Stanovništvo Sjevernog Vijetnama naziva ga Hỏa Lò, dok su ga američki ratni zarobljenici sarkastično nazvali "Hanoi Hilton", a taj su zatvor izgradili Francuzi  pod imenom La Maison Centrale, gdje su kažnjavali vijetnamske političke zatvorenike.

Kasnije su ga preuzeli Vijetnamci i tamo držali Amerikance - na stotine njih prošlo je torturu mučenja s kukama za meso i željeznim lancima, a jedan od njih je ugledni američki senator John McCain, koji je 2008. godine bio republikanski kandidat za američkog predsjednika.

Miljama daleko od luksuznog hotela po kojima je dobio nadimak, taj je zatvor bio mjesto gdje je na stotine Amerikanaca doživjelo živčani slom zatvoreni u potpunoj izolaciji godinama. Na kraju rata napokon su oslobođeni iz tog osobnog pakla, no većina njih nikad se nije riješilo trauma.

Ipak objavljena Godinama skrivali najstrašniju ratnu fotku ikad

Hỏa Lò u prijevodu znači "vatrena peć", a tijekom gotovo cijelog desetljeća, dok se SAD borio sa Sjevernim Vijetnamom na kopnu, zraku i moru, više od 700 američkih ratnih zarobljenika u toj je peći prošlo svakodnevno mučenje i zlostavljanje, piše ATI.

Osim produžene samice i mučenja izolacijom, zatvorenike su redovito skidali gole i stavljali u željezne okove koji su preostali iz francuske kolonijalne ere. Napravljen su za manje zglobove i gležnjeve, pa su se urezivali u kožu i zaustavljali cirkulaciju, zbog čega bi im ruke i noge postajale crne.

Zatvoreni i bez mogućnosti da se pomaknu, pa čak niti da odu na WC, zarobljenicima su jedino društvo bili štakori i žohari koji su privučeni mirisima napadali njihova slaba tijela. Bili su prisiljeni sjediti na vlastitim fekalijama danima.

- Tukli su nas šakama i remenima, a onda bi nas ugrijali i prijetili nam smrću. Tada bi se stvarno uozbiljili i izveli nešto što smo nazivali "trik s užetom" - prisjeća se zapovjednik Jeremiah Denton.

Trik s užetom

Zatvorenik Sam Johnson, kasniji američki predstavnik u Kongresu skoro dva desetljeća, opisao je taj "trik s užetom" u 2015. godini:

"Kao ratni zarobljenik u Hanoi Hiltonu, nisam se mogao sjetiti ničega iz vojne obuke preživljavanja koja je objašnjavala uporabu udice s mesom obješene sa stropa. Visila bi iznad vas u sobi za mučenje poput sadističkog zadirkivanja - ne biste se mogli maknuti pogled s mesa tako pregladnjeli"

Tijekom rutinskog mučenja s kukom, Vijetnamci su vezali ruke i noge zatvorenika, a zatim su ga vezali za gležnjeve - ponekad iza leđa, a ponekad ispred. Konopi su bili zategnuti do te mjere da nisu mogli disati. Zatim je, naklonjen ili savijen na pola, zatvorenik bio podignut na kuku s koje bi visio na konopcima.

Stražari bi se vraćali u pravilnim razmacima da ih stežu sve dok izgube svaki osjet, a udovi zatvorenika postanu ljubičasti i nabreknu dvostruko u odnosu na normalnu veličinu. To bi trajalo satima, a ponekad i danima. "

Pitesti Najgori zatvor komunista od kojeg se svima okretao želudac

Godine 1967. John McCain se pridružio zatvorenicima u Hanoi Hiltonu nakon što je njegov avion oboren.Pritom mu je slomljeno desno koljeno i ruke, ali uskraćena mu je medicinska skrb sve dok vlada Sjevernog Vijetnama nije otkrila da je njegov otac admiral američke mornarice.

Prebačen je u medicinsku ustanovu i probudio se u sobi prljavoj od komaraca i štakora. Napokon su mu stavili gips na cijelo tijelo, a zatim su mu izvadili ligamente i hrskavicu s koljena.

Čak i kad su Sjeverni Vijetnamci ponudili McCainu prijevremeno puštanje nadajući se da će ga upotrijebiti kao propagandno sredstvo, on je to odbio kao čin solidarnosti sa svojim kolegama zatvorenicima.

To mu je, naravno, donijelo dodatna mučenja.

14. ožujka 1973. godine

Slika je upečatljiva. Mršavi McCain, u dobi od 36 godina, odjeven u zgužvanu civilnu odjeću, maršira zajedno s američkim ratnim zarobljenicima u američki vojni transportni avion koji će ih odvesti na slobodu.

Više od pet godina zatočeništva u zatvoru u Vijetnamu ostavilo je traga. Kad je njegov zrakoplov srušen tijekom misije iznad Hanoia, imao je tamnu kosu. Pet godina kasnije McCainova kosa bila je sijeda.

Šepao je uslijed ozljeda koje je pretrpio pri iskakanju iz aviona, ali i zbog mučenja u vijetnamskom logoru. Na primanju u Bijeloj kući mjesec dana kasnije kod predsjednika Richarda Nixona, oslanjao se na štake.

Nikad se nije oporavio od ozljeda rana. Šepanje je s vremenom nestalo, ali do kraja života nije više mogao podignuti ruke iznad glave.

Politički savjetnik Mark McKinnon, koji je savjetovao McCaina tijekom predsjedničke utrke 2008. godine prisjetio se kako mu je pomagao da se počešlja dok su stajali iza kombija prije govora u New Hampshireu.

"Bio je to samo dirljivi trenutak u životu ovog ponosnog vojnika", rekao je. "I tako sam mu počešljao kosu, a on je otišao u gomilu. Ja sam se okrenuo na drugu stranu i zaplakao."

Vojno čudo Sedam vojnika bez imalo muke osvojili su Beograd

Iako je McCain ostao u vojsci osam godina nakon povratka u SAD, dan njegova puštanja iz Vijetnama označio je ključni trenutak vojne karijere.

Kao ratni zarobljenik, McCain je imao još jednu priliku da koristi svoje prezime kako bi izbjegao nevolje, ali ju nije želio iskoristiti. Kad su njegovi zarobljenici shvatili da je bio sin admirala, bio mu je ponuđeno prijevremeno puštanje na slobodu. McCain je odbio - tvrdeći da oni koji su zarobljeni prije njega moraju ići prije na slobodu.

"McCainu je rečeno da će stvari za njega biti vrlo loše kad to saznaju u logoru. I tad su ga počeli mučiti. Bila je to važna i hrabra odluka. Odbio je slobodu zbog svojih suboraca", kaže Gamboa.

McCain je proveo godine u samici, ali unatoč okrutnim mučenjima, nikad nije potpisao 'priznanje' da je počinio ratne zločine. Međutim, nikada nije tražio ili dobio bolji tretman zbog svojih korijena i  napustio je Vijetnam, zajedno s kolegama zatvorenicima.

Američki otpor u Hanoi Hiltonu

Unatoč silnim mučenjima, američki su vojnici ostali snažni na jedini način na koji su znali - kroz drugarstvo.

Tijekom prva četiri mjeseca u samici, potpukovnik Bob Shumaker je primijetio da zatvorenik do njega redovito izbacuje svoju kantu vani. Na komadiću WC papira uspio je naškrabati poruku "Dobrodošli u Hanoi Hilton. Ako ste dobili poruku, javite nekako". 

Drugi je američki zarobljenik slijedio njegove upute, pa je uspio ostaviti i vlastitu poruku, identificirajući se kao kapetan zrakoplovstva Ron Storz.

Ovo je bio jedan od mnogih načina kako su ratni zarobljenici komunicirali. Konačno su se odlučili za upotrebu "koda za tapkanje“ - nešto što Vijetnamci nikako nisu mogli razumjeti.

Kucajući po zatvorskim zidovima, zatvorenici bi se međusobno upozoravali na najgore stražare, objašnjavali što mogu očekivati ​​u ispitivanjima i poticali jedni druge da ostanu snažni Oni su čak koristili ovaj kod da bi pričali viceve - udarac u zid značio je smijeh.

HASHIMA Ovako izgleda otok s kojeg su svi otišli prije 30 godina

Zračni pilot Ron Bliss kasnije je ispričao da je to zvučalo kao "čopor poludjelih djetlića".

Krajnji primjer otpora u zatvoru izveo je Denton. On je sniman pred TV kamerama s ciljem antiratne propagande za Sjeverni Vijetnam, a Denton je trepnuo radno "mučenje" Morseovim kodom, što je bio prvi dokaz da život u Hanoi Hiltonu nije bio onakav kakvim su ga htjeli prikazati.

Američki dužnosnici vidjeli su snimku, a Denton je kasnije nagrađen Mornaričkim križem za hrabrost.

Konačno, nakon što su SAD i Sjeverni Vijetnam početkom 1973. pristali na primirje, 591 američkih ratnih zarobljenika koji su još uvijek bili u zatočeništvu su pušteni.

"Čestitam, ljudi, upravo smo napustili Sjeverni Vijetnam" prisjeća se David Grey da im je objavio pilot koji ih je vozio kući. Tada su svi pljeskali i vikali.

Kako je završio zatvor

Tog dana je Hanoi Hilton imao svog posljednjeg zarobljenika, a John McCain se vratio desetljećima kasnije te je zaključio da je veći dio kompleksa srušen zbog izgradnje stambenih jedinica.  

Ostatak je postao muzej nazvan Memorijal zatvora Hỏa Lò, a većina muzeja posvećena je vremenu francuskog kolonijalnog zatvora, sa ćelijama koje su nekoć držale vijetnamske revolucionare, a postoji čak i francuska giljotina.

Samo je jedna soba sa stražnje strane posvećena američkim ratnim zarobljenicima, iako se ne spominje mučenje - postoje čak i videozapisi u kojima je detaljno opisano "ljubazno postupanje" sa zatvorenicima, uz fotografije Amerikanaca koji u zatvorima bave sportom.

Štoviše, muzej prikazuje letačko odijelo i padobran s oznakom pripadnosti McCainu od kada je oboren, no McCain je objasnio da je lažno,

- Odrezali su mi odijelo kad su me odveli u zatvor - rekao je.