Ako bi od goleme afere s otpadom u Gospiću koji je godinama nelegalno zakapan trebalo nastati nešto dobro, onda je to sustav koji bi omogućio da se to više nikad ne ponovi. Građani su ispravno prepoznali da ovaj problem nije samo problem Like i Gospića, nego Hrvatske. Jer dok se priča o hitnoj sanaciji silosa u Gospiću, vjerojatno neki drugi “inovativni poduzetnik” poput Josipa Šinceka gomila otpad sa svojom malom tvrtkom. Dozvole za oporabu je dobio, redovno preuzima otpad po cijenama nižima od konkurencije, a onda ga umjesto zbrinjavanja i recikliranja odlaže u neko iznajmljeno skladište, dok novac sprema sebi u džep. Dao je novčana jamstva državi koja bi trebala pokriti buduću sanaciju, ali kad ugasi tvrtku i nagomila dugove, postane jasno da se s tim ne može sanirati ni djelić ostavljenog. Jer to je model i u Pazinu, Poznanovcu, zagrebačkom Diokiju, Lovincu, Samoboru, Sisku, Novoj Gradišci... Da spomenemo samo ponajveća napuštena odlagališta koje će milijunima eura morati sanirati građani iz svojega džepa.

KRIMINOPOLIS IVANA PANDŽIĆA Zagađujem i zarađujem! Šinceki pokazali kako se zaradi uništenjem prirode

Šinceki su uhićeni, ali sad uživaju na slobodi. Svi ovi ostali koji su ostavili otpad uživaju daleko od očiju javnosti unatoč kaznenim prijavama. Prijedlog novog zakona o gospodarenju otpadom jednim dijelom bi trebao riješiti problem jer bi se pošiljke i kamioni trebali bolje pratiti, a za one koji imaju dozvole predviđena je kontrola svakih 90 dana. Ali još ostaje podijeljena odgovornost raznih državnih tijela, nikakva jamstva za sanaciju, nedovoljne kontrole je li netko zaista proizveo od preuzetog otpada što se obvezao, nedovoljne zatvorske kazne... Zato je uz sanaciju Gospića nužna još rigoroznija sanacija sustava.