Jučer je dodatno eskalirao sukob predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića oko mogućeg sudjelovanja Hrvatske u takozvanoj “Koaliciji voljnih”, inicijativi za pomoć Ukrajini koju predvode Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Milanović tvrdi da Hrvatska ne smije pristati ni na kakav oblik vojnog angažmana, dok Plenković i Vlada poručuju da je hrvatska uloga isključivo politička i diplomatska. No objašnjenja koja dolaze od samih pokretača koalicije pokazuju da je riječ o inicijativi koja bi mogla uključivati znatno šire, dugoročnije i vojno osjetljivije obveze nego što to Plenković predstavlja.

TOP LISTA UVREDA Kronika obračuna Zokija i Plenkija: Plameni jazavac i karijes s Pantovčaka

Predsjednik Zoran Milanović od samog je početka zauzeo čvrst i glasan stav protiv bilo kakvog aranžmana koji bi potencijalno mogao dovesti do slanja hrvatskih vojnika na ukrajinsko tlo. On tvrdi da Vlada nije ovlaštena uvlačiti Hrvatsku u nove koalicije koje bi mogle podrazumijevati vojno sudjelovanje. U nizu javnih istupa i objava, Milanović je naglasio kako Hrvatska ima obveze koje proizlaze isključivo iz članstva u Europskoj uniji i NATO savezu, dok je odluke "takozvane Koalicije voljnih" ni na koji način ne obvezuju. Njegov je stav sažet u poruci da hrvatski vojnici neće sudjelovati u tuđim ratovima.

U jednoj od svojih izjava, predsjednik je bio nedvosmislen.

- Kao vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske, poručujem hrvatskim građanima - Hrvatska neće slati svoje vojnike u Ukrajinu - napisao je Milanović, objašnjavajući da djelovanje unutar "Koalicije voljnih" formalno ne obvezuje Hrvatsku ni na koji način.

On je također upozorio da bilo kakva financijska ili vojna pomoć Ukrajini ne smije ići na štetu obrambenih sposobnosti Hrvatske niti životnog standarda hrvatskih građana.

 ​- Pomoć Ukrajini ne smije umanjiti sredstva potrebna za opremanje Hrvatske vojske, niti takva pomoć smije biti na štetu hrvatskih građana i njihovog standarda - zaključio je, podsjećajući sve državne institucije na njihovu primarnu dužnost brige o nacionalnim interesima.

S druge strane, premijer Andrej Plenković u više je navrata pokušao umiriti javnost, ističući kako Hrvatska neće slati vojnike u Ukrajinu. On tvrdi da Hrvatska u "Koaliciji voljnih" sudjeluje isključivo na političkoj, diplomatskoj i civilno-humanitarnoj razini. Nakon sastanka koalicije održanog u Parizu početkom siječnja, Plenković je izjavio da će neke zemlje u inicijativi sudjelovati sa svojim snagama, ali da Hrvatska to neće činiti.

- Svatko će sudjelovati na drugačiji način. Neke zemlje će doprinijeti vlastitim snagama. Druge, poput Hrvatske, neće slati vojnike na ukrajinski teritorij - rekao je Plenković, dodajući da će Hrvatska nastaviti podržavati Ukrajinu kroz političke kanale i pakete vojne pomoći. Premijer je također optužio Milanovića za širenje laži o slanju hrvatskih vojnika u Ukrajinu, tvrdeći da takva odluka nikada nije donesena.

Što je zapravo Koalicija voljnih?

Ova inicijativa, koju predvode Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska, službeno je najavljena u ožujku 2025. godine nakon londonskog summita pod motom "osiguravamo našu budućnost". Cilj je okupiti skupinu od trideset i pet zemalja koje su spremne pružiti ojačanu potporu Ukrajini, nadilazeći okvire postojeće Kontaktne skupine za obranu Ukrajine. Ključna razlika je u iskazanoj spremnosti članica da budu dio mirovnih snaga koje bi se rasporedile na ukrajinskom teritoriju nakon potpisivanja sveobuhvatnog sporazuma o prekidu vatre ili mirovnog sporazuma s Rusijom.

Inicijativa je zamišljena kao mehanizam koji bi Ukrajini pružio dovoljno snažna sigurnosna jamstva kako bi se osigurala dugotrajnost eventualnog mira. Prema službenim izjavama s Elizejske palače, francuski predsjednik Emmanuel Macron potvrdio je da je čak dvadeset i šest zemalja formalno obećalo raspoređivanje svojih postrojbi kao dio "snaga za osiguranje", čije bi uloge uključivale zračni nadzor, pomorsko razminiranje i obuku.

Ono što unosi dodatnu dimenziju u hrvatsku unutarpolitičku raspravu jest službeni opis koalicije od strane francuskog Ministarstva oružanih snaga. U njemu se navodi da koalicija ima i "operativnu komponentu" koja okuplja nacije spremne "implementirati mjere za regeneraciju ukrajinskih oružanih snaga i za jamčenje sigurnosti u zraku, na kopnu i na moru". U sklopu međunarodnog stožera smještenog u Parizu, ove multinacionalne snage, nazvane Multinational Force - Ukraine (MNF-U), pripremaju opcije za raspoređivanje nakon postizanja održivog prekida vatre. Deklaracija o namjeri, koju su potpisali UK, Francuska i Ukrajina, još je eksplicitnija. Ona predviđa "raspoređivanje postrojbi oružanih snaga... na teritoriju Ukrajine u svim domenama" te davanje prava snagama MNF-U da "koriste potrebna sredstva, uključujući uporabu sile, kako bi ispunile misiju". Ova jasno definirana vojna komponenta baca sumnju na tezu da je članstvo u koaliciji isključivo simbolične, političke prirode. Iako se pojedine zemlje mogu ograničiti na nevojne doprinose, krajnji cilj i struktura inicijative nedvojbeno su vojni.

Stavovi unutar Europe o ovom pitanju duboko su podijeljeni, što pokazuje kompleksnost situacije. Dok su Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska preuzele vodstvo, a zemlje poput Estonije, Litve i Španjolske izrazile spremnost za slanje trupa, druge su zauzele znatno oprezniji stav. Njemačka, najveće europsko gospodarstvo, izjavila je da bi mogla sudjelovati u nadzoru prekida vatre, ali s trupama stacioniranim izvan Ukrajine, na teritoriju NATO-a. Poljska, unatoč snažnoj vojsci, naglašava svoju ulogu u logistici, ali je potvrdila da neće slati vojnike. Italija, Grčka, Rumunjska i Hrvatska također su jasno poručile da neće biti "čizama na terenu".

S druge strane, Mađarska i Slovačka, članice NATO-a, otvoreno se protive bilo kakvoj inicijativi koja bi mogla provocirati Moskvu, koristeći svoj položaj da blokiraju akcije unutar saveza, što je i jedan od razloga zašto je ova inicijativa formirana kao "koalicija voljnih" izvan strogih okvira NATO-a.