Nitko nije u zatvoru, tvrtke su ugašene, neki imaju i nove, a hrvatski građani platit će sanaciju u iznosima koji će vjerojatno i prijeći stotinu milijuna eura. To je porazni dio bilance hrvatskoga gospodarenja otpadom, a trebao je nevjerojatni slučaj Gospić da se vlada Andreja Plenkovića trgne i napokon krene u postroživanje zakona. Sanacija je barem postala prioritet kad već nije upalila prevencija. Ali i tu ima apsurda. Najbolju ponudu za privremeno prekrivanje zakopane 33.000 tona u Gospiću dala je hrvatska podružnica u vlasništvu istoimene slovenske tvrtke Kostak. Oni bi trebali za malo manje od 270.000 eura pokriti vodonepropusnim pokrovom zakopani otpad dok se ne odabere tvrtka koja će ga iskopati i zbrinuti. Tvrtku u Hrvatskoj vodi Miljenko Muha, a upravo je on prvoosumnjičeni u slovenskom slučaju, kad je, umjesto da zbrine otpad, u Kostakovu centru on zakopan pod zemljom. Inspektori su našli 2900 kubičnih metara zakopanog otpada, a istraga je pokazala i da se ne zna gdje je 58.000 preuzetih tona.

POBUNA U GOSPIĆU Kako su Ličanima uvalili i tvornicu litija u Smiljanu. A u nas uopće nema litijeva karbonata!

Grupa Kostak veliko je slovensko poduzeće koje se bavi i otpadom i gradnjom ite mnogim drugim djelatnostima, a afera sa zakapanjem žestoko je odjeknula u Sloveniji. Prvo su sve negirali, a onda se pokazalo da je prva inspektorica koja je utvrdila da je sve u redu bila u dogovoru s njima, pa je i ona osumnjičena. Međutim, istraga traje od lani, nema još optuženih, pa je Muha, koji je maknut s čela slovenske, ali ne i hrvatske tvrtke, mogao dostaviti potvrdu o nekažnjavanju. Afera u Sloveniji, posao u Hrvatskoj.

Ostavljeni otpad u Samoboru će za 2,5 milijuna eura sanirati Eko Flor iz Cios grupe u vlasništvu Petra Pripuza. Oni su dali i ponude za Poznanovec od 14,6 milijuna eura, a za rasuti otpad u Gospiću oko 11 milijuna eura. Već ti iznosi pokazuju da će sanacija biti skuplja od očekivanog, a da uopće nije ni zakopana lopata u zakopani otpad u Gospiću.