Od prvih međusobnih podbadanja tijekom parlamentarnih izbora 2016. do otvorenih sukoba oko vojske, pravosuđa, vanjske politike i parlamentarnih izbora 2024., odnos predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića prerastao je u najdugotrajniji politički sukob u modernoj Hrvatskoj. Njihova kohabitacija često je izgledala kao permanentni politički rat, a gotovo nijedno važno državno pitanje nije prošlo bez međusobnih optužbi.
2016. Početak osobnog animoziteta
Njihov odnos nije počeo na Pantovčaku nego u izbornoj kampanji za parlamentarne izbore 2016. Tadašnji predsjednik SDP-a Zoran Milanović našao se pod pritiskom zbog objavljenih razgovora s braniteljima u kojima je iznio niz kontroverznih ocjena, među ostalim i o Andreju Plenkoviću i njegovoj obitelji.
Plenković je tada poručio: "Ja mu kao kršćanin mogu oprostiti, ali mu to neću zaboraviti." Tom rečenicom praktički je započeo politički odnos obilježen dubokim nepovjerenjem i osobnim animozitetom.
2020. Početak "tvrde kohabitacije"
Nakon Milanovićeve pobjede na predsjedničkim izborima početkom 2020., Plenković najavljuje "tvrdu kohabitaciju". Pokazalo se da nije riječ samo o političkoj poruci nego o najavi razdoblja gotovo svakodnevnih sukoba.
Prve ozbiljnije napetosti pojavile su se oko obilježavanja obljetnice Bljeska u Okučanima, a potom i oko pandemije koronavirusa. Milanović sve češće kritizira Nacionalni stožer civilne zaštite, dok Vladu optužuje za političko upravljanje krizom. Plenković odgovara kako predsjednik nepotrebno politizira pandemiju.
Već tada postaje jasno da će gotovo svako pitanje prerasti u javni obračun.
Još u listopadu 2020., nakon terorističkog napada na Markovom trgu, Plenković je Milanovića optužio za poticanje mržnje.
- On se ponaša kao piroman koji se prerušio u vatrogasca - kazao je premijer.
2021. Bitka za Vrhovni sud
Jedan od najvećih institucionalnih sukoba izbio je oko izbora predsjednika Vrhovnog suda. Milanović je inzistirao na profesorici Zlati Đurđević, dok je HDZ odbijao njezino imenovanje uz obrazloženje da nije poštovana zakonska procedura javnog poziva. Predsjednik je optuživao Vladu da želi kontrolirati pravosuđe, dok je Plenković tvrdio da Milanović pokušava ignorirati zakone.
U jeku sukoba Milanović je Plenkovića nazvao "plamenim jazavcem", a kasnije i "54-godišnjim šmrkavcem", dok je premijer odgovarao da se predsjednik ponaša kao "čelnik oporbe, a ne predsjednik svih građana", te da je "herojski zec".
U tom je razdoblju Milanović premijera i ministre opisivao koristeći bogat rječnik iz životinjskog carstva, spominjući orlove, nilske konje i pudlice. Za sebe je rekao da je "orao ili sokol", a za Plenkovića da je "nilski konj". Premijera je još nazivao i "špijunčinom", "terminalno nesposobnim", "običnom štetočinom" i "dobro uvježbanim lažovom". Plenković mu nije ostajao dužan, ocjenjujući Milanovićeve istupe kao "neprihvatljivo političko divljaštvo, primitivizam i talog društvenih mreža". Tvrdio je da je Milanović prevarant koji nastupa kao lider ljevice.
Nakon višemjesečne blokade dvije strane ipak su odustale od prvotnih pozicija te je za predsjednika Vrhovnog suda izabran sudac Radovan Dobronić, čime je institucionalna kriza završila kompromisnim rješenjem, iako osobni sukob nije jenjavao.
2021. Rat oko vojske i ministra Banožića
Najžešći sukobi vodili su se oko Ministarstva obrane. Nakon sporova oko umirovljenja časnika, zapovjednih ovlasti i vojnih protokola, Milanović ulazi u otvoreni sukob s ministrom Marijom Banožićem, dok Plenković bezrezervno staje iza svog ministra.
Milanović je to nazvao "zulumom i šikaniranjem vojnika". Banožića je opisao kao "političkog beskućnika", "džepnog ministra" i "opuška", poručivši Plenkoviću, kao njegovom "skrbniku", da "obuzda svog jarana". Plenković je stao u obranu ministra, a Milanovićeve poteze, poput zabrane obraćanja Banožiću u vojarni, ocijenio je kao "puzajući državni udar". Milanović je uzvratio igrom riječi, nazvavši premijera "puzajućim državnim udavom".
U tom razdoblju Milanović izjavljuje kako je "s tako tupim likovima imati takvu vrstu interakcije organski bolno", dok Plenković uzvraća da je "jedina zadaća predsjednika sipati salve uvreda".
Sukob kulminira nakon događaja u vojarni u Požegi kada predsjednik zabranjuje ministru obraćanje vojnicima, što izaziva jednu od najvećih ustavnih kriza između Pantovčaka i Banskih dvora.
2021. Sigurnosne službe i diplomacija
Istodobno se otvaraju novi frontovi. Dvije strane sukobljavaju se oko imenovanja veleposlanika, ravnatelja sigurnosnih službi i vojnih zapovjednika. Gotovo svako imenovanje koje zahtijeva suglasnost predsjednika i Vlade pretvara se u višemjesečne pregovore ili blokadu.
Komunikacija između dviju institucija gotovo prestaje, a međusobne optužbe postaju svakodnevica.
Početkom 2022. godine sukob je dobio novu, mračniju dimenziju, a u središtu se našla jugoslavenska tajna služba. Okidač je bilo pismo generala koji su od predsjednika zatražili pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Plenković je akciju nazvao "orkestriranom s Pantovčaka", optužujući Milanovića za "perfidno laganje". Reakcija s Pantovčaka bila je žestoka. Milanović je premijera i HDZ izravno povezao s Udbom, nazivajući njihove poteze "udbaškim udarom na generale". Tada je skovao nove nadimke za premijera, od kojih su najzvučniji bili "udbaški gojenac" i "udbašenković". U jednom od istupa aludirao je i na obiteljsku povijest.
- Nije Rojsov ćaća bio rezervni major KOS-a i UDBA-e i surađivao sa Perkovićem ’80-ih godina i bio doušnik na televiziji nakon pada Hrvatskog proljeća. Jel’ vaš bio? Moj nije - poručio je Milanović.
Plenkovićev odgovor stigao je u Saboru, gdje je na optužbe uzvratio jednom od najtežih verbalnih kanonada dotad.
- On je manipulator, lažljivac, divljak, proruski nastrojen i patološki lažljivac - rekao je Plenković 20. travnja 2022.
Samo dan kasnije, premijer je nastavio, proširivši repertoar uvreda.
- On je štetočina, sramota i karijes s Pantovčaka koji uništava sve institucije - izjavio je Plenković.
2022. Ukrajina i vanjska politika
Ruska invazija na Ukrajinu otvara novo područje sukoba.
Dok Plenković snažno podupire zajedničku politiku Europske unije i NATO-a prema Ukrajini, Milanović upozorava da Hrvatska ne smije biti uvučena u rat te kritizira pojedine odluke Zapada.
Razilaze se oko vojne pomoći, obuke ukrajinskih vojnika i općenito hrvatske vanjske politike. Plenković predsjednika optužuje za štetne međunarodne poruke, dok Milanović odgovara da Vlada vodi politiku koja nije dovoljno usmjerena na hrvatske interese.
2023. Sukob bez primirja
Iako je bilo manje velikih institucionalnih kriza, verbalni sukobi nisu prestali. Milanović optužuje Vladu za korupciju i kršenje Ustava te poručuje da "premijer potpuno protuustavno i otvoreno krši Ustav". Plenković uzvraća da se predsjednik "ponaša protuustavno" i da svojim istupima šteti ugledu Hrvatske. Komunikacija između Pantovčaka i Banskih dvora ostaje svedena na formalni minimum.
2024. Izbori i ustavna kriza
Najveći politički sukob izbija uoči parlamentarnih izbora kada Milanović objavljuje da će biti kandidat za predsjednika Vlade ako oporba osvoji većinu. Plenković potez naziva grubim kršenjem Ustava i optužuje predsjednika da zloupotrebljava svoju funkciju radi izborne kampanje. Ustavni sud zaključuje da predsjednik ne može sudjelovati u izbornoj utrci bez prethodne ostavke, čime sukob prelazi iz političke u ustavnopravnu sferu.
2025. Novi mandat, stari sukobi
Nakon što je Milanović početkom 2025. osvojio drugi predsjednički mandat, mnogi su očekivali smirivanje odnosa između Pantovčaka i Banskih dvora. Dogodilo se suprotno. Već tijekom godine nastavljen je zastoj oko imenovanja veleposlanika. Prema Ustavu, predsjednik Republike i Vlada moraju postići suglasnost o imenovanju hrvatskih diplomatskih predstavnika, no neslaganja oko kandidata ponovno su dovela do blokade dijela diplomatske mreže. Sukob oko diplomacije postao je nastavak višegodišnjeg prijepora o tome tko u praksi vodi hrvatsku vanjsku politiku.
2026. Veleposlanici, Vrhovni sud i ustavni suci
Početkom 2026. otvoren je novi front između predsjednika i premijera. Milanović je za predsjednicu Vrhovnog suda predložio sutkinju Mirtu Matić, dok je istodobno odbio povezivati izbor predsjednika Vrhovnog suda s političkim dogovorom o izboru novih ustavnih sudaca. Govoreći o blokadi imenovanja veleposlanika, Milanović je optužio premijera da želi potpunu kontrolu nad diplomacijom.
"Jasno je da Plenković ne želi dogovor. Ono što je standard ispod kojeg ne želi ići je totalna kontrola nad diplomacijom – od portira do zadnjeg ambasadora", riječi su predsjednika.
Istodobno je poručio da izbor ustavnih sudaca nije u njegovoj nadležnosti te da je za potrebnu dvotrećinsku većinu odgovoran politički dogovor u Hrvatskom saboru.
Plenković je odgovorio da upravo Milanović godinama blokira imenovanja veleposlanika te je nakon neuspjelog izbora dijela ustavnih sudaca optužio oporbu da je "pljunula na Ustavni sud", dodajući kako je "problem u Milanoviću, koji blokira izbor veleposlanika već šest godina." Jedino što su uspjeli riješiti jest imenovanje Mirte Matić za predsjednicu Vrhovnog suda.
Tijekom vremena, Plenković je razvio i tezu o Milanovićevoj opsjednutosti njegovom karijerom, nazvavši ga "stalkerom" i umanjujući njegov diplomatski staž.
- Što je on tada napravio? Otprilike, kupio je polovni auto - podrugljivo je komentirao Plenković, ističući kako je razlika u njihovim karijerama "enormna". Uz to, premijer je Milanovića nazvao i "kilavcem koji patriotski pada s Patrie", dok je Milanović za njega u više navrata koristio i opis "plameni jazavac", aludirajući na temperament.
