Sporazum o produljenju primirja između Sjedinjenih Američkih Država i Irana je potpisan i stupio je na snagu. Američki predsjednik Donald Trump potpisao je sporazum u Francuskoj na svečanoj večeri u Versaillesu koju je za njega organizirao predsjednik Emmanuel Macron po okončanju summita G7. Teheran je potvrdio i da je iranski predsjednik Masud Pezeškijan također potpisao dokument. Bijela kuća i iranske vlasti objavili su snimke Trumpa i Pezeškijana kako potpisuju Memorandum o razumijevanju, koji bi trebao ponovno otvoriti ključni Hormuški tjesnac. 

Ovaj memorandum o razumijevanju u 14 točaka dolazi četiri mjeseca nakon izbijanja sukoba koji je uvukao i Izrael te izazvao globalni šok na tržištu nafte. Iako Trumpova administracija sporazum opisuje kao "utemeljen na učinku", gdje će Iran imati koristi samo ako se bude pridržavao svojih obveza, tekst dogovora ostavlja mnoga pitanja otvorenima i ključne probleme neriješenima.

Prvi paragraf sporazuma navodi da će SAD, Iran i njihovi saveznici proglasiti "trenutačni i trajni" prekid vojnih operacija na "svim frontama", što izričito uključuje i Libanon. S američke strane, Trump je postajao sve zabrinutiji da bi izraelske vojne operacije protiv Hezbollaha mogle ugroziti sporazum s Iranom. Teheran je, sa svoje strane, više puta naglasio kako očekuje da primirje obuhvati i Libanon. Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova izjavio je da bi svaki nastavak izraelskih vojnih operacija u Libanonu predstavljao "kršenje razumijevanja" i da će se "poduzeti potrebne mjere".

Dokument navodi da "od sada" nijedna strana neće pokretati vojne operacije niti prijetiti jedna drugoj te da će osigurati "teritorijalni integritet i suverenitet" Libanona. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu prethodno je izjavio da "borba nije gotova" i da Izrael mora "ostati na oprezu", što uključuje i ostanak u "tampon zoni" koju je Izrael stvorio u južnom Libanonu. Kako će Izrael reagirati na ovu točku sporazuma, ostaje nejasno.

Otvaranje Hormuškog tjesnaca i povlačenje blokade

Jedan od ključnih dijelova sporazuma odnosi se na Hormuški tjesnac, vitalni plovni put za globalnu trgovinu naftom. Prema tekstu, nakon potpisivanja memoranduma, Iran će "uložiti sve napore" kako bi omogućio siguran prolaz komercijalnim brodovima bez naknade. Ovo je bio jedan od glavnih ciljeva SAD-a od početka rata, čije je zatvaranje tjesnaca uzrokovalo drastičan skok globalnih cijena nafte. Dokument navodi da će promet započeti "odmah", uzimajući u obzir potrebu za uklanjanjem tehničkih i vojnih "prepreka" te provođenjem operacija razminiranja. Arsenio Dominguez, glavni tajnik Međunarodne pomorske organizacije (IMO), izjavio je za BBC da je uklanjanje mina ključan prvi korak za povratak pomorskog prometa na prijeratne razine.

Istovremeno, Sjedinjene Države će započeti s uklanjanjem svoje pomorske blokade i "svih smetnji ili prepreka" postavljenih pred iranske luke. Blokada bi trebala biti u potpunosti ukinuta u roku od 30 dana. Unutar 30 dana od potpisivanja konačnog sporazuma, SAD se obvezao povući američke snage iz "blizine Irana", što u praksi znači povratak na vojne položaje i sredstva koja su bila na snazi prije početka neprijateljstava 28. veljače.

Neriješeno nuklearno pitanje

Sporazumom se Iran obvezao da neće nabavljati niti kupovati nuklearno oružje, a obje strane su se složile riješiti pitanje već postojećeg visoko obogaćenog urana. Međutim, metoda upravljanja tim materijalom ostaje nejasna. U dokumentu se navodi da će mehanizam "biti obostrano dogovoren" u naknadnim pregovorima, ali da će se, kao minimum, materijal "razrijediti" na licu mjesta pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Visoki američki dužnosnik opisao je ovo kao "minimalni standard" i "veliku pobjedu" za SAD.

DUBINSKA ANALIZA Je li Trump izgubio rat? Iranci ga vide u gipsu, slomljene noge sa štakom

Ipak, svi ključni tehnički detalji o tome kako će se to dogoditi i u kojem vremenskom roku moraju se tek ispregovarati tijekom nadolazećeg 60-dnevnog razdoblja. To ostavlja otvorena pitanja o budućim ograničenjima obogaćivanja i specifičnoj sudbini zaliha koje Iran trenutno posjeduje. Trump je inzistirao da je sprječavanje Irana u nabavi nuklearnog oružja bilo "99 posto" onoga što je želio postići pokretanjem vojne operacije. Upravo je usklađenost Irana s ovom točkom vezana uz ukidanje sankcija, što cijeli sporazum čini "utemeljenim na učinku".

Šesta točka memoranduma navodi da će SAD i regionalni partneri razviti "konačan, obostrano dogovoren plan" vrijedan najmanje 300 milijardi američkih dolara za obnovu i gospodarski razvoj Irana. Konačni mehanizam bit će dogovoren unutar 60 dana od konačnog sporazuma, a sve licence, izuzeća i dozvole odobrit će SAD. Međutim, to ne znači da će SAD financijski sudjelovati. Jedan je dužnosnik naglasio da SAD nije dužan platiti "ni centa" Iranu niti doprinijeti fondu. Kao hipotetski primjer, navedeno je da bi, ako se Iran "bude dobro ponašao", vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata mogle, uz američki blagoslov, izgraditi elektranu u Iranu. Trump i drugi dužnosnici uložili su velike napore kako bi američkoj javnosti jasno dali do znanja da neće izravno plaćati Iranu, što administracija ističe kao oštar kontrast u odnosu na nuklearni sporazum iz 2015. godine koji je postigla Obamina administracija.

Uz to, Sjedinjene Države će ukinuti sve ekonomske sankcije protiv Irana, uključujući one sadržane u rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a i one koje je SAD jednostrano proveo. Vremenski okvir za to, međutim, nije jasan. Dokument navodi da će se raspored dogovoriti kao dio konačnog sporazuma, ali da obje strane priznaju svoju namjeru da se "odmah" pozabave tim pitanjem u daljnjim pregovorima.

Iako ga američki predsjednik predstavlja kao veliku pobjedu, sporazum je naišao na kritike, čak i unutar Trumpove vlastite Republikanske stranke. Zakonodavci u Kongresu zahtijevaju informacije od administracije o dogovoru i neizvjesnostima koje nosi. Neki republikanci izrazili su sumnju, a jedan istaknuti senator, Bill Cassidy iz Louisiane, osudio ga je tvrdeći da je Trump previše popustio Iranu, a nije dobio dovoljno zauzvrat.

​- Iranske nuklearne ambicije nisu suzbijene, a naučili su da prijetnja Hormuškom tjesnacu djeluje i nedvojbeno će to iskoristiti u budućnosti. Ovo je najgora vanjskopolitička pogreška u desetljećima - objavio je Cassidy na društvenoj mreži X.