Obadva! Oba su pala! 'U te dvije-tri sekunde, noge su mi se oduzele od adrenalina'

"Sve je trajalo 2-3 sekunde i sjećam se samo da su mi se oduzele noge, a onda su trnci i obamrlost krenuli prema glavi. Kao kad se u prometu nađete u smrtonosnoj situaciji pri velikoj brzini, ali sve sretno prođe, pa se tek naknadno u organizmu otpusti adrenalin", prisjetio se Goran Pauk kako se osjećao nakon što je s kolegom Nevenom Livajićem i Filipom Gaćinom 21. rujna 1991. godine proslavio rušenje dva aviona kod šibenskog mosta. Iako su otada prošle 34 godine, svi se sjećaju snimke rušenja dva 'Soko J-21 Jastreba', a uzvik 'Oba su pala!' od tog je dana ušao u žargon i postao sinonim za veliki uspjeh. 

"Bili smo smješteni u vojarni Zečevica koju su naši prethodno oslobodili. Sjećam se da smo se smjestili u hladovinu jednog grma i stalno bili u pripremi da sjednemo za protuzračni top u slučaju da dobijemo dojavu o naletu aviona. Međutim, baš taj put veza nije ništa dojavila, ali smo čuli da nam se približavaju", rekao je Pauk. Paukov šogor Dražen Bilać jurnuo je prema topu 'trocijevcu' 20/3 mm, i upalio na njemu motor da bi Goranu olakšao rotaciju i nišanjenje. Ako se upali motor na topu to umnogome olakšava nišanjenje, jer s topom tad upravljate kao da imate joystick. Ako se ne upali motor, nišanjenje je mnogo teže i kompliciranije. Ako se motor upali cijevi se pokreću preko jednog volana, ali najkritičniji trenutak je baš paljenje motora jer se povlači konop kao na penti. Ako ne upali iz prva dva-tri pokušaja velika je mogućnost da će se 'presaugati' i od motora nema ništa", ispričao je Pauk koji se sjeća kako su dva aviona prelijetala iznad mora ali su naglo promijenila smjer i krenula prema njima. 

"Kolegama se činilo da ciljam satima"

"Počeli su pucati, pa smo pomislili da gađaju naš položaj, ali su zapravo ciljali prema susjednoj posadi i oni su spasili žive glave tako da su se bacili na zemlju. Naravno, to smo shvatili tek kasnije", kazao je svojedobno Pauk koji se skoncentrirao nastojeći uhvatiti jednog od njih koji je počeo ponirati prema njima."To je trajalo nekoliko sekundi, ali mojim kolegama iz posade činilo se da ciljam satima". Pauku je  municijom top punio tada 23-godišnji Filip Gaćina. Gledali su u avion i čekali paljbu usput pazeći da ih top koji se okreće ne zakvači po nogama.  

"U jednom trenu sam hvatajući avion u križ nišana opalio jedan dugi rafal. Inače, ovaj top u ispaljuje 11 metaka u sekundi i uz pomoć cijele topovske baterije, ako smo koordinirani, stvara gustu mrežu metaka na nebu", rekao je Pauk koji je naučio vrhunski nišaniti iz takvog topa za vrijeme služenja JNA u Mostaru. "!Samo koju sekundu kasnije on je opalio po nama, ali ja to nisam registrirao jer sam bio skoncentriran na nišanjenje, jer se nakon ispaljenih rafala oko mene stvorio gusti dim. U međuvremenu avioni su odletjeli u pravcu rta Kremik, a ovaj na kojeg sam ja pucao je produžio prema moru i po nekim informacijama i pao u more negdje u pravcu otoka Žirje. Drugog je uhvatio Neven Livajić sa svojom "strelom" i sve je ostalo povijest", ispričao je Goran Pauk.  Filip Gaćina čiji je uzvik 'Oba su pala' najavio pobjedu u Domovinskom ratu  poginuo je nakon rata, 19. rujna 1998. godine kao djelatnik 'Mungosa', dok je razminiravao teren.