Kako smijeniti kancelara? Merz je u nokdaunu
To je tema koja ovog tjedna izaziva najviše pažnje u Berlinu: ima li kancelar Friedrich Merz i dalje podršku svoje demokršćansko-socijaldemokratske koalicije? Ili će podnijeti ostavku? Hoće li ga čak smijeniti njegovi ljudi? I je li uopće moguća smjena kancelara?
Jedno je sigurno: podrška politici kancelara u anketama pala je na rekordno nisku razinu. U posljednjem istraživanju "Deutschlandtrend", koje je početkom rujna za javni servis ARD proveo institut za istraživanje javnog mnijenja Infratest dimap, samo je 13 posto reprezentativno anketiranih građana reklo da Merz dobro obavlja svoj posao, navodi Deutsche Welle.
Prije nešto više od dva tjedna Merzova Kršćansko-demokratska unija (CDU) doživjela je težak poraz na pokrajinskim izborima u saveznoj pokrajini Saska-Anhalt. Pobijedila je Alternativa za Njemačku (AfD), i to usprkos činjenici da tamošnji Ured za zaštitu ustava ovu stranku ocjenjuje kao "dokazano desno-ekstremističku". Kritike na račun Merza već se dulje vrijeme čuju i iz njegovih vlastitih redova. Zamjera mu se loša komunikacija, primjerice kada uvijek iznova upozorava da Nijemci moraju raditi više i dulje.
No Friedrich Merz je i dalje njemački kancelar. Ali pod kojim okolnostima je uopće moguće smijeniti kancelara? Njemački ustav, odnosno Temeljni zakon kako se u Njemačkoj naziva, kancelaru daje snažnu ulogu. Njemačke kancelare nije lako smijeniti.
Willy Brandt podnosi ostavku, Helmut Schmidt izabran
Naravno: ako Merz sam odluči odustati, može podnijeti ostavku, iz bilo kojeg razloga. To ne mora nužno značiti i kraj koalicije.
Primjer za to je kancelar Willy Brandt (Socijaldemokratska stranka Njemačke SPD), koji je u svibnju 1974. izvukao posljedice nakon što je otkriveno da je jedan špijun Istočne Njemačke djelovao u njegovoj neposrednoj blizini. Brandt je podnio ostavku. Vladajuće stranke, socijaldemokrati i liberali iz FDP-a, brzo su se dogovorile da nastave svoju koaliciju.
Samo deset dana kasnije dotadašnji ministar financija Helmut Schmidt (SPD) izabran je za novog kancelara. Za to je potrebna apsolutna većina svih zastupnika, a ne samo onih koji su prisutni. Ta se većina naziva "kancelarskom većinom". Schmidt ju je bez problema osvojio i ostao na čelu njemačke vlade osam godina.
Vjerojatnost da bi se nešto slično dogodilo u Merzovu slučaju: vrlo mala. Čini se da je aktualni kancelar odlučan ne odustati, tvrdi DW.
Nije moguće jednostavno ga smijeniti glasanjem
Druga mogućnost: ako se u Bundestagu pojave nove većine, primjerice nakon raspada koalicije, ili ako kancelar toliko izgubi podršku da mu vlastiti ljudi više ne vjeruju, postoji instrument "konstruktivnog izglasavanja nepovjerenja".
To znači da parlament većinom izglasa nepovjerenje kancelaru, ali istovremeno mora imenovati osobu koja će ga zamijeniti na mjestu šefa vlade. Dakle, kancelara nije moguće jednostavno smijeniti glasanjem.
Primjer je već spomenuti Helmut Schmidt (SPD). On je 1982. izgubio podršku FDP-a, manjeg koalicijskog partnera SPD-a. Liberali su željeli promjene gospodarske politike koje je Schmidt odbijao.
Zastupnici FDP-a zajedno su s konzervativcima iz Unije CDU/CSU za kancelara predložili tadašnjeg čelnika oporbe Helmuta Kohla (CDU). Kohl je dobio većinu. Schmidt je smijenjen, Kohl je preuzeo kancelarsku dužnost i na njoj ostao 16 godina.
Vjerojatnost takvog razvoja događaja u Merzovu slučaju također je vrlo mala. Konzervativci i socijaldemokrati ne žele okončati svoju koaliciju. A kandidati koji bi mogli zamijeniti Merza nisu na vidiku, ili je njihova kandidatura vrlo malo vjerojatna, poput premijera Sjeverne Rajne-Vestfalije Hendrika Wüsta (CDU).
Osim toga, CDU je u pravilu vrlo lojalan svojim političkim čelnicima. "Ubojstvo kancelara" putem javnog izglasavanja nepovjerenja u Bundestagu za većinu je konzervativnih zastupnika jednostavno nezamislivo.
Glasanje o povjerenju
I još nešto: parlament se u političkoj krizi ne može sam raspustiti i raspisati nove izbore. I ovdje kancelar ima neizravnu ulogu: može postaviti pitanje povjerenja i zatražiti od zastupnika da mu i dalje pruže podršku za vođenje vlade. Time se već poslužilo više kancelara kako bi, unatoč protivljenju vlastitih stranačkih kolega, proveli sporna pitanja.
Tako je tadašnji kancelar Gerhard Schröder (SPD) u studenome 2001. u Bundestagu postavio pitanje povjerenja i povezao ga s pitanjem podržava li njegova vlada, kao i on sam, angažman njemačkih snaga u Afganistanu. Schröder je dobio glasanje i mogao je nastaviti provoditi svoju politiku.
Vjerojatnost da bi se to dogodilo i u aktualnom slučaju Friedricha Merza također je prilično mala. Merz je već najavio da ne vidi smisao u tome da sada postavi pitanje povjerenja. Osim toga, njemu prije svega nedostaje povjerenje stanovništva, što potvrđuju loši rezultati anketa. Međutim, u parlamentu zasad nema znakova većeg osipanja podrške koaliciji.
Ako kancelar izgubi glasanje o povjerenju, to može dovesti do raspuštanja parlamenta i raspisivanja novih izbora. Nakon poraza u parlamentu šef vlade traži od predsjednika države da raspusti parlament i raspiše nove izbore.
Tako je u prosincu 2024. postupio bivši kancelar Olaf Scholz (SPD), nakon što je FDP tada napustio vladu koju je do tada činio zajedno sa socijaldemokratima i Zelenima.
Scholz je zatražio od predsjednika Franka-Waltera Steinmeiera da raspiše nove izbore. Steinmeier to nije morao nužno učiniti, ali se to u pravilu događa. Čini se isključenim da bi se Merz sada poslužio takvim sredstvom. Ni SPD ni Unija koju čine CDU i CSU nemaju interes za nove izbore.