Neil Hopper godinama je u Velikoj Britaniji bio simbol nevjerojatne upornosti. Vaskularni kirurg koji je nakon amputacije obje noge ispod koljena nastavio operirati pacijente, pojavljivao se na televiziji, davao intervjue, skupljao priznanja i na društvenim mrežama gradio imidž ''Bionic Surgeona''. Njegova priča činila se gotovo filmskom: liječnik koji je i sam prošao ono kroz što prolaze njegovi pacijenti, vratio se poslu i nastavio spašavati živote. Čak se prijavio Europskoj svemirskoj agenciji u nadi da će postati prvi astronaut s invaliditetom. Godinama je javnosti govorio da je noge izgubio nakon ozbiljne bolesti i sumnje na sepsu. Istina je, međutim, bila neusporedivo mračnija, piše The Guardian.

Jedna od osoba koja je upoznala Hoppera bila je Faye Harrison, kći 72-godišnje Liz Spooner. Liz je 2022. godine u bolnici Royal Cornwall u Truru amputirana noga. Njezini problemi počeli su godinu ranije, kada je nakon smjene u trgovini u kojoj je volontirala, šetala psa i pala na plaži. Slomila je lijevu bedrenu kost, no prijelom nije dobro zacijelio. Šest mjeseci poslije ugrađena joj je metalna šipka, ali se razvila infekcija.

U srpnju 2022. liječnici su joj ponudili težak izbor. Mogla je do kraja života uzimati antibiotike, uz rizik da jednog dana prestanu djelovati, ili pristati na amputaciju. ''Riješimo se te proklete noge, riješimo se infekcije i bit će dobro, tako smo razmišljali'', prisjetila se njezina kći Faye.

Obitelji je rečeno da bi operacija trebala trajati pet ili šest sati, no Faye tvrdi da je trajala čak 11 ili 12. Nakon zahvata Liz je završila na odjelu pojačane skrbi. Bila je dezorijentirana, paranoična i imala halucinacije. Kćeri je govorila da u sobi vidi duhove, da joj ljudi žele nauditi i da je potajno snimaju. Liječnici i medicinske sestre uvjeravali su obitelj da takvo stanje može biti posljedica dugotrajne anestezije i morfija. ''Ali, nikada se zapravo nije vratila iz tog stanja. Nakon te operacije, to više nikada nije bila moja mama'', ispričala je Faye.

Liz je zatim dobila bolničku upalu pluća i umrla devet dana nakon amputacije. U tim teškim danima Faye je razgovarala s Neilom Hopperom. Pamti ga kao nasmijanog, šarmantnog i brižnog liječnika koji joj je objašnjavao zašto njezina majka mora uzimati određene lijekove. Dok je slušala, pogled joj je pao prema njegovim nogama. ''Primijetila sam metalne šipke koje su mu virile iz nogavica. Pomislila sam: čovjek je operirao moju mamu, a i samom su mu amputirane noge'', sjeća se. Ta spoznaja tada ju je, kaže, umirila. ''Sjećam se da sam pomislila: Bože, mora imati nevjerojatnu empatiju.''

njegove tajne Muška prostitutka: "Klijenti su mi oženjeni muškarci"

Tri godine poslije sve se promijenilo. U rujnu 2025. Faye je vozila na posao kada je na radiju čula Hopperovo ime. Kirurg je završio u zatvoru nakon što je priznao dvije prijevare i tri kaznena djela posjedovanja ekstremne pornografije. Istraga je, naime, otkrila da Hopper zapravo nije izgubio noge zbog sepse. Ozljede koje su dovele do amputacije izazvao je sam. Faye je vijest teško podnijela. ''Bilo mi je fizički loše od pomisli da je uopće bio blizu moje mame'', ispričala je za The Guardian.

Pokazalo se da je njegova priča započela još 2018. godine. Hopper je tada otvorio profil na internetskoj stranici povezanoj s Mariusom Gustavsonom, Norvežaninom koji je u Londonu vodio ekstremnu fetišističku mrežu. Na stranici su se prodavale snimke ljudi koji su sami sebe sakatili ili dopuštali drugima da ih sakate pred kamerama. Gustavson je i sam ostao bez dijela tijela, a poslije je osuđen na doživotni zatvor zbog niza teških kaznenih djela. Njegova stranica privukla je desetke tisuća korisnika diljem svijeta.

Hopper je ondje kupovao i gledao izrazito nasilne snimke. U jednoj poruci Gustavsonu napisao je da ih je pogledao ''tisuće puta''. Do proljeća 2019. njegova je zainteresiranost otišla još dalje. Počeo je tražiti savjete kako izazvati oštećenja nogu koja bi liječnike prisilila na amputaciju. Gustavson mu je poslao dokument s uputama, popisom potrebne opreme i informacijama o korištenju suhog leda. ''O ovome sanjam 20 godina'', napisao mu je Hopper.

Kada mu supruga i djeca nisu bili kod kuće, izložio je oba stopala ekstremnoj hladnoći. Tijekom postupka Gustavsonu je slao poruke. ''Bit će sjajno imati dvostruku amputaciju'', napisao je. Nakon što je završio u bolnici, liječnici nisu znali pravi uzrok ozljeda. Hopper im je pričao o povraćanju, proljevu i drugim simptomima pa su posumnjali na sepsu. Njegove kolege tjednima su pokušavali spasiti mu noge na razne načine, uključujući i hiperbaričnu terapiju kisikom. Najprije su mu amputirani nožni prsti, a zatim, kada se pokazalo da to neće biti dovoljno, obje noge ispod koljena.

U javnosti je nastavio ponavljati priču o bolesti. Njegov povratak poslu pretvoren je u inspirativnu priču. BBC ga je snimao pri povratku u operacijsku salu, gostovao je u televizijskim emisijama i otvoreno pokazivao proteze. Na društvenim mrežama dokumentirao je život liječnika s invaliditetom i postao prepoznatljivo lice. ''Moj život je zanimljiviji zbog onoga što mi se dogodilo'', rekao je jednom prilikom u BBC-jevu dokumentarcu.

Istodobno je od osiguravajućih društava zatražio novac zbog gubitka nogu. Dobio je ukupno 466.653 funte, uz još oko 44.000 funti invalidskih naknada. Poruke pronađene tijekom istrage pokazale su da je o novcu otvoreno razgovarao s ljudima koji nisu znali da je sam izazvao ozljede. ''Nekako osjećam da bih iz ovoga trebao izvući što je moguće više'', napisao je prijatelju. Dio novca potrošio je na uređenje kuće, hidromasažnu kadu, audioopremu i luksuznu kamp-prikolicu.

Na sudu je obrana tvrdila da Hopper godinama pati od ozbiljnih problema povezanih s doživljajem vlastitog tijela te da je svoja stopala doživljavao kao neželjeni dio sebe. Tužiteljstvo je, međutim, naglašavalo da poruke i sadržaji koje je gledao jasno pokazuju i seksualnu motivaciju.

Hopper je osuđen na 32 mjeseca zatvora, uz desetogodišnju mjeru zaštite od seksualnog rizika. No za njegove bivše pacijente presuda je tek otvorila niz novih pitanja. Posebnu nelagodu izazvala je činjenica da je liječnik koji je privatno gledao ekstremne snimke sakaćenja istodobno profesionalno operirao krvne žile i obavljao amputacije.

Jedna od njegovih bivših pacijentica, koja identitet odlučila sakriti iza imena Joan, prisjetila se operacije proširene vene. Zahvat je trebao biti rutinski, no tijekom njega je osjećala snažnu bol. ''Nisam kukavica. Mislila sam da ću izdržati dok ne završi, ali došlo je do točke kada više nisam mogla. Morala sam reći: ovo zaista, zaista boli'', ispričala je.

Hopper joj je rekao da će dodati anestetik, ali bol nije prestala. ''Imala sam osjećaj kao da mi izvlači venu iz noge bez ikakve anestezije'', prisjetila se. Nakon operacije odbio joj je naplatiti zahvat. Tada je to protumačila kao znak pristojnosti liječnika koji je shvatio da je pretrpjela mnogo boli. Nakon Hopperove presude više nije bila sigurna što se dogodilo. ''Od same pomisli mi je fizički loše. Mislila sam da umišljam. Bila sam mu potpuno prepuštena na milost'', kazala je.

Drugi pacijent, David Parker, bio je među prvima koje je Hopper operirao nakon povratka na posao s protezama. Imao je zakazan zahvat na arteriji u vratu koji je prema njegovim riječima trebao trajati sat ili dva, ali se protegnuo na gotovo cijeli dan. Parker tvrdi da se tijekom zahvata probudio i da ga je netko grubo pritisnuo natrag na operacijski stol. Kada ga je idućeg dana posjetio Hopper, kirurg ga je pitao sjeća li se nečega. ''Rekao sam mu da se sjećam da sam se probudio. On mi je odgovorio: 'Ne, ne, to se nije dogodilo. Vjerojatno se anestezija poigrala s vašim umom''', kazao je. Parker kaže da su mu drugi članovi medicinskog osoblja poslije potvrdili da se tijekom operacije doista probudio. Od zahvata pati od teške živčane boli.

Bolnica Royal Cornwall nakon Hopperove osude objavila je da opsežne provjere nisu pronašle ''nikakve dokaze'' da je pacijentima nanio štetu ili ih izložio riziku. Naglašeno je i da o složenim vaskularnim operacijama ne odlučuje samo jedan liječnik, već medicinski tim.

No, odvjetnik Mike Bird, koji zastupa neke Hopperove bivše pacijente, kaže da mu se javilo dvadesetak ljudi s ozbiljnim pitanjima o liječenju. Ispričao je kako se neki od njih osjećaju izdano, a drugi se sada pitaju jesu li odluke koje je kirurg donosio uvijek bile isključivo medicinske. Odvjetnik je posebno kritičan prema bolničkoj istrazi. Prema njegovim riječima, pregledano je tek tridesetak medicinskih kartona iz određenog razdoblja, bez razgovora s pacijentima i drugim članovima osoblja. ''Je li to bolnica koja sama sebi pregledava domaću zadaću? Gdje je neovisnost? Gdje je ozbiljnost istrage?'', pita Bird.

LEGENDARNI PERVERZNJAK Nitko nije bio više seksualno poremećen od njega

Medicinski sud bio je mnogo stroži. Zaključio je da slučaj predstavlja ''iznimno visoku razinu ozbiljnosti i rizika'' te da Hopper nije pokazao dovoljno razumijevanja za posljedice vlastitog ponašanja. Predstavnik britanskog liječničkog regulatora upozorio je da se ''profesionalni život liječnika ne može odvojiti od njegova privatnog ponašanja''. Hopper je stoga u svibnju 2026. izbrisan iz liječničkog registra.

Ipak, najteže pitanje za njegove bivše pacijente možda nikada neće dobiti odgovor: je li njegova privatna opsesija ikada utjecala na ono što je radio u operacijskoj sali? U slučaju Liz Spooner dilema je još veća. Bolnica tvrdi da prema dokumentaciji Hopper nije bio u operacijskoj sali tijekom njezine amputacije te da je zahvat trajao tri i pol sata, a ne 11 ili 12 koliko pamti njezina kći. Faye, međutim, ima poruke koje je tijekom operacije slala rodbini, sjećanje na višestruke pozive bolnici i vrlo jasno pamti razgovor s Hopperom nakon zahvata. ''Znam da sam upoznala Neila Hoppera. Znam da je bio uključen u skrb o mojoj mami'', kaže.

Upravo je ta neizvjesnost za obitelji možda najteži dio cijele priče. Znaju da je ''njihov'' liječnik godinama lagao kolegama, pacijentima, javnosti, osiguravateljima, pa čak i vlastitoj obitelji. Ono što možda nikada neće znati jest gdje je završavala njegova privatna opsesija, a počinjao njegov posao kirurga.

Faye zato traži potpuno neovisnu istragu u kojoj bi se provjerilo ne samo jesu li sve amputacije koje je Hopper izvodio bile opravdane, nego i kako su same operacije izgledale, koliko su trajale i je li se tijekom njih događalo nešto neprimjereno. ''Jednostavno odbijam vjerovati da iza operacija koje je izvodio nije bilo i nekih drugih motiva'', kaže. Dugo je dvojila treba li uopće govoriti o slučaju svoje majke jer nije željela dodatno uznemiriti obitelj i prijatelje. Na kraju se, kaže, zapitala što bi Liz učinila na njezinu mjestu. ''Bilo joj je stalo do pravednosti i pravde i do toga da ljudi odgovaraju za ono što učine. Da je danas živa, znam kako bi reagirala. Rekla bi: 'Sredi tog prokletnika,''', zaključuje Faye.