Pomno pratimo i nadziremo situaciju, rekao je u ponedjeljak američki državni tajnik Marco Rubio novinarima prije odlaska na put u Europu.

KUGA U 21. STOLJEĆU Karta kuge: Smrtonosna bakterija pobjegla je iz laboratorija u Sibiru?

Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a potvrdilo je za CNN kako je Washington pozvao Moskvu da da neke odgovore. I Europska unija pozorno prati situaciju na istoku Rusije zbog sumnje na slučaj plućne kuge nakon smrti laboratorijske djelatnice. Potvrdila je to glasnogovornica Europske komisije Eva Hrnčířová, piše Politico. Informacije pokušavaju dobiti preko Svjetske zdravstvene organizacije.

Svjetski mediji raspisali su se o slučaju iz Sibira, a na društvenim mrežama vlada zabrinutost zbog mogućeg širenja smrtonosne bolesti, nakon što je preminula Darija Šipilova (28), djelatnica Instituta za istraživanje kuge u Irkustku. Ruske vlasti pak kažu kako je sve pod kontrolom. Gotovo 200 ljudi završilo je pod liječničkim nadzorom. U bolnicu u Šelehovu, gradu nedaleko od Irkutska, Šipilova je primljena 29. rujna, a umrla je dva dana poslije. Radila je u odjelu za mikrobiologiju kuge, a ove je godine bila navedena i među autorima stručnog rada o osjetljivosti bakterije Yersinia pestis, uzročnika kuge, na antibakterijske lijekove. Razmjeri reakcije vlasti pokazuju da je slučaj shvaćen vrlo ozbiljno. Čelnica Rospotrebnadzora Anna Popova osobno je doputovala u Irkutsk, održan je hitan sastanak, a osobe koje su bile u kontaktu sa Šipilovom stavljene su pod liječnički nadzor. No ruske vlasti nisu potvrdile plućnu kugu. Prema službenoj formulaciji, Šipilova je preminula od "upale pluća nepoznate etiologije".

Dodatnu zbrku izazvale su proturječne izjave lokalnih dužnosnika. Čelnik susjedne Burjatije Aleksej Cidenov najprije je napisao da je žena "umrla od kuge", da bi objavu poslije izmijenio u formulaciju da je "možda umrla od kuge". Guverner Irkutske oblasti Igor Kobzev govorio je pak o sumnji na "posebno opasnu zaraznu bolest", a zatim objavio da je utvrđena pneumonija nepoznatog uzroka. Rospotrebnadzor tvrdi da novih slučajeva među zaposlenicima instituta nema te da je epidemiološka situacija stabilna.

Plućna kuga najopasniji je oblik bolesti koju izaziva bakterija Yersinia pestis. Za razliku od češće bubonske kuge, može se prenositi izravno među ljudima respiratornim česticama. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da bez liječenja može biti smrtonosna već unutar 18 do 24 sata od pojave simptoma, no danas se uspješno liječi antibioticima ako se terapija započne dovoljno rano. Kuga nije nestala. Bakterija i dalje cirkulira među divljim životinjama i njihovim buhama u pojedinim dijelovima svijeta, uključujući dijelove Azije i Sibira.

Kuga je harala svijetom u valovima, usmrtivši milijune ljudi. Zadnja velika epidemija u Zapadnoj Europi trajala je od 1720. do 1722. i odnijela je oko 100.000 života. Umrlo je više od 50.000 stanovnika samog grada Marseillea. Riječ je bila o bubonskoj kugi.

El Pais je ovog ljeta podsjetio na još jedan kasniji veliki smrtonosni val, onaj koji je pokosio španjolsku Mallorcu 1820. Nova analiza dokumenata starih 200 godina otkrila je kako izgleda nije bila riječ o običnoj bubonskoj kugi već o puno opasnijoj, plućnoj kugi. Onoj vrsti od koje se strahuje da je pokosila mladu rusku znanstvenicu.

Podaci s Mallorce govore da se bolest širila brže, bila smrtonosnija i ponašala se drugačije od klasične bubonske kuge. Procijenjena stopa smrtnosti među zaraženima iznosila je nevjerojatnih 78 posto. Prosječno vrijeme tijekom kojeg je zaražena osoba mogla širiti bolest bilo je iznimno kratko, svega dva do tri dana. Legenda kaže da je bolest proširio pastir koji je uzeo pokrivač s tijela zaraženog mornara pokopanog na otoku.

- Vjerojatno je sve bilo povezano s krijumčarenjem - za El Pais je rekla Joana Maria Pujadas-Mora sa Sveučilišta Oberta de Catalunya (UOC), autorica istraživanja.

- Došlo je do ilegalnog iskrcavanja na plaži u blizini Son Servere, na krajnjem istoku Mallorce, a posada tog broda, za koji se vjeruje da je stigao iz Tangera, vjerojatno je već bila zaražena. Potom je nastala legenda o mladom pastiru kao nultom pacijentu - zaključuje istraživačica.

CRNA SMRT Kuga u Hrvata: Harala je stoljećima, Dubrovnik je prvi izmislio karantenu

Priča o kugi na otoku danas je u detalje poznata zahvaljujući pronalasku i analizi dnevnih izvještaja koji su slani tadašnjem Vrhovnom zdravstvenom odboru (Junta Superior de Sanidad). Istraživači koji su ih analizirali zaključke su objavili u znanstvenom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS). 

Analizom pronađenih dnevnih izvještaja o zaraženima i preminulima istraživači su uspjeli izračunati iznimno visoku smrtnost epidemije. Dokumenti otkrivaju i kako su, u nedostatku antibiotika koji će se pojaviti tek stoljeće poslije, mjere izolacije spasile tisuće stanovnika Mallorce od smrti. Znanstvenica Pujadas-Mora ispričala je kako joj je njena mentorica, profesorica suvremene povijesti, ukazala na postojanje dokumenata o kugi na Mallorci. Dokumenti su se pokazali kao svojevrsni dnevnik katastrofe. Gotovo od samog početka epidemije, u svibnju 1820., pogođena mjesta u Palma de Mallorcu svakodnevno su slala octom dezinficirane izvještaje o broju zaraženih i preminulih, razvrstanih prema spolu i dobi, kao i izvještaj o općem stanju.  

Budući da su sada raspolagali podacima o ukupnom broju stanovnika, broju zaraženih i broju preminulih, istraživači su pomoću metoda suvremene epidemiologije mogli procijeniti stopu smrtnosti - udio preminulih u ukupnom stanovništvu - i, što je još važnije, stopu smrtnosti među zaraženima, kao i druge pokazatelje poput osnovnog reprodukcijskog broja, poznatog kao R0, koji je nažalost postao široko poznat tijekom pandemije Covida.

Znanstvenici objašnjavaju kako postoje tri načina prijenosa kuge. Jedan je ubodom buha ili uši koji postaju prijenosnici nakon što ugrizu zaraženog štakora ili čovjeka. Razvoj bolesti tada je sporiji, a pojavljuju se buboni, mjehuri, odnosno otečeni limfni čvorovi. Stopa smrtnosti u tom je slučaju između 30 i 60 posto. Za razliku od bubonskog oblika, koji zahtijeva posrednika, plućna kuga širi se izravno s čovjeka na čovjeka kapljičnim putem, kašljanjem i kihanjem, napadajući pluća i uzrokujući brzu smrt. Septikemijska kuga nastaje kada bakterija uđe izravno u krvotok, uzrokujući masovnu infekciju koja je gotovo uvijek bila fatalna. Kod tog oblika stopa smrtnosti iznosi 100 posto. Drugim riječima, svi umiru.

SCENARIJ APOKALIPSE BIOLOŠKI RAT: U Sibiru iz laboratorija bježi genetski modificirana verzija kuge

Još nešto ide u prilog tezi da otok nije pokosila bubonska kuga: Nema zapisa o masovnom pomoru štakora koji obično prethodi epidemijama bubonske kuge, a klinički opisi iz tog vremena govore o naglom i brzom pogoršanju stanja pacijenata, često bez razvoja karakterističnih bubona. To objašnjava i zbunjenost tadašnjih liječnika koji se nisu susretali s klasičnom slikom bolesti. Početkom 19. stoljeća plućni oblik kuge nije bio poznat. Naime, taj oblik otkrio je tek 1910. godine kineski profesor Wu Lien-teh.

U prosjeku je u četiri pogođena mjesta - Son Serveri, Artà, San Llorenç i Capdeperi - stopa smrtnosti među zaraženima iznosila čak 78 posto. Istraživači ne isključuju bubonsku kugu, ali taj oblik nije toliko smrtonosan. Najveći udar pretrpjela je upravo Son Servera, gdje je sve počelo. Od 1684 stanovnika tog mjesta, zarazilo se njih 1340. Kada je epidemija u studenom proglašena završenom, oporavilo se samo 300 ljudi.

Ubila milijune Nije je bilo desetljećima: Vraća se najgora bolest ikad?

Analiza dinamike širenja bolesti otkrila da su vlasti na otoku brzo reagirale i provele učinkovite javnozdravstvene mjere. Iako tadašnji liječnici nisu poznavali uzročnika bolesti, brzo su posumnjali na kugu i reagirali odlučno, primjenjujući stoljećima staru strategiju izolacije. Uspostavljen je trostruki sanitarni kordon. Prvo je potpuno izoliran Son Servera, zatim su četiri pogođena grada odvojena jedan od drugoga i, na kraju, cijela istočna regija otoka stavljena je pod vojnu i pomorsku blokadu, čime je odsječena od ostatka Mallorce i svijeta. Unutar kordona, bolesni su odvajani od zdravih. Te su mjere bile surove, a za one zarobljene unutar zaražene zone često su značile smrtnu presudu. No, bile su nevjerojatno učinkovite. Osnovni reprodukcijski broj (R0), koji označava prosječan broj ljudi koje će jedna zaražena osoba zaraziti, procijenjen je na oko 1,3 u Son Serveri, što je dovoljno za održavanje epidemije. U susjednom Capdeperi bio je bliži jedinici. Zahvaljujući strogim mjerama, bolest se, uz iznimku jednog zabilježenog slučaja, nije proširila izvan blokirane zone. Spriječena je još veća katastrofa.

To je jedna od ključnih lekcija koju, prema autorima istraživanja, treba izvući iz tog događaja. Autori smatraju da bi se kuga bez tih radikalnih mjera proširila i izazvala još veći broj smrtnih slučajeva. Srećom, mjere suzbijanja širenja bile su vrlo učinkovite te do scenarija nije došlo.