Ovo nije problem samo Gospića, ovo je problem cijele Hrvatske, zavapila je očajna Gospićanka na prosvjednom hodu za Liku. Većina koja je čula njenu izjavu u ostatku Hrvatske vjerojatno je taj vapaj shvatila kao stilsku figuru. Jer zašto bi 35.000 tona opasnog otpada u nekom silosu u Gospiću bio njihov problem?! Ali gadno se varaju. Gospić je samo simbol, a sustav je tako postavljen da se sutra isto može dogoditi u svačijem dvorištu. I zato ga treba mijenjati. Prošlo je skoro godinu i pol od uhićenja bračnog para Šincek, prvookrivljenih za uvoz i ostavljanje ogromnih količina otpada i u Gospiću, Varaždinu i Benkovcu, a ništa se bitno nije promijenilo. Osim što smo otkrili da su isto radili i u Senju te u Parku prirode Velebit. Njihova ilegalna odlagališta samo su neke od spornih ekoloških bombi, a ima ih još na desetke, poput onog u Poznanovcu. Zajedničko svim slučajevima je to što je sve trajalo godinama. Ekipa je dobro živjela od uništavanja prirode. Sustav od lokalne uprave do ministarstva i Državnog inspektorata tako je posložen i odgovornost je tako rascjepkana da svi mogu reći kako su “obavili svoj dio posla”, a da pred nosom rastu brda otpada na parcelama na kojima je iskrčena šuma. Optužnice još nema, a zdrav razum govori kako Šincekovi nisu mogli godinama sami raditi. Nadajmo se da će istraga obuhvatiti sve uključene.

KRIMINOPOLIS IVANA PANDŽIĆA Tomaševiću na leđa pada afera 20 puta veća od Hipodroma. Potpisao je

U fazi sanacije je isti problem. Po zakonu bi Šincekove tvrtke trebale platiti sanaciju. Ali su osiguranja tako mala i tvrtke su u stečaju, što pokazuje da je lova izvučena, a otpad ostavljen. A država, i kad osigura novac, sve provodi sporo. Ovo je samo dio razloga zbog kojih je gospićki otpad simbol problema u cijeloj zemlji. I svi bismo se trebali založiti za promjenu sustava ako sutra ne želimo neko ilegalno brdo u svojem kraju.