Bio je 11. kolovoza 1948. godine, običan ljetni dan u Hamelu u američkoj saveznoj državi Minnesoti. Braća Jerome i Benno Leuer, stari deset i osam godina, igrala su se u dvorištu kada su iznad sebe ugledala nešto neobično. Prema njihovom kasnijem svjedočenju, s visine od nekoliko metara polako se spuštao siv, okrugao predmet promjera oko 60 centimetara. Spustio se na tlo uz metalni zveket, počeo ispuštati prodoran zvuk nalik zviždanju čajnika, zavrtio se i potom iznenada uzletio, vješto zaobilazeći grane i telefonske žice prije nego što je nestao.

Takve priče desetljećima su uglavnom završavale među senzacionalističkim naslovima i teorijama zavjere o izvanzemaljcima. No, ono što se nekada jednostavno zvalo NLO-ima, danas američke vlasti nazivaju UAP-ima, odnosno neidentificiranim anomalnim fenomenima, a tema se iz rubnih dijelova javnosti preselila u Kongres, Pentagon i ozbiljne znanstvene institucije, piše Time.

Američki Kongres održao je javna saslušanja o UAP-ima 2022. i 2023. godine, a Pentagon je osnovao All-domain Anomaly Resolution Office, ured zadužen za otkrivanje i identificiranje takvih pojava. Tema je posljednjih godina dobila dodatnu težinu jer dio opažanja dolazi od vojnih pilota, radarskih operatera i ljudi koji rade u blizini osjetljivih vojnih postrojenja.

Harvardski astrofizičar Avi Loeb, uključen u znanstvena istraživanja neobičnih pojava na nebu, smatra kako je jasno da postoje objekti koje ni obavještajne službe ni Pentagon zasad ne uspijevaju objasniti. Ipak, ni on ne tvrdi da je riječ o izvanzemaljcima. Njegova početna pretpostavka mnogo je prizemnija: moguće je da se radi o tehnologiji koju su razvile druge države i koja se pojavljuje u blizini strateški važnih američkih objekata. Ako se pokaže da to ipak nije slučaj, posljedice bi bile daleko veće i značajnije. Potvrda da neka od tih letjelica doista potječe izvan Zemlje, smatra Loeb, bila bi najveće otkriće u povijesti čovječanstva.

Tajnovita Čuva li ova vojna baza usred ničega vanzemaljce?

Jedan od ljudi koji tvrde da su neobične objekte vidjeli vlastitim očima je umirovljeni američki mornarički pilot Ryan Graves. Nakon što je njegova eskadrila 2012. dobila modernizirane radarske sustave, piloti su iznad Atlantika počeli registrirati objekte koje ondje nisu očekivali. Graves tvrdi da ih se ponekad istodobno pojavljivalo između tri i šest. Prema njegovim riječima, objekti su bili promjera od otprilike metar i pol do četiri i pol metra, a neki su izgledali poput tamne kocke zatvorene u prozirnu kuglu. Nisu ispuštali vidljive ispušne plinove, a izvodili su nagle promjene smjera i visine kakve bi, prema poznatoj tehnologiji, teško podnijela letjelica s ljudskom posadom. U nekoliko slučajeva približili su se mornaričkim avionima toliko da su piloti morali podnositi izvješća o ugrožavanju sigurnosti leta.

Još poznatiji je takozvani incident ''Tic Tac'' iz 2004. godine, kada su američki vojni piloti uz obalu Kalifornije pratili neobičan bijeli objekt dug desetak metara, oblika koji ih je podsjetio na poznati bombon ''Tic Tac''. Pilot David Fravor kasnije je pred Kongresom izjavio da objekt nije imao krila, propelere, kao niti vidljivu upravljačku površinu. Kada mu se pokušao približiti, objekt je, tvrdi Fravor, naglo ubrzao i nestao. Susret je zabilježila i kamera iz pilotske kabine, što je slučaj učinilo jednim od najpoznatijih primjera u raspravi o UAP-ima.

Neobični objekti nisu viđeni samo u zraku iznad mora. Preleti nepoznatih letjelica su tijekom više noći zabilježeni i iznad američke vojne baze Langley u Virginiji, zbog čega su obustavljani noćni treninzi, a borbeni zrakoplovi premještani na drugu lokaciju. U drugom slučaju, šest saveznih službenika u blizini osjetljivog sigurnosnog objekta prijavilo je svjetleću kuglu iz koje su se, prema njihovu opisu, pojavljivale manje crvene kugle.

Za dio istraživača upravo su ovakvi događaji dovoljan razlog da se problem shvati ozbiljno, neovisno o tome postoje li izvanzemaljci. Ako neidentificirana letjelica može slobodno ulaziti u vojni zračni prostor, riječ je prije svega o sigurnosnom problemu, vjeruju stručnjaci. No, skeptici upozoravaju da neobjašnjivo nije isto što i izvanzemaljsko. Jon Kosloski, direktor AARO-a, podsjeća da izvanredne tvrdnje zahtijevaju jednako izvanredne dokaze, a takvih dokaza zasad nema. Bivši astronaut Scott Kelly također smatra da iskazi svjedoka, koliko god uvjerljivi bili, nisu zamjena za čvrste znanstvene podatke. Kelly to ilustrira vlastitim iskustvom. Dok je kao vojni pilot letio u avionu Tomcat, njegov kolega iznenada je uzviknuo da su upravo prošli pokraj nečega što izgleda poput NLO-a. Kelly je okrenuo avion i krenuo prema misterioznom objektu koji se nije pojavljivao na radaru. Kada mu se dovoljno približio, ''svemirski brod'' konačno je dobio prepoznatljiv oblik. Bio je to balon s likom Barta Simpsona.

Problem je u tome što se svaki slučaj ne može tako jednostavno objasniti. Atmosfera može stvoriti vrlo neobične optičke pojave, osobito iznad mora, gdje udaljenost, brzinu i veličinu objekta može biti teško procijeniti. Tako se zna dogoditi da se naknadno pokaže kako su misteriozne letjelice zapravo bile meteorološki baloni, dronovi, sateliti ili tajni vojni projekti za koje čak ni drugi dijelovi američkih oružanih snaga ne znaju. Povijest je pokazala da Washington može godinama skrivati golema tehnološka dostignuća. Jedan od najpoznatijih takvih primjera je ''Projekt Manhattan'', u sklopu kojega je razvijena atomska bomba, a koji se odvijao u gotovo potpunoj tajnosti.

A onda ostaje mogućnost koja najviše zaokuplja maštu: da barem neki od tih objekata nisu ''naši''. Statistika ide u prilog pretpostavci da čovječanstvo nije jedini oblik života u svemiru. Tisuće egzoplaneta već su otkrivene oko drugih zvijezda, a astronomi pretpostavljaju da su planetarni sustavi u svemiru uobičajena pojava. No, između postojanja života negdje u svemiru i njegova dolaska na Zemlju postoji golema prepreka. To je udaljenost. Nama najbliži zvjezdani sustav udaljen je oko 4,25 svjetlosnih godina. Čak bi i putovanje brzinom svjetlosti, koju prema poznatim zakonima fizike materijalni objekt ne može dosegnuti, trajalo više od četiri godine, tumače stručnjaci.

Fizičar Jack Singal sa Sveučilišta Richmond procjenjuje da nije nemoguće da je neka izvanzemaljska civilizacija tijekom povijesti istraživala Sunčev sustav i otkrila život na Zemlji. Ipak, mnogo je skeptičniji prema tvrdnji da su upravo poznata opažanja NLO-a dokaz takvih posjeta. Za većinu njih, smatra, postoje dovoljno uvjerljiva zemaljska objašnjenja.

Potraga se ipak nastavlja. Loebov Galileo Project koristi teleskope i infracrvene, optičke i radijske senzore kako bi sustavno pratio neobične objekte na nebu. Loeb je svojedobno izazvao veliku raspravu i tvrdnjom da bi međuzvjezdani objekt Oumuamua, koji je 2017. proletio kroz Sunčev sustav, mogao biti ostatak tehnološkog objekta neke napredne civilizacije. Većina astronoma ponudila je prirodna objašnjenja njegova neobičnog kretanja, a Oumuamua je u međuvremenu nestao u dubokom svemiru.

Piloti Misterij pod vodom: "Crna masa progutala je torpedo"

Ako bi se jednoga dana ipak nedvojbeno dokazalo da inteligentni izvanzemaljski život postoji i da je stigao do Zemlje, posljedice ne bi bile samo znanstvene. Psiholozi upozoravaju da bi takva vijest mogla snažno utjecati na ljudsko shvaćanje vlastitog mjesta u svemiru, dok bi religijske zajednice morale iznova promišljati neka od temeljnih pitanja o čovjeku i stvaranju. Povjesničar religije Carlos Eire sa Sveučilišta Yale takvo potencijalno otkriće opisuje kao civilizacijski ''lom'' odnosno događaj nakon kojeg ništa više ne bi bilo sasvim isto.

Za sada, međutim, konačnog odgovora nema. Neki UAP-i možda svakako jesu tajne vojne letjelice, drugi dronovi, baloni ili optičke varke, a dio slučajeva možda će zauvijek ostati neobjašnjen. Moguće je i da u taj misterij unosimo vlastitu želju da u nepreglednom svemiru ne budemo sami. No, sve dok piloti, radari i kamere povremeno bilježe objekte koje stručnjaci ne mogu pouzdano identificirati, pitanje ostaje otvoreno: gledamo li samo granice vlastitog znanja ili tragove nečega što bi jednom moglo potpuno promijeniti način na koji razumijemo svemir i sebe same?