Ovo nije problem samo Gospića, ovo je problem cijele Hrvatske, zavapila je očajna Gospićanka na prosvjednom hodu za Liku. Većina koja je čula njenu izjavu u ostatku Hrvatske vjerojatno je taj vapaj shvatila kao stilsku figuru. Jer zašto bi 35.000 tona opasnog otpada u nekom silosu u Gospiću bio njihov problem?! Ali gadno se varaju. Gospić je samo simbol, a sustav je tako postavljen da se sutra isto može dogoditi u svačijem dvorištu. I zato ga treba mijenjati. Prošlo je skoro godinu i pol od uhićenja bračnog para Šincek, prvookrivljenih za uvoz i ostavljanje ogromnih količina otpada i u Gospiću, Varaždinu i Benkovcu, a ništa se bitno nije promijenilo. Osim što smo otkrili da su isto radili i u Senju te u Parku prirode Velebit. Njihova ilegalna odlagališta samo su neke od spornih ekoloških bombi, a ima ih još na desetke, poput onog u Poznanovcu. Zajedničko svim slučajevima je to što je sve trajalo godinama. Ekipa je dobro živjela od uništavanja prirode. Sustav od lokalne uprave do ministarstva i Državnog inspektorata tako je posložen i odgovornost je tako rascjepkana da svi mogu reći kako su “obavili svoj dio posla”, a da pred nosom rastu brda otpada na parcelama na kojima je iskrčena šuma. Optužnice još nema, a zdrav razum govori kako Šincekovi nisu mogli godinama sami raditi. Nadajmo se da će istraga obuhvatiti sve uključene.
U fazi sanacije je isti problem. Po zakonu bi Šincekove tvrtke trebale platiti sanaciju. Ali su osiguranja tako mala i tvrtke su u stečaju, što pokazuje da je lova izvučena, a otpad ostavljen. A država, i kad osigura novac, sve provodi sporo. Ovo je samo dio razloga zbog kojih je gospićki otpad simbol problema u cijeloj zemlji. I svi bismo se trebali založiti za promjenu sustava ako sutra ne želimo neko ilegalno brdo u svojem kraju.
