Sinišu poznajem vrlo dugo, godinama, a nikad mi nije izgledao tako ustrašeno kao sad, govori za Express jedan od ljudi koji ga dobro poznaju. Drugi dodaje još izravnije: “Krajač živi u svojem svijetu, on zapravo ni ne razumije što ga je snašlo. On je igrač Tomislava Čuljka”.

U toj jednoj rečenici sažeta je gotovo cijela politička biografija Siniše Krajača, dugogodišnjeg operativca hrvatskog sportskog sustava, čovjeka iz sjene Hrvatskog olimpijskog odbora, glavnog tajnika HOO-a i osobe koja je godinama opstajala na spoju sporta, politike i HDZ-ovih unutarnjih mreža moći. Jer priča o Krajaču nikad nije bila samo sportska. Ona je uvijek bila i politička. U HDZ-u se godinama govorilo kako Krajač nije čovjek koji samostalno gradi politički kapital nego kadar koji opstaje zahvaljujući zaštiti jačih igrača. A među njima su najčešće spominjali jedno ime - Tomislava Čuljka, utjecajnog HDZ-ovca, čovjeka iz slavonske struje stranke, nekad jednog od najmoćnijih ljudi u organizacijskom aparatu HDZ-a i počasnog predsjednika Hrvatskog judo saveza.

- Govori se sada da Čuljak drži Krajača u džepu - kaže naš sugovornik.

Dok su HDZ-om realno upravljali Tomislav Čuljak, Milijan Brkić Vaso i Tomislav Karamarko, u stranci su ih zvali “HDZ-ovo trojstvo”. To nije bila medijska dosjetka nego politička činjenica. Karamarko je bio formalni lider, Vaso kontrolor terena, a Čuljak čovjek za kadrove, lokalne mreže i tihu raspodjelu utjecaja. Tko je tad želio ozbiljno napredovati unutar sustava sporta, državnih agencija ili javnih institucija, znao je da bez te strukture teško može proći.

POGREŠNO SKRETANJE Kako je kardinal koji sjedi uz Papu greškom otišao desno u priču o karti BiH

Krajač je bio dio toga kruga. Njegova pozicija u HOO-u nije nastala preko noći. Godinama je bio jedan od ključnih operativaca sustava kojim je dominirao Zlatko Mateša, a istodobno čovjek prihvatljiv HDZ-ovoj infrastrukturi. Upravo zato se 2016. ozbiljno razgovaralo o njegovu ulasku u izvršnu vlast.

Tad je Janica Kostelić trebala preuzeti resor sporta, najprije kao pomoćnica ministra, a potom i kao ključna osoba novoformiranog sportskog aparata države. U političkim i sportskim krugovima gotovo se podrazumijevalo da bi njezin zamjenik ili najbliži operativni suradnik trebao biti upravo Siniša Krajač.

Nikad nije bio javni političar, nikad frontmen, nikad čovjek naslovnica. Njegova moć bila je tiha, administrativna i mrežna. Upravo zato je opstajao. Bio je idealan kadar sustava, dovoljno važan da kontrolira procese, dovoljno nevidljiv da izbjegne političku odgovornost.

Danas, kad iz spisa izlaze detalji koji otvaraju stare odnose i stare dogovore, mnogi u HDZ-u peru ruke i prave se da Krajača jedva poznaju. To je stari refleks hrvatske politike - dok si koristan, sustav te štiti, ali kad postaneš teret, ostaješ sam. Zato i zvuči toliko znakovito ona rečenica s početka: “Nikad mi nije izgledao tako ustrašeno.”

Jer ljudi poput Krajača rijetko se boje istraga. Oni se boje trenutka u kojem shvate da ih oni koji su ih godinama stvarali više ne trebaju.

- Andrej nije nimalo zadovoljan ovime što se događa s Krajačem. To je sad već ozbiljan politički uteg- govori nam sugovornik iz vrha HDZ-a, dobro upućen u odnose između Vlade, sportskog sustava i Hrvatskog olimpijskog odbora.

Cijeli tekst Tee Kvarantan Soldatić možete pročitati OVDJE.