Prošlo je više od godinu dana otkako je uhićen bračni par Josip i Monika Šincek zbog sustavnog zakapanja opasnog otpada u Gospiću i njegova skladištenja i u Varaždinu, ali i na zemljištu poznatog zlatara Paška Dodića. Iako se činilo da je slučaj riješen, pokazalo se da su prvi dokazi tek vrh ledenog brijega. U ovih godinu dana, 24sata su donijela niz novih otkrića o tome što je u biti radio taj mladi bračni par koji je u Varaždinu živio na “visokoj nozi”.
Uskok i policija su već proširili istragu, ali još nisu do kraja raspetljali bombastičnu tvrdnju Šincekovih da je u sve upleten i bivši i zbog drugih stvari uhićeni glavni državni inspektor Andrija Mikulić. No ono što se pokazalo je da je njihova mreža bila puno šira nego se u početku činilo. Uskok je proširio istragu jer su skupili dokaze da su više od 2,5 tona otpada dovezli i u Senj. Međutim, još dokaza upućuje na to da su vozili otpad i u Otočac, i to na gradski deponij, o čemu odgovorni šute na novinarske upite. Pokazalo se i da je među otpadom bio onaj iz hrvatskih bolnica, koje su nekom trećem platili zbrinjavanje. Posao s otpadom bi trebao biti kontroliran i sljediv kako on ne bi završavao u prirodi nakon što je skupo plaćeno njegovo zbrinjavanje.
No Šinceki su pokazali da je kontrola daleko od potrebne, a svoje veze su imali na gradskim i općinskim odlagalištima koja uopće nisu smjela zaprimati tu vrstu otpada. Također, u zadnjih godinu dana, mediji otkrivaju sve više ilegalnih deponija koji često nastaju i uz blagoslov lokalnih vlasti te su nevezani za ovaj bračni par. Zarada na uništenju prirode pod krinkom skupe naplate zbrinjavanja otpada očito nije samo biznis na kojem je talijanska mafija digla milijarde, nego se on prelio i buja u Hrvatskoj.
