Ovih je dana Trumpova administracija u nekoliko navrata spominjala Avignon u kontekstu Pape i Vatikana. Time je u javni govor vraćen jedan od osjetljivijih i nelagodnijih pojmova crkvene povijesti. No o čemu je zapravo riječ? O tome što je bilo avignonsko papinstvo i zašto se to razdoblje i danas priziva kao upozorenje na moguću političku kontrolu nad Crkvom, piše Točkazarez. 

Dok moćna rijeka Rhône teče iz Švicarske kroz Francusku prema Sredozemlju, prolazi i kroz grad koji je ušao u povijest kao “grad papa”. Na stijeni iznad rijeke uzdiže se golema gotička građevina, Papinska palača, jedno od najvažnijih papinskih zdanja izvan Rima. Upravo je ondje, tijekom 14. stoljeća, stolovalo sedam uzastopnih papa, svi redom Francuzi.

To je bilo središte avignonskog papinstva, razdoblja u kojem je papinska rezidencija premještena iz Rima u južnu Francusku. I premda se na prvi pogled može činiti da je riječ samo o geografskoj promjeni adrese, u stvarnosti je posrijedi mnogo više od toga. Avignon je u crkvenom pamćenju postao simbol epohe u kojoj je papinska sloboda bila osjetljivo isprepletena s interesima jedne krune, jedne politike i jedne nacionalne elite.

Na početku 14. stoljeća Avignon nije bio osobito važan grad. Katolička enciklopedija čak ga opisuje kao mjesto “bez veće važnosti”. No upravo će se ondje uskoro preseliti težište čitave zapadne Crkve.

Povod za preokret bila je smrt pape Benedikta XI. 1304. godine u Perugiji, tada dijelu Papinske Države. Kardinali su pozvani da izaberu njegova nasljednika, ali izbor nije išao lako. Od 19 živućih kardinala na konklavu ih je stiglo samo 15, a među njima su vrlo brzo izbile duboke podjele između profrancuske i antifrancuske struje.

Trebao im je gotovo cijeli jedan godinu dana da postignu dogovor. Na kraju su izabrali čovjeka koji uopće nije bio kardinal: Raymonda de Gota, nadbiskupa Bordeauxa, koji je uzeo ime Klement V.

Kardinali su očekivali da će novi papa doći u Perugiu, a zatim otići u Rim na krunidbu. No Klement V. to je odbio. Umjesto toga pozvao ih je u Lyon, gdje je obred održan u prisutnosti francuskoga kralja Filipa IV., poznatoga kao “Željezni kralj”. Već je sam taj prizor govorio dovoljno: novi papa nije želio započeti svoj pontifikat pod rimskim, nego pod francuskim horizontom.

Ni sama ceremonija nije prošla bez tamne simbolike. Tijekom svečane povorke srušio se zid, zbacivši Papu s konja, oštetivši njegovu tijaru i usmrtivši njegova brata te jednoga starijeg kardinala. Bio je to gotovo alegorijski početak pontifikata obilježenog nesigurnošću.

Klement V. potom se selio iz Bordeauxa u Poitiers, zatim u Toulouse, da bi 1309. konačno stigao u Avignon, u dominikanski priorat smješten u gradu koji je tada bio pod vlašću napuljskoga kralja kao grofa Provanse, ali unutar granica Francuskoga Kraljevstva. Time je započelo ono što će povijest zapamtiti kao avignonsko papinstvo.

Cijeli tekst o avignonskom papinstvu možete pročitati OVDJE.