Don Davide Pagliarani, talijanski svećenik iz Riminija i aktualni poglavar Svećeničkog bratstva svetog Pija X. (FSSPX), poznatijeg kao 'lefebrovci', ključna je figura najnovijeg i najdubljeg raskola unutar Katoličke crkve od 1988. godine. Njegov uspon, od odrastanja u skromnoj obitelji do vodstva najutjecajnijeg tradicionalističkog pokreta, obilježen je nepokolebljivim otporom reformama Drugog vatikanskog sabora i pontifikatu pape Franje, otporom koji je kulminirao činom koji Vatikan smatra shizmatičkim (odcjepljivačkim).

DRUŽBA SVETOG PIJA Tko su 'lefebrovci': Danas će zarediti četiri biskupa, Papa ih izopćuje iz Crkve?!

Rođen u Riminiju 25. listopada 1970., Davide Pagliarani potječe iz radničke obitelji koja je živjela u gradskom predjelu Santa Giustina. Njegov otac bio je vodoinstalater, opisan kao "veliki radnik", dok je majka bila kućanica. Taj ga je milje oblikovao prije nego što je s devetnaest godina, 1989., odlučio ući u sjemenište Svećeničkog bratstva svetog Pija X. u francuskom Flavignyju. Njegov put prema svećeništvu nije bio pravocrtan; studij je prekinuo kako bi odslužio obvezni vojni rok u Italiji. Nakon povratka, dovršio je formaciju i za svećenika ga je 1996. zaredio tadašnji poglavar, biskup Bernard Fellay. Nije jedini u obitelji koji je pristupio lefebrovcima; njegov rođak, don Aldo Rossi, također je član Bratstva, što svjedoči o dubljim obiteljskim korijenima u tradicionalističkom pokretu. Prvih sedam godina svećeničke službe proveo je u rodnom Riminiju, u prioratu preko kojeg je i sam prvi put došao u kontakt s Bratstvom. Uslijedila je trogodišnja služba u Singapuru, nakon čega se vratio u Italiju i preuzeo dužnost superiora talijanskog distrikta od 2006. do 2012. godine.

Njegovim imenovanjem za rektora sjemeništa "Naše Gospe Suotkupiteljice" u La Reji u Argentini 2012. godine, Pagliarani je preuzeo jednu od ključnih uloga unutar Bratstva. Upravo je formacija svećenika, kako je sam rekao u intervjuu nakon izbora za generalnog superiora, srce pokreta.

- Srce Bratstva su naša sjemeništa. Tamo se formiraju svećenici i možete vidjeti kako milost, i danas, može potpuno preobraziti mladića - izjavio je tada.

Upravo ga je ta predanost doktrinarnoj čistoći i formaciji učinila idealnim kandidatom za tvrdokorniju struju unutar FSSPX-a. Njegov izbor za generalnog superiora 11. srpnja 2018. bio je jasan znak zaokreta od umjerenije politike njegova prethodnika, biskupa Bernarda Fellayja, koji je vodio dugogodišnje pregovore s Vatikanom pod papama Benediktom XVI. i Franjom. Izborom Pagliaranija, Bratstvo je poslalo poruku da doktrinarna pitanja imaju apsolutni prioritet pred bilo kakvim kanonskim rješenjem ili kompromisom s "modernističkim Rimom".

Pod vodstvom Don Pagliaranija, FSSPX je zaoštrio svoju kritiku prema Vatikanu. Glavne točke prijepora ostale su iste one koje je postavio osnivač Marcel Lefebvre: odbacivanje liturgijske reforme i Novus Ordo Mise, koju smatraju "protestantiziranom", te protivljenje ključnim dokumentima Drugog vatikanskog sabora. To se posebno odnosi na deklaraciju o vjerskoj slobodi (Dignitatis Humanae), dekret o ekumenizmu (Unitatis Redintegratio) i načelo kolegijalnosti biskupa, koje po njihovom mišljenju umanjuje papinski primat.

Pagliarani je bio otvoreni kritičar pape Franje i prije svog izbora, a kasnije je samo pojačao retoriku. Oštro je osudio apostolsku pobudnicu Amoris Laetitia zbog otvaranja mogućnosti pričesti za razvedene i ponovno vjenčane, Sinodu o Amazoniji nazvao je "demonskom" i "idolopokloničkom", a papinsku encikliku Fratelli Tutti kritizirao je zbog, kako smatra, relativizacije jedinstvenosti Katoličke crkve. Kap koja je prelila čašu bio je motuproprij Traditionis Custodes iz 2021., kojim je papa Franjo drastično ograničio služenje tradicionalne latinske mise. Pagliarani je taj čin nazvao "dubokim potresom" i napao papu.

- Papa i njegovi suučesnici su čuvari zatvora tradicije. Oni su čuvari zoološkog vrta - rekao je u jednoj propovijedi.

Temelj cjelokupnog djelovanja Bratstva i opravdanje za njihov paralelni crkveni život sažet je u jednoj od najkontroverznijih Pagliaranijevih izjava, koju je ponovio u više navrata.

- Žalosno je to priznati, ali činjenica je da u običnoj župi vjernici više ne nalaze sredstva potrebna da osiguraju svoje vječno spasenje. To lišavanje je ono što predstavlja stanje nužde - ustvrdio je.

Kritičari su ovu izjavu nazvali teološkom klevetom protiv cijele Crkve. Prema njima, reći da sakramenti, koje dijele valjano zaređeni svećenici u zajedništvu s papom, više nisu sredstvo spasenja, ne znači samo kritizirati loše propovijedi ili liturgijske zloupotrebe. To znači nijekati samu Kristovu prisutnost i djelovanje u njegovoj Crkvi i tvrditi da su vrata paklena nadvladala, suprotno Isusovom obećanju. Upravo je ta tvrdnja, da je Crkva u redovnim strukturama postala "mrtva iznutra", postala kamen temeljac za opravdanje posljednjeg, drastičnog koraka - ređenja novih biskupa bez odobrenja Rima.

Analitičari djelovanja FSSPX-a ističu kako Pagliarani vjerno slijedi obrazac "dvostrukog govora" koji je uspostavio sam osnivač, nadbiskup Lefebvre. U službenoj korespondenciji s Vatikanom koristi se pomirljiv i pobožan rječnik, izražavajući "sinovsku odanost" i želju da se "stvaraju pravi sinovi Rimske crkve". Istovremeno, u internim propovijedima, seminarima i podcastima, retorika je potpuno drugačija. Ondje se papa i biskupi prikazuju kao neprijatelji vjere koji je "šezdeset godina napadaju vlastitim autoritetom". Papa se uspoređuje se s "pijanim i nasilnim ocem" od kojeg FSSPX, kao "starija djeca", mora braniti ostatak obitelji. Vrhunac takvog stava bila je odluka da se, unatoč izravnim upozorenjima Dikasterija za nauk vjere da će to biti "odlučujući prekid crkvenog zajedništva (shizma)", nastavi s planom ređenja novih biskupa. Pozivajući se na "stanje nužde" zbog duboke doktrinarne krize, Pagliarani je odbio ponuđeni dijalog i potvrdio ređenja, čime je ponovljen čin neposluha iz 1988. i FSSPX je, prema kanonskom pravu, iz stanja kanonske neregularnosti prešao u stanje formalne shizme, što za sudionike povlači automatsku ekskomunikaciju.

Podsjetimo, jučer je u Écôneu, švicarskom selu u kantonu Valais gdje je tradicionalistički biskup Marcel Lefebvre 1970. osnovao Družbu svetog Pija X., njegovi sljedbenici posvetili četiri nova biskupa protiv Papine volje, pisao je Express.

Papa Lav XIV. poslao pismo poglavaru i članovima Bratstva kako bi ih u krajnjoj nuždi pozvao da prestanu: "Ispunjen kršćanskom ljubavlju, molim vas i molim vas svim srcem: vratite se svojim putem!“ Papa upozorava: "Potičem vas da pažljivo razmotrite duhovno dobro vjernika, jer bi ih raskolnički čin koji biste počinili lišio dopuštenog, a u nekim slučajevima čak i valjanog primanja sakramenata koje vole i traže za vlastito posvećenje.“

Pagliarani je odgovorio da Bratstvo želi služiti Crkvi kao što se služi "Majci u teškoćama kojoj je potrebna posebna pomoć" te je zamolio Papu za "gestu razumijevanja" i "da odvoji potrebno vrijeme - jer nije prekasno".