Tko će vladati svijetom? Pogledajte večeru kod Trumpa i bit će vam jasno
Kad su se u četvrtak navečer otvorila vrata Istočne sobe Bijele kuće, sve je izgledalo kao pažljivo režirana predstava stare američke moći. Crveni tepisi, kristalni lusteri, cvjetni aranžmani, zlatni pribor iz Reaganove ere. Donald Trump i Xi Jinping nazdravljali su miru, suradnji i novom poglavlju odnosa dviju supersila. Ali prava poruka večeri nije bila u govorima, nego u rasporedu sjedenja. Za glavnim stolom nisu dominirali generali, veterani diplomacije ni političari. Sjedili su Elon Musk, Jensen Huang, Lisa Su i Tim Cook. Ljudi koji danas kontroliraju čipove, umjetnu inteligenciju, podatke i tehnološke lance o kojima ovise i države i vojske. Nekad su takva mjesta bila rezervirana za predsjednike i premijere. Danas ih zauzimaju šefovi tehnoloških imperija. I tu se otvara pitanje puno veće od same večere u Bijeloj kući: jesu li milijarderi iz Silicijske doline još uvijek gosti političke moći ili su Trump i Xi te večeri zapravo sjedili za stolom svijeta koji već pripada njima?
Sama večera bila je pažljivo orkestrirana kako bi impresionirala gosta iz Pekinga, ali i demonstrirala američku moć. Prva dama Melania Trump nadgledala je pripremu jelovnika koji je spajao američke sastojke sa suptilnim kineskim utjecajima. Gosti su započeli obrok uz veloute od žute tikve s divljim gljivama, hrskavom pancetom i uljem od mladog luka. Glavno jelo bio je brancin u kori od sezama uz pirjani mladi bok choy i pečeni patlidžan, dok je za desert poslužen kremasti desert od vanilije s konfitom od višnje i sladoledom s medom iz košnica Bijele kuće.
No, u pozadini ovog kulinarskog teatra odvijala se brutalna borba za dominaciju u 21. stoljeću. Sjedinjene Američke Države i Kina upravo vode tehnološki hladni rat u kojem umjetna inteligencija i čipovi predstavljaju ono što je nuklearno oružje predstavljalo u prošlom stoljeću. Zbog toga prisutnost šefova kompanija poput Nvidije, AMD-a i Applea nije bila samo stvar prestiža, već i izravna poruka Pekingu. U jednom trenutku, američki predsjednik odlučio je skrenuti s unaprijed napisanog scenarija.
- Ako mogu samo na sekundu odstupiti od scenarija, želim pozvati sve u prostoriji da kroz onu prekrasnu zavjesu straga pogledaju gradilište naše nove plesne dvorane - rekao je Trump.
Pohvalio se kako će to biti dvorana koja će moći parirati Velikoj dvorani naroda u kojoj je on sam bio ugošćen tijekom posjeta Pekingu. No, stvarna dvorana moći nije bila ona koja se tek gradi na Južnom travnjaku. Dvorana moći bila je upravo tu, za stolom za kojim je sjedilo društvo čija se kolektivna neto vrijednost procjenjuje na više od bilijun dolara.
Gledajući lica za stolom, postalo je jasno da su tehnološke kompanije prerasle okvire običnih korporacija. One danas funkcioniraju kao suverene države. Posjeduju vlastite resurse, kontroliraju protok informacija u cijelom svijetu i razvijaju tehnologije koje mogu promijeniti tijek ljudske povijesti bez ikakvog parlamentarnog nadzora. Direktorica AMD-a Lisa Su uoči večere vrlo je jasno artikulirala taj stav.
- Smatram da je tehnologija jedno od onih područja gdje ovisimo o okupljanju globalnog ekosustava - rekla je Su tijekom razgovora u New Yorku.
Zanimljivo je kako je naglasila riječ ekosustav, a ne država ili nacija. Njeno izlaganje o umjetnoj inteligenciji zvučalo je gotovo proročanski.
- Svijet će biti vrlo ambiciozan s umjetnom inteligencijom. Svijet bi trebao biti vrlo ambiciozan. Apsolutno je o nečemu o čemu nema pregovora to da moramo izgraditi povjerenje u AI - dodala je.
Kada tehnološki lideri govore o tome da nema pregovora, oni ne misle na pregovore sa sindikatima ili lokalnim vlastima. Oni misle na globalne standarde koje će sami postaviti, a političari će ih morati slijediti. Kina je itekako svjesna te dinamike. Pristup naprednim čipovima, koje proizvode upravo tvrtke čiji su direktori sjedili za stolom s Trumpom, ograničen je američkim izvoznim kontrolama. Kina se oslanja na alternativne metode kako bi pratila američki tempo, ali zna da pravi ključ leži u rukama ljudi poput Jensena Huanga.
Huang je nedavno odbacio stroge sigurnosne narative, tvrdeći da Kina unatoč zabranama ima pristup onome što joj treba, ali njegova prisutnost u smokingu te večeri bila je jasna potvrda čiju stranu mora držati kada se upale svjetla reflektora. On i njegovi kolege upravljaju tehnologijom koja ne poznaje granice, ali su ipak američki državljani i vođe američkih kompanija. Barem nominalno.
Jedan od najzanimljivijih detalja večere bio je onaj koji se nije dogodio. Za glavnim stolom, ali ni na cijelom popisu od više od stotinu trideset uzvanika, nije bilo nijednog istaknutog čelnika neke kineske tehnološke kompanije. Bili su tu predstavnici Googlea, Mete, Amazona i OpenAI-ja. Bio je tu čak i Sam Altman koji je rado dijelio autograme pri ulasku u Bijelu kuću.
No, kineskog tehnološkog sektora nije bilo. Iako su američki i kineski planeri razgovarali o uključivanju poznatih kineskih tvrtki na popis gostiju, pregovori su zapeli na pitanjima protokola. Neki kineski direktori zaista su doputovali u Washington neposredno prije samita, ali su održavali odvojene sastanke, daleko od blještavila Istočne sobe. Njihov izostanak poslao je snažnu poruku. Dok Amerika s ponosom ističe svoje milijardere i tehnološke inovatore kao produženu ruku državne moći, Kina zadržava drugačiji pristup u kojem je partija uvijek iznad pojedinca i korporacije.
Xi Jinping je u svojoj zdravici bio odmjeren.
- Predsjednik Trump obećao je ponovno učiniti Ameriku velikom, a Kina je predana postizanju velikog nacionalnog pomlađivanja. Ta dva cilja su ambiciozna i sigurno se mogu međusobno nadopunjavati - rekao je kineski čelnik.
Nije izravno spomenuo umjetnu inteligenciju niti rat oko čipova, ostavivši te teme za zatvorena vrata Ovalnog ureda. Tijekom dnevnog dijela posjeta, Kina je zatražila od Sjedinjenih Američkih Država da se odupru neovisnosti Tajvana, otoka koji je, igrom slučaja, centar svjetske proizvodnje poluvodiča. Svaka geopolitička rasprava danas neminovno završava razgovorom o siliciju.
Kada se podvuče crta, državna večera izgledala je više kao sastanak dioničara budućnosti nego kao tradicionalni diplomatski događaj. Političari, bez obzira na to koliko moćni bili, imaju mandate koji traju četiri ili osam godina. Tehnološki giganti planiraju u desetljećima i razvijaju modele umjetne inteligencije čije mogućnosti rastu eksponencijalno. Dok države pregovaraju o carinama na čelik ili uvozu automobila, ove tvrtke grade digitalnu infrastrukturu na kojoj će počivati cjelokupna ljudska civilizacija.
Zato se teško oteti dojmu da su ljudi iz Silicijske doline na večeri imali gotovo jednaku težinu kao politički lideri. Globalna moć više se ne mjeri samo vojskom, teritorijem i diplomacijom. Sve više ovisi o tome tko kontrolira tehnologiju. Sinoćnja večera zapravo je pokazala koliko su tehnološke kompanije postale važan dio svjetskog odlučivanja. Ljudi koji razvijaju umjetnu inteligenciju danas sjede za istim stolom s predsjednicima i sve izravnije utječu na odluke koje oblikuju gospodarstvo, sigurnost i odnose među državama.