodila još djece, kao i željom da se suzbiju bilo kakvi arheološki dokazi o postojanju Isusa.

- Dok su neki učenjaci u početku podržavali ideju tužiteljstva, sada su se svi znanstvenici složili kako je kemijskom analizom potvrđena autentičnost natpisa - rekao je Tombetti.

Kao dodatak tome, na natpisu su pronađeni mikroorganizmi tj. gljivice kojima je potrebno nekoliko stoljeća da bi se proširili za par centimetara. One pokrivaju cijeli natpis na kosturnici, što potvrđuje originalno datiranje starosti. 

Stručnjaci tvrde Biblija je napisana kodovima koji predviđaju budućnost

Je li Jakov Isusov brat? I, ako je tako, dokazuje li kosturnica da su oni oboje doista postojali? Mišljenja se razlikuju, polemika se nastavlja, a vjerojatno je kako će proći još puno vremena prije nego se dođe do istine oko koji će se svi složiti. 

Isus je imao četvoricu braće i barem dvije sestre?

U kršćanstvu postoje različita tumačenja oko prirode veze između Isusa i njegove braće i sestara. Najpoznatiji Isusov brat je Jakov Pravedni, za kojeg se vjeruje da je imao važan položaj u ranoj Crkvi. U trećem stoljeću, Isusovi rođaci su bili prozvani desposyni, što dolazi od grčke riječi δεσπόσυνοι, koja je množina riječi δεσπόσυνος – „onaj koji pripada Gospodinu”.

Prema Evanđelju po Marku i Evanđelju po Mateju, Jakov, Josip, Juda i Šimun bili su braća Isusa, sina Marije:

"Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?” (Evanđelje po Marku, 6. poglavlje, 3. redak)
"Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama?” (Evanđelje po Mateju, 13. poglavlje, 55. i 56. redak)
U Poslanici Galaćanima, Jakov je nazvan "bratom Gospodinovim", dok se u Prvoj poslanici Korinćanima spominju "braća Gospodinova".

Tumačenje u kršćanstvu

Postoji nekoliko tumačenja koja se tiču prirode srodstva Isusa i njegove braće. Grčka riječ koja opisuje Isusovu braću u Novom zavjetu je adelphoi — „braća” (jednina je adelphos). Ova riječ može označavati biološku, ali i „duhovnu braću”. Prema ranokršćanskom piscu Helvidiju, Isusova braća i sestre su djeca Marije i njezinog muža Josipa, rođena nakon Isusa.

Teolog Jeronim je smatrao da su Isusova braća zapravo Isusovi bratići, ali se u grčkom jeziku riječi „brat” i „bratić” (anepsios) jasno razlikuju, dok se u hebrejskom i aramejskom za bratića koristila riječ za brata.

Do trećeg stoljeća, vjerovanje u doživotno djevičanstvo Isusove majke Marije postalo je širom rasprostranjeno te su o tome pisali teolozi Hipolit Rimski i Euzebije Cezarejski, koji je smatrao da su Isusova braća djeca Isusovog očuha Josipa i njegove prve supruge; Josip je oženio Mariju nakon smrti svoje prve supruge, koja mu je rodila četvoricu sinova i dvije kćeri – Salomu i Anu. Origen – koji je proglašen heretikom – također je smatrao da je Josip imao djecu s prvom ženom.

MITOVI O SVETICI Mitovi o Mariji Djevici: Imala ljubavnika, nije bila djevica

Prema apokrifu Povijest Josipa drvodjelje, Josipove kćeri su bile Asija i Lidija, dok Jakovljevo protoevanđelje, koje spominje imena Marijinih roditelja, također spominje da je Josip bio udovac s djecom onda kada je oženio Mariju.

Rani protestantski propovjednici su također vjerovali da je Marija ostala djevica cijeli život, uključujući slavnog Martina Luthera.