Kako je kardinal koji sjedi uz Papu greškom otišao desno u priču o karti BiH

Obukli ste nam luđačku košulju i otišli, a mi se unutra snalazimo kako znamo. Dayton jest zaustavio rat, ali nije uspostavio pravedan mir u kojem svaki narod i svaki čovjek ostvaruje svoja prava i dostojanstvo, rekao je danas kardinal Vinko Puljić za FTV. Čovjek koji je sjedio uz Lava XIV. kad je prvi put izašao na balkon kao Papa našao se na udaru javnosti u BiH zbog sudjelovanja na skupu konzervativaca u Zagrebu. Problem je jedna karta.  

Osvrćući se na svoje sudjelovanje na tom skupu u Zagrebu - gdje je, dakle, prezentirana sporna karta prijedloga podjele BiH - Puljić naglašava da nije bio upoznat s političkim kontekstom: "Znao sam tko me zove, ali nisam znao sve druge koji stoje iza toga. Oni su potpuno politički otišli, a ja nisam političar. Želim govoriti ono što nalaže savjest - dostojanstvo čovjeka, ljudska prava i jednakopravnost naroda. Došao sam, održao svoj govor i otišao. Nisam sudjelovao u odlučivanju. Što su drugi poslije govorili, ne znam. Ta hajka nije na njih nego na mene“, rekao je Puljić.

Podsjetimo, u Hotelu Dubrovnik udruge Vigilare i Ordo Iuris Hrvatska organizirale su Tradfest, trodnevni događaj pod nazivom "Pad liberalizma i novi uspon kršćanskih nacija“.  Odjeknuo je jedan od panela pod nazivom BiH: neuspjela država i nužnost trećeg hrvatskog entiteta“. Najviše polemika izazvalo je izlaganje Ivana Pepića sa Sveučilišta obrane i sigurnosti "Dr. Franjo Tuđman“, koji je predstavio prijedlog teritorijalne reorganizacije Bosne i Hercegovine. Prema tom modelu, država bi bila podijeljena na Republiku Srpsku, "hrvatsku republiku“, "bošnjačko-muslimansku republiku“ i Brčko distrikt, pisao je Klix.ba. Pritom je predstavljena i karta prijedloga, što je izazvalo žestoku reakciju Sarajeva. 

Puljić je za FTV otkrio da je u razgovorima s političarima doznao za “tajne planove”, o kojima odbija govoriti: "Došao sam do tih planova i sve mi se zgadilo. Ali o tome neću govoriti. (...) To nisu planovi međunarodne zajednice, nego domaći, ali međunarodna zajednica zna za njih. Svaka od tri strane ima svoje planove.“

Tko je Vinko Puljić?

Portret kardinala Vinka Puljića objavljen u tiskanom izdanju Expressa 4. veljače 2022. godine napisao je Josip Mlakić.

Kardinal Puljić rođen je u mjestu Priječani kraj Banje Luke kao dvanaesto od trinaestero djece. U rodnome mjestu završio je osnovnu školu, nakon čega, 1961., odlazi u Zagreb, u Dječačko sjemenište. Studij teologije završio je u Đakovu, a za svećenika je zaređen 1970. godine u Banjolučkoj biskupiji. U jesen 1990. godine tadašnji (i sadašnji) banjolučki biskup Franjo Komarica imenovao je Vinka Puljića na mjesto vicerektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Na toj službi je ostao tek dva mjeseca, kad je pozvan u papinsku nuncijaturu u Beograd, gdje je obaviješten da je imenovan biskupom, a već u prosincu iste godine papa Ivan Pavao II. imenovao ga je vrhbosanskim nadbiskupom mitropolitom. Ustoličen je u sarajevskoj katedrali 19. siječnja 1991., a tri godine kasnije, 1994., imenovan je kardinalom, prvim u povijesti crkve u BiH.

TAJNA VEZA Politika i društvo 'Krajač? On je u Čuljkovu džepu. Ustrašen je. Andrej nije nimalo zadovoljan'

Postoje dvije gotovo oprečne strane ličnosti kardinala Puljića: svjetovni Vinko Puljić, “homo politicus”, s jedne, što je uvjetovano teškim i tragičnim okolnostima u kojima je obnašao dužnost nadbiskupa, te Puljić kao duhovni vođa Katoličke crkve u BiH s druge strane. U tom prvom, “političkom” segmentu Puljićeva djelovanja teško je dati neku opću ocjenu, osim nekog mojeg dojma da je bila riječ o politički naivnoj osobi. Ipak, i tu treba neke stvari razdvojiti. Puljić je kao nadbiskup odigrao možda ključnu ulogu u ožujku 1991., kad je pozvao vjernike da iziđu na referendum i podrže neovisnost BiH. S druge strane, teško je ne osvrnuti se na njegovo neuvijeno svrstavanje uz politiku bosanskohercegovačkog HDZ-a nakon rata, što mu se najviše prigovaralo, pogotovo događaj iz 2005. godine, na Veliku Gospojinu, kada mu je u Komušini, jednom od najvećih marijanskih svetišta u BiH, koje se nalazi u Republici Srpskoj, u općini Teslić, čelnik bosanskohercegovačkog HDZ-a Dragan Čović uručio pastirski štap. Zbog tog događaja kardinal Puljić bio je izložen podsmijehu, a govorilo se i o otporu među pojedinim svećenicima, prvenstveno među bosanskim franjevcima, koji su dugo, sve do unatrag sedam-osam godina, odolijevali sirenskom zovu Dragana Čovića, napisao je Mlakić za Express 2022.

U BiH je bilo 500 tisuća Hrvata. Sad 180 tisuća

O političkoj naivnosti kardinala Puljića i pasivnoj političkoj ulozi koju je imao na najbolji način govori njegov intervju od prije nekoliko godina. U tom intervjuu naveo je kako je njegova biskupija, kad ju je preuzeo, imala 520.000 katolika. Trideset godina kasnije taj broj, prema kardinalovoj procjeni, kretao se između 180.000 i 200.000. U istom intervjuu naveo je kako mu je jedan američki diplomat, čije ime nije želio izgovoriti ni nakon više od dva desetljeća, rekao kako se Hrvati moraju asimilirati ili iseliti iz BiH. Zašto je kardinal sve do tada šutio o tome? Ne znam je li se ikad zapitao ima li ta porazna demografska statistika, koju je iznio na početku intervjua, ikakve veze s njegovom tadašnjom šutnjom? Je li se moglo proaktivnije djelovati? Nažalost, sve naše povijesti, od osobnih do kolektivnih, možemo okarakterizirati kao povijest propuštenih prilika, pri čemu ni kardinal Puljić nije iznimka.

Kardinal Puljić bio je iznimno omiljen među narodom, i to među onim starim, tradicionalnim vjernicima, kao jedan od njih. Bez obzira na to što je svojim djelovanjem obilježio jedno povijesno vrijeme, ostat će upamćen prvenstveno po tome. Ali i još po nečemu, što se nikad nije naglašavalo, po skrbi i brizi za rijetke povratnike u Republiku Srpsku, onaj “najprezreniji” i “najnevidljiviji” djelić hrvatsko-katoličkoga korpusa u BiH, koji je preko noći izbrisan s lica zemlje. I to ponovno kao jedan od njih, s obzirom na to da je u tome miljeu rođen i odrastao. Ako bih morao izdvojiti zvjezdani trenutak kardinala Puljića, onda je to zasigurno njegova odluka da ostane u ratnom Sarajevu, iako je ona naišla na mnoge osude političkog vodstva Hrvata u vrijeme rata, kako u BiH tako i u Hrvatskoj.

9A-CRO JE GOTOV Politika i društvo Tko leti - vrijedi! 35-45 milijuna $ za avion koji dobaci do Washingtona?!

Isto to tražio je i od svojih svećenika, da “ostanu uz narod”, pa i tamo gdje su Hrvati proganjani i ubijani, kao na primjer u Bugojnu, Travniku ili Fojnici, što je potvrdio svojim primjerom. I mislim da se u ovom detalju krije prava slika njegove ljudske i svećeničke veličine: odbacivši zov politike, trpeći često poniženja i uvrede sa svih strana, kardinal Puljić živio je ono o čemu je propovijedao. Danilo Kiš u svojoj priči “Dug” napisao je za Ivu Andrića kako je “proživeo ceo svoj vek u svetu fikcije, u svetu platonskih ideala, a svaki izlet u život bio mu je muka i nevolja, nesnalaženje i dosada”. Isto to mogli bismo ustvrditi za kardinala Puljića, ako “fikciju” zamijenimo njegovim svećeničkim pozivom, a “izlet u život” političkom stranom njegove biografije, zaključio je Mlakić.