Na prvi pogled sve je izgledalo kao gotovo savršen američki posao. Na dalekom sjeveru Aljaske, ondje gdje se tundra proteže do Arktičkog oceana, američka tvrtka planirala je iskoristiti golema nalazišta prirodnog plina, pretvoriti ga u ukapljeni plin i izvoziti na svjetska tržišta. Projekt je vrijedio oko 25 milijardi dolara i uklapao se u viziju Donalda Trumpa o američkoj energetskoj dominaciji. No iza američkog imena, američkog teritorija i obećanja o američkom plinu nalazila se tajna koju, prema vlastitim riječima, nije znao čak ni direktor tvrtke. Novac je, kako se ispostavilo, barem djelomično dolazio iz Rusije. I to od energetskog diva koji je pod američkim sankcijama zbog rata u Ukrajini. Otkriće do kojeg su došli novinari New York Timesa Anton Troianovski i Eric Lipton otvara neugodna pitanja o načinu na koji se gospodarski interesi Rusije i Sjedinjenih Država prepliću s pregovorima o završetku ukrajinskog rata. Prema njihovom istraživanju, ruska kompanija Novatek, jedan od najvećih proizvođača prirodnog plina u Rusiji, bila je skriveni financijer američke tvrtke Polar LNG, koja razvija projekt iskorištavanja plinskih nalazišta na Aljasci. Ista ruska kompanija trebala je osigurati tehnologiju potrebnu za proizvodnju ukapljenog prirodnog plina, a razmatrala je i stjecanje vlasničkog udjela u pothvatu.

VELIKA KRONOLOGIJA Trump i Rusi: 40 godina tajnih veza, obavještajnih operacija i milijuna dolara

Slučaj bi možda ostao samo još jedna priča o poslovima na Arktiku da nije jedne politički osjetljive okolnosti. O projektu se razgovaralo i u sklopu američkih kontakata s Kremljom, odnosno pregovora u kojima se pokušava pronaći način za završetak rata u Ukrajini. Prema izvorima New York Timesa, ruski predsjednik Vladimir Putin prošlog je mjeseca o mogućoj suradnji razgovarao s Trumpovim izaslanicima Steveom Witkoffom i Jaredom Kushnerom. 

Direktor je vjerovao da novac stiže iz Emirata

U središtu cijele priče nalazi se Joel Riddle, nekadašnji direktor Polar LNG-a i bivši inženjer ExxonMobila. Riddle je do rujna ove godine vodio američku tvrtku koja je pokušavala pokrenuti jedan od ambicioznijih energetskih projekata u arktičkom području. Prema njegovu svjedočenju, vjerovao je da početni kapital dolazi od kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Tek je naknadno doznao da iza barem dijela financiranja zapravo stoji Novatek. Za Riddlea to nije bilo tek neugodno poslovno iznenađenje. Sumnjao je da bi takav aranžman mogao predstavljati kršenje američkih sankcija i ugroziti strateške interese zemlje. U rujnu je podnio ostavku, a iz tvrtke su otišla još najmanje dvojica visokopozicioniranih rukovoditelja. Bivši direktor i njegovi suradnici upozorili su američke vlasti na ono što su otkrili te zatražili provjeru poslovnih veza i izvora financiranja. Prema njegovim tvrdnjama, Novatek bi mogao imati znatno veću ulogu od običnog dobavljača tehnologije. Ako ruska kompanija istodobno osigurava financiranje, ključnu tehnologiju i određuje poslovni smjer projekta, postavlja se pitanje tko zapravo kontrolira stratešku energetsku infrastrukturu na američkom teritoriju. Novatek je potvrdio postojanje sporazuma povezanih s korištenjem njegove tehnologije, dok pitanje mogućih kršenja sankcija ostaje otvoreno.

Aljaska kao mjesto susreta američkih i ruskih interesa

Aljaska nije slučajno u ovoj priči. Riječ je o američkoj saveznoj državi s golemim energetskim bogatstvom, ali i jednim od najzahtjevnijih prirodnih okruženja za industrijsku proizvodnju. Plina ima mnogo, no problem je kako ga iz udaljenih arktičkih nalazišta dopremiti do kupaca na svjetskom tržištu. Izgradnja klasične infrastrukture iznimno je skupa, a ekstremna hladnoća, udaljenost i teško dostupno područje dodatno kompliciraju svaki veliki projekt. Tu se pojavljuje Novatek. Ruska kompanija razvijala je tehnologiju za proizvodnju ukapljenog prirodnog plina u arktičkim uvjetima, koristeći iskustvo stečeno na ruskom sjeveru. Ideja američkog projekta bila je tu tehnologiju iskoristiti na Aljasci, gdje bi se plin mogao prerađivati i pripremati za izvoz. Drugim riječima, američki plin trebao je do svjetskih kupaca stizati uz pomoć ruske tehnologije. A prema novim otkrićima, ruski kapital bio je prisutan već u početnoj fazi projekta. Takav poslovni model mogao bi donijeti korist objema stranama. Amerika bi dobila novu mogućnost izvoza vlastitog plina, dok bi Novatek zaradio od svoje tehnologije i mogućeg vlasničkog udjela. No za rusku kompaniju, suočenu sa sankcijama koje ograničavaju njezine međunarodne ambicije, otvaranje velikog projekta na američkom teritoriju imalo bi i šire gospodarsko značenje. Posebno je zanimljivo što je Rusiji upravo razvoj arktičkih plinskih projekata jedan od dugoročnih energetskih prioriteta. Zapadne sankcije uvedene nakon invazije na Ukrajinu otežale su pristup tehnologiji, financiranju i međunarodnim tržištima. Stoga bi svako ponovno povezivanje s američkim energetskim sektorom predstavljalo značajnu priliku za ruske kompanije.

Što o svemu znaju Witkoff i Kushner?

Priča postaje politički osjetljivija kada se iz poslovnih ureda preseli za pregovarački stol na kojem se raspravlja o sudbini Ukrajine. Trumpova administracija već dulje vrijeme razmatra mogućnost da gospodarska suradnja s Moskvom postane jedan od elemenata budućeg dogovora. Logika takvog pristupa počiva na pretpostavci da bi zajednički poslovi, ulaganja i postupno gospodarsko približavanje mogli pomoći u stvaranju uvjeta za politički sporazum. U tim razgovorima važnu ulogu imaju Steve Witkoff, Trumpov dugogodišnji suradnik i posebni izaslanik, te Jared Kushner, predsjednikov zet. Obojica su sudjelovala u kontaktima s ruskim vrhom, a gospodarska pitanja postupno su dobivala sve važnije mjesto uz politička i sigurnosna. Kako navodi New York Times, projekt Polar LNG spominjan je u razgovorima s Putinom, ali postoje važne granice onoga što se o tome može zaključiti. Nema dokaza da su Witkoff ili Kushner bili upoznati s prikrivenim financiranjem iz Novateka. Također nema potvrde da je administracija odobrila konkretnu investiciju ili odlučila zanemariti sankcije kako bi se posao realizirao. Ipak, sama činjenica da se energetski pothvat s mogućim ruskim vlasničkim interesom našao u širem kontekstu pregovora s Kremljom otvara političko pitanje: koliko se daleko mogu ispreplesti razgovori o zaustavljanju rata s pregovorima o velikim poslovima koji bi Rusiji donijeli novu zaradu? Tu dvojbu dodatno pojačava činjenica da se u isto vrijeme raspravlja i o drugim energetskim aranžmanima. Među njima su mogući poslovi povezani s ruskim naftnim divom Lukoilom te razmatranja o budućoj ulozi američkog kapitala u izvozu ruskog plina prema Europi. Američka administracija tvrdi da njezini pregovarači djeluju u interesu Sjedinjenih Država. Kritičari, međutim, upozoravaju da bi povezivanje mirovnih pregovora s ekonomskim ustupcima Moskvi moglo oslabiti sankcijski pritisak prije nego što se postigne trajan i provediv sporazum o Ukrajini.

Trumpov obiteljski krug i ruski plin

U priči se pojavljuje još jedno ime koje otvara dodatna pitanja o vezi politike i energetskog biznisa: Gentry Beach, američki poduzetnik povezan s Trumpovom obitelji. Beach je prijatelj Donalda Trumpa mlađeg još iz studentskih dana, a sudjelovao je i u prikupljanju sredstava za Trumpovu prvu predsjedničku inauguraciju 2017. godine. U veljači je potvrdio da je razgovarao s Novatekom o korištenju njegove tehnologije za razvoj plinskih nalazišta na Aljasci. O tim je kontaktima ranije izvijestio Reuters.  Dodatnu dimenziju cijeloj aferi daje istraživanje Financial Timesa. Prema tom listu, riječ je o projektu vrijednom oko 25 milijardi dolara, a bivši direktor Joel Riddle smatra da je Novatek imao skriven utjecaj na financiranje i strateške odluke tvrtke. Gotovo cijeli dotadašnji rukovodeći tim napustio je projekt. Privremenim izvršnim direktorom imenovan je Tim Talkington, nekadašnji zaposlenik Goldman Sachsa u Rusiji. Tvrtka je odbacila optužbe bivšeg vodstva. 

Bivši visoki dužnosnik američkog State Departmenta za energetiku Geoffrey Pyatt izrazio je ozbiljno protivljenje mogućnosti da Novatek dobije ulogu u iskorištavanju plina na Aljasci. Takvu zamisao smatra pogrešnom s gospodarskog, ekološkog i geopolitičkog stajališta jer bi, prema njegovu mišljenju, mogla dodatno učvrstiti uvjerenje Moskve da se odnosi sa Zapadom mogu normalizirati bez odgovarajućih posljedica zbog rata. 

*Uz pomoć AI