Hitler je još 1935. godine donio nürnberški zakone prema kojima su institucionalizirani progoni svih koji ne pripadaju arijskoj rasi, ali i koji je zabranjivao veze između arijevaca i Židova.

Unatoč tome, takve veze i brakovi su postojali, čak i među najgorim pripadnicima arijevaca i njihovim žrtvama. A kontroverzna novela Kate Breslin, koju su mnogi proglasili 'uznemirujućom i uvredljivom', prikazuje upravo takvu ljubav - između SS-ovca u koncentracijskom logoru i jedne zatvorenice, te ukazuje da su i u najgorim vremenima ljudske veze itekako kompleksne.

Brelinova knjiga, 'For such a time', pokazuje jednu takvu izvitoperenu ljubav na ludom mjestu, a niti jedno mjesto nije bilo luđe i ubojitije, tijekom 12-godišnje vladavine nacista, od Auschwitza - tvornice smrti u okupiranoj Poljskoj.

Tu su ljudi pokušavali učiniti sve što su mogli kako bi preživjeli, kako ne bi bili izabrani za put u jednom smjeru prema plinskim komorama. A rijetki su u tome i uspjeli.

Jedna od onih koja je uspjela bila je Helena Citrónová, Židovka iz Slovačke, koja je radila u velikom skladištu nazvanom 'Kanada', u kojem su stvari osuđenih na smrt bile sortirane prije nego su poslane u Berlin.

Tu je Citrónová 1942. godine upoznala Franza Wunscha, koji ju je spasio na mjestu na kojem je ubijeno najmanje 1.2 milijuna ljudi.

Sve je počelo kad je Citrónová natjerana da otpjeva pjesmu na Wunschov rođendan, isti dan kad je osuđena na smrt. No mladi Wunsch zagledao se u lijepu Židovku i počeo je obasipati pažnjom. Slao joj je kolače i poruke u kojima joj je izjavljivao ljubav, iako je ona sve prvotno doživljavala s gnušanjem.

"Mislila sam da bih radije umrla nego bila u vezi sa SS-ovcem. Dugo vremena nakon toga postojala je samo mržnja. Nisam ga mogla ni pogledati", izjavila je godinama poslije Citrónová, objašnjavajući kako su se njezini osjećaji prema Wunschu lagano mijenjali tijekom vremena.

Nakon spašavanja sestre, stvari su se počele mijenjati

U jednom trenutku u Auschwitz joj je došla sestra s djecom, te su svi trebali biti poslani u plinsku komoru. Tad je Citrónová odlučila da je vrijeme da potraži pomoć od svojeg SS obožavatelja.

"On mi je rekao: 'Brzo mi reci sestrino ime, prije nego bude prekasno'. Ja sam mu odgovorila: 'Nećeš moći ništa učiniti. Došla je s dvoje djece'. A on je odgovorio: 'Djecom? To je drugačije. Djeca ne mogu živjeti ovdje.' I tako je otrčao u krematorij i pronašao moju sestru."

Wunsch je uspio spasiti Heleninu sestru Rozinku tvrdeći da radi za njega u 'Kanadi', ali nije mogao učiniti ništa za njezinu djecu.

Helena i njezina sestra preživjele su Auschwitz, i iako se njezina veza s Wunschem nikad nije dalje razvijala, i ona i sestra su svjedočile u njegovu korist kasnije tijekom ratnih suđenja.

Helena je godinama poslije izjavila: "On je učinio nešto sjajno. Postojali su trenuci kad bih zaboravila da sam ja Židovka i da on to nije, i, iskreno, na kraju sam ga zavoljela... No to nije bilo realno."

Helena, koja je umrla 2005. godine, 2003. je izjavila da nije zaboravila niti jednu minutu od onoga što se dogodilo, nego da se sjeća apsolutno svega.

"Ja sam bila drugačija od drugih. Svi su znali za našu priču. Na meni je bila mrlja, jer je on bio SS-ovac. No činjenica je da sam preživjela zahvaljujući njemu. Nisam to odabrala, nego se samo dogodilo. Bila je to veza kakva se mogla dogoditi samo na takvom mjestu, kao na drugom planetu."

Kad je bila mlađa nije se željela suočiti s prošlosti, no pod starije dane su sjećanja sama navirala, poput bumeranga.

Tijekom njihove 'veze', Helena zna da su Wunschovi osjećaji stalno bili snažni i iskreni, jer je konstantno riskirao život zbog nje, no ona je dugo vremena samo spavala s njim zbog situacije u kojoj se nalazila, bez osobne želje... Da bi tek pred kraj otkrila u kolikoj mjeri su se i njezini osjećaji promijenili.

Inače, Austrijanac Wunsch, koji je preminuo prije šest godina, opisan je tijekom suđenja kao osoba koje je mrzila sve Židove i koja je povremeno služila na 'rampi', mjestu na kojem su se dočekivali vlakovi iz cijele Europe i na kojem se odlučivalo tko će umrijeti a tko dalje živjeti.

Mrzitelj Židova nikad nije osuđen zbog svojih zlodjela

Na suđenju u Beču, 1972. godine, rečeno je da je bio brutalan prema zatvorenicima, te da je u jednakoj mjeri tukao žene i muškarce. Bio je u službi i kad se puštao plin u komorama, iako je sam izjavio da je strast promijenila njegovu brutalnost.

"Zaljubio sam se u Helenu Citrónovu i to me promijenilo. Postao sam nova osoba pod njezinim utjecajem."

Unatoč onome što je sudac izjavo da je bilo 'i više nego dovoljno dokaza o krivnji' i sudjelovanju u masovnim ubojstvima, Wunsch je oslobođen zbog zastare nad ratnim zločinima, kakvi su postojali u Austriji.

Mogi se danas protive Breslinovoj knjizi, s početka teksta, koja prikazuje sličnu ljubav. Vjeruju da je nemoguće u toj situaciji svojevoljno pristati na vezu, jer je prevelik nesrazmjer u dinamici moći. Iako, mnogi napominju da je riječ o dvije različite priče iz dvije perspektive, piše Daily Mail.

Jer unatoč ljubavi koju je osjećao prema Heleni, Wunsch je i dalje bio SS-ovac, odgovoran za smrt stotina ljudi. A brojni Židovi smatraju ovu knjigu propagandom koja pokušava oprati grijehe zločinaca. Iako je to učinio već austrijski sud, kad mu nije odredio nikakvu kaznu.