Austrijski matematičar Kurt Gödel bio je utjelovljenje genijalnosti, ali i ludosti. Jedan od najrevolucionarnijih matematičara 20. stoljeća smislio je teoreme koji su unaprijedili struku dok je još bio u svojim dvadesetim godinama. Prema kraju života, piše The Vintage News, njegova je ludost nadvladala genijalnost. Paralizirala ga je paranoja, odbijao je jesti hranu koju prvo nije probala njegova supruga, a kada ona to više nije mogla, on je umro - od gladi.

Kurt Friedrich Gödel rođen je 1906. u tadašnjoj Austriji, a današnjoj Češkoj Republici. Bio je ekstremno pametan, ali i ekstremno nervozan od rane dobi. Kod kuće su ga prozvali "gospodin zašto" (Herr Warum) jer je stalno nešto ispitivao. U ranoj osnovnoj školi obolio je od reumatske groznice, koja ga je, tvrdi on, ostavila s trajnim posljednicama na srčanom mišiću. U isto je vrijeme bio nevjerojatan student u srednjoj školi i Sveučilištu u Beču, gdje je obranio doktorat 1929. godine, u 23. godini života. 

Na fakultetu se zaljubio i u šest godina stariju i razvedenu Adele Numbursky, a roditelji su se protivili vezi ali veza je opstala, a Adele je bila Kurtov najveći obožavatelj i njegov "kamen temeljac". Oženili su se deset godina kasnije, a ona je ostala uz njega do kraja života.

Kao nastavak na njegove doktorske studije, Gödel je objavio rad imena "Teoremi nepotpunosti" 1931. koji uključuju neke teze o brojevima koje, iako se nikada neće dokazati, su istinite.

Tragično Einsteinov zaboravljeni sin život je proveo u ludnici

To je bila revolucija u matematičkom svijetu, koja je znanstvenike natjerala da bolje promisle o tome što to znači da je nešto u znanosti "istinito". Gödelov rad će kasnije udariti temelje i računalnoj znanosti, ali i kao mnogi veliki genijalci, imao je svoje krize i dio tridesetih proveo je po sanatorijima liječeći mentalne i duševne "bolesti i poremećaje".

Između Svjetskih ratova, Gödel je bio član intelektualaca i filozofa unutar "bečkog kruga", no kada su nacisti aneksirali Austriju 1938. godine, Gödel i njegova nova supruga Adele, otišli su u Princeton, New Jersey, gdje su živjeli do smrti 1978. godine.

Na Princetonu Gödel se sprijateljio s još jednim poznatim teoretičarem koji je tamo predavao, Albertom Einsteinom. Dva su imigranta svakodnevno šetala kampusom i od ureda do ureda pričajući na njemačkom. Dijelili su jezik, kulturu, znanje i, do jedne mjere, socijalnu izolaciju. Einstein je čak pratio Gödela na saslušanje 1947. godine kada je dobivao američko državljanstvo. To je skoro propalo jer je Gödel uzbuđeno sucu išao objašnjavati na ustavnu nelogičnost (njegovi su ga prijatelji mudru ušutkali).

"Njih su dvojica htjeli pričati samo jedan s drugim", rekao je jedan zaposlenik instituta u intervjuu iz 2005. 

Usprkos tome, bili su potpune suprotnosti. Dok je Einstein bio živ i prepun smijeha, Gödel je bio miran, povučen i pesimističan, a smatran je najvećim logičarem nakon Aristotela, a u isto vrijeme obožavao je pop-kulturu i najdraži mu je film "Snjeguljica i sedam patuljaka".

Postajao je sve paranoičniji - vjerovao je u duhove, bojao se trovanja, i bio je uvjeren da ga drugi matematičari žele ubiti. Njegova se prehrana sastojala od "maslaca, hrane za bebe i laksativa".

Šećer za kraj Ovako je Hawking pred smrt riješio najveću tajnu svemira

Nakon što je Einstein preminuo 1955. Gödel se još dodatno povukao u sebe. Ako ste htjeli razgovarati s njime, morali ste prvo nazvati, makar bili u istoj zgradi. Kada je htio izbjeći ljude, dogovorio je sastanak i onda se ne bi pojavio. 

Kada mu je predsjednik Gerald Ford htio uručiti National Medal of Science 1975. i po njega je poslan automobil, on nije htio izaći van. Tako se, piše Vintage News, bojao razbolijevanja da je nosio ski masku koja mu je pokrivala nos. Jeo je isključivo hranu koju bi njegova odana supruga pripremila i prvo pred njime probala.

Često je halucinirao i pričao o "određenim silama u svijetu koje direktno napadaju dobro". Vjerojatno je bio nedijagnosticiran šizofreničar ili patio od psihoza. 

Kada je Adele hospitalizirana kasne 1977. Gödel je prestao jesti skroz naskroz. Postao je hodajući skelet i primljen je u bolnicu 1977. godine. Dva tjedna kasnije je preminuo. Na smrtnom listu piše da je umro od "pothranjenosti i psihičkih problema". Težio je samo 29 kilograma.