Ako ruski tenkovi jednog dana prijeđu granicu neke od članica NATO-a, odgovor Zapada neće se nužno zaustaviti na uništavanju postrojbi koje su sudjelovale u napadu. Rakete bi mogle poletjeti prema ruskim vojnim bazama, zapovjednim središtima i sustavima protuzračne obrane u Kalinjingradu, okolici Sankt Peterburga i Bjelorusiji. Nebo iznad istočne Europe ispunili bi dronovi, a ruska pojačanja našla bi se pod udarima prije nego što uopće stignu do bojišta. Cilj takve operacije ne bi bio samo odbiti invaziju, nego ruskoj vojsci oduzeti sposobnost da je nastavi.

To je, prema javno dostupnim opisima, jedan od mogućih scenarija nove NATO-ove strategije koju je u ponedjeljak, 12. listopada, na sigurnosnom forumu u Varšavi predstavio američki general Alexus Grynkewich, vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Europi. Svoju doktrinu nazvao je "teorijom pobjede", a njezinu je suštinu sažeo u tri koraka: zaustaviti napad, oslabiti neprijateljsku ofenzivu i zatim slomiti vojni sustav koji je omogućuje. Poruka Moskvi bila je nedvosmislena: pokušaj zauzimanja teritorija NATO-a mora završiti tako da agresor ne ostvari nijedan svoj cilj.

- Ako netko bude dovoljno nepromišljen da nas napadne, borit ćemo se. Zaustavit ćemo napad i onemogućiti neprijatelju ostvarenje njegovih ciljeva, kakvi god oni bili. Ukratko, pobrinut ćemo se da svaki napad na bilo kojeg saveznika bude potpuno besmislen - poručio je general, prenosi Reuters.

Iako tijekom govora nije izravno spomenuo Rusiju, nije bilo mnogo dvojbe kome je upozorenje upućeno. Uostalom, NATO u svojem strateškom konceptu iz 2022. upravo Rusiju označava najznačajnijom i najizravnijom prijetnjom sigurnosti saveznika. 

Tri koraka do pobjede nad ruskom vojskom

Grynkewicheva strategija počiva na pretpostavci da NATO ne smije dopustiti ponavljanje scenarija kakav je svijet gledao na početku ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Umjesto dugotrajnog iscrpljivanja na bojišnici, Savez želi što ranije neutralizirati protivnički napad i spriječiti ruske snage da zauzmu i zadrže saveznički teritorij. Prvi korak zato bi bio zaustavljanje početnog prodora, drugi uništavanje ofenzivne snage protivnika, a treći onesposobljavanje njegovih zapovjednih, logističkih i drugih vojnih sustava.

LEKCIJA IZ POVIJESTI Putin u Kijevu ponavlja staru Hitlerovu pogrešku

- Ako protivnik odluči nastaviti napad ili angažirati pričuve, slomit ćemo njegov sustav za vođenje rata - upozorio je Grynkewich. Pritom je naglasio da se odgovor ne bi odnosio samo na postrojbe koje sudjeluju u borbama, nego na sve vojne kapacitete koji im omogućuju djelovanje. Drugim riječima, ruski vojnik na granici Poljske ili Litve ne bi bio jedina meta. U opasnosti bi se našli i zapovjedni centri, sustavi opskrbe i drugi objekti koji omogućuju njegovim postrojbama da nastave ofenzivu.

Takva strategija predstavlja pokušaj da se Rusiju odvrati od samog početka napada. Moskva bi, prema zamisli NATO-ovih stratega, morala računati na to da čak i ograničeni prodor na teritorij neke članice može izazvati dalekosežan vojni odgovor. Savez bi pritom nastojao izbjeći širi rat, ali bez odricanja od mogućnosti napada na vojne ciljeve daleko iza početne crte sukoba. 

Zašto su na udaru Kalinjingrad i Sankt Peterburg?

Najzanimljiviji dio nove strategije odnosi se na konkretne ciljeve koje bi NATO mogao gađati u slučaju ruskog napada. Kako piše ruski neovisni portal Meduza, pozivajući se na detalje koje je objavio The Wall Street Journal, zapadni planeri razmatraju uporabu dalekometnih projektila protiv ruskih zapovjednih središta i protuzračne obrane u Kalinjingradskoj oblasti, području Sankt Peterburga te Bjelorusiji. Važno je pritom razlikovati napade na vojne objekte od napada na same gradove. Nije riječ o objavljenom planu bombardiranja stambenih četvrti Sankt Peterburga ili Kalinjingrada, nego o scenariju onesposobljavanja ruskih vojnih sustava na tim područjima. Takvi bi udari, međutim, značili izravno širenje sukoba na ruski teritorij, s mogućim dalekosežnim posljedicama.

Kalinjingrad pritom zauzima posebno mjesto u ruskim vojnim planovima. Riječ je o ruskoj eksklavi na Baltičkom moru, odvojenoj od matičnog teritorija Rusije, smještenoj između Poljske i Litve. Ondje se nalazi važna infrastruktura ruske Baltičke flote, kao i raketni sustavi i sredstva protuzračne obrane. Moskvi taj teritorij omogućuje da iz neposredne blizine nadzire i potencijalno ugrožava vojne aktivnosti NATO-a na Baltiku. Za Savez je, s druge strane, Kalinjingrad jedno od područja iz kojih bi ruska vojska mogla pokušati omesti operacije obrane Poljske i baltičkih država.

Sankt Peterburg ima drukčiju, ali jednako važnu stratešku ulogu. Drugi najveći ruski grad nalazi se u blizini Finskog zaljeva, nedaleko od teritorija Finske i Estonije, koje su članice NATO-a. Šire područje grada povezano je s važnom ruskom vojnom infrastrukturom, pomorskim snagama i sustavima protuzračne obrane. U sukobu na sjeveroistočnom krilu Saveza takvi bi objekti mogli biti važni za rusko upravljanje operacijama i nadzor nad zračnim prostorom. Upravo zbog toga u zapadnim vojnim razmatranjima pojavljuju se kao mogući ciljevi.

Dronovi bi prvi dočekali ruske tenkove

Jedna od najvažnijih novosti u NATO-ovoj zamisli obrane jest oslanjanje na velike količine bespilotnih i autonomnih sustava. Strategija predviđa stvaranje široke zone na istočnom krilu Saveza u kojoj bi dronovi i kopnena robotska vozila imali važnu ulogu u usporavanju ruskog napredovanja. Time bi se nastojalo smanjiti gubitke savezničkih vojnika u prvim danima sukoba, kada bi ruska vojska mogla pokušati iskoristiti brojčanu nadmoć na pojedinim dijelovima bojišta.

Istodobno bi dalekometne rakete gađale ruske zapovjedne sustave i protuzračnu obranu, čime bi se nastojali otvoriti koridori za djelovanje savezničkog zrakoplovstva. Zrakoplovi NATO-a zatim bi napadali ruska pojačanja tijekom njihova približavanja području borbi, dok bi kopnene snage pripremale protunapad. U tom se scenariju spominje i američki V. korpus, jedna od važnih sastavnica američkih kopnenih snaga namijenjenih operacijama u Europi. Takav pristup odražava pouke rata u Ukrajini, gdje su bespilotne letjelice, elektroničko ratovanje i dalekometni precizni udari pokazali koliko je opasno oslanjati se isključivo na tradicionalne oklopne formacije. NATO ipak računa na nešto čime Ukrajina ne raspolaže u usporedivom opsegu: golemu savezničku zračnu moć, integrirane obavještajne sustave i sposobnost istodobnog djelovanja na kopnu, moru i u zraku.

AI PROTIV DRONOVA Što su robotske kupole koje spašavaju Ukrajinu od ruskih super-dronova?

Važan dio plana čini i brza razmjena podataka o ciljevima između država članica. Cilj je omogućiti prijenos povjerljivih informacija putem zajedničke digitalne infrastrukture tako da se vrijeme između otkrivanja neprijateljskog položaja i napada na njega što više skrati. Time bi NATO pokušao iskoristiti svoju tehnološku prednost prije nego što ruska vojska uspije reorganizirati napad.

Grynkewichevo upozorenje dolazi u trenutku sve većih napetosti između Moskve i europskih prijestolnica. Europske vlade optužuju Rusiju za sabotaže, kibernetičke napade i upade bespilotnih letjelica, dok Kremlj odbacuje optužbe i tvrdi da nema namjeru napasti europske zemlje. General je objasnio da javnim predstavljanjem strategije želi umiriti stanovnike članica NATO-a, ali i odvratiti potencijalnog agresora.

- Želim uvjeriti milijardu građana našeg Saveza da situaciju držimo pod kontrolom. Znamo što trebamo učiniti i znamo kako ćemo to učiniti - rekao je.