Ustajao sam u četiri ujutro i razvozio cvijeće 12 godina. Kad sam kupio Volkswagen kombi, bio sam uvjeren da sam uspio, tvrdi Ivica Todorić u jednom biografskom intervjuu. I sad su Todorići napravili puni krug. Kako pišu 24sata, Gazdina kći Iva Todorić ušla je u novi biznis, vodi u Zagrebu cvjećarnicu s prijateljem. Tata mi je usadio cvjetnu ljubav, kaže za 24sata. 

Cvijeće i Todorići - to je priča koja traje desetljećima. Tako su razadili prvi veliki novac, tek kasnije je došao Konzum pa Agrokor. Još kao djevojčica Iva je radila u obiteljskom stakleniku u Kloštar Ivaniću kod djeda i bake, pisao je Express 2017. godine. Sortirala je i pakirala cvijeće. Tijekom srednje škole radila je na Agrokorovu štandu na velesajmu i kao konobarica i voditeljica štanda. Njen brat Ante Todorić, stariji sin Ivice, nakon diplome na Ekonomskom fakultetu te magisterija na temu financija, postavljen je bio za izvršnog potpredsjednika za poslovnu grupu maloprodaju pa poziciju dopredsjednika čitavog koncerna Agrokoru... Ali i on je karijeru počeo kao poslovođa cvjećarnice 1996. godine. Prošao je sva radna mjesta do vrha

Ante Todorić, Ivičin otac, uvoznik cvijeća, obogatio se još sedamdesetih uvozeći jeftino cvijeće iz Makedonije, a potom ga skupo prodajući u Zagrebu i Hrvatskoj. Zahvaljujući ocu Ivica ni nije bio prvi milijunaš u svojoj obitelji, pisao je Boris Rašeta za 24sata. 

Ante je bio predstavnik elite bivšeg sustava, no cijela je loza bila utjecajna puno stoljeće unatrag. Ivan Todorić Ivić (1902. – 1988.) u vrijeme Kraljevine Jugoslavije pet je godina bio načelnik Zmijavaca, bogati uzgajivač stoke, duhana i vinove loze. I supruga, Mara Puljić, bila je bogata. Imali su osmero djece - pet sinova i tri kćeri. 

Sin Ivan doktorirao je agronomiju pa je postao čak i dekan Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu. Ante Todorić oženio se, piše publicist Ivica Radoš u najpotpunijem biografskom tekstu o toj obitelji, Mirom Poštek, s kojom je dobio dvoje djece, Jadranku i Ivicu. 

Imotska krajina naginjala je i desno i lijevo: iako je taj kraj dao puno ustaša, dao je i više od 300 španjolskih boraca, ljevičara. Stipe Šuvar, još jedan od znamenitih i zaslužnih Imoćana (rodom iz Zagvozda, odakle je i Kikašev arhineprijatelj Škiljo), rado je isticao tu činjenicu.

Ante Todorić je naginjao lijevo, ali je imao menadžerskog dara. Radoš piše: “Kako ga je zanimala proizvodnja, pun poleta i znanja, uz političku podobnost, Ante Todorić je 1955. postavljen za direktora poljoprivrednog dobra u Božjakovini nedaleko od Dugog Sela. Šest godina bio je direktor poljoprivrednog dobra i pokazao je sav svoj poduzetnički talent. Stoga je brzo napredovao u hijerarhiji socijalističkog društva. Među ostalim, bio je poslanik u Vijeću proizvođača u Saveznoj skupštini Jugoslavije, član uprave Zagrebačke banke, predsjednik Udruženja voćara i vinogradara Jugoslavije, zastupnik u Saboru SR Hrvatske, gdje je obnašao i dužnost predsjednika Odbora za poljoprivredu i prehrambenu industriju. Bio je i predsjednik agronoma Hrvatske i Jugoslavije, predsjednik upravnog odbora Poljoprivredne banke Jugoslavije itd.”. 

Ante Todorić, dakle, nije bio bilo tko u socijalističkoj Jugoslaviji. Slike Ante Todorića u CK Hrvatske, kako diskutira, prvi je put na Hrvatskoj televiziji prije nekoliko godina prikazao novinar Vedran Kukavica. Bio je to i posljednji put. Iz priloga se jasno vidjelo da je stari Todorić bio dio komunističke nomenklature, a da je mladi iza sebe imao podršku najmoćnijih bankara Hrvatske, Bože Prke iz Privredne banke i Franje Lukovića iz Zagrebačke banke, piše Rašeta za 24sata. 

Oba Todorića, stariji i mlađi, znali su da bez mreže jakih saveznika nema uspjeha. Baš kao što kaže Stendhal: “Ne znanje, ne pamet, ne obrazovanje – koterija”. Todorić stariji 1963. postao je generalni direktor Agrokombinata, od kojega je napravio najmoćniju jugoslavensku kompaniju za uzgoj stoke i izvoz mesa, junetine, govedine, peradi, jaja i slično. Poznati slogan tvrtke bio je “Svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje”.

Taj je slogan šezdesetih i sedamdesetih u Jugoslaviji znalo svako dijete. Agrokombinat je bio čudo ekspanzije. Neviđen poslovni uzlet, pravu eksploziju, zaustavila je politika, odnosno slom Hrvatskog proljeća 1971. godine.

Ante Todorić je uhićen 1971. godina zbog malverzacija, da bi potom u zatvoru proveo četiri i pol godine. Upravo se u zatvoru, kako u filmu “Gazda” napominje Stipe Mesić, odlučio fokusirati na proizvodnju cvijeća, pisao je Rašeta za 24sata. 

Iz kazneno-popravnog doma u Staroj Gradišci pušten je Ante14. ožujka 1977. godine, pisao je Večernji list. U otpusnici piše da je osuđen na kaznu strogog zatvora u trajanju od osam godina, koja je rješenjem Vrhovnog suda SRH od 27. svibnja 1976. izvanredno ublažena na šest godina zatvora. Na temelju rješenja republičkog sekretarijata za pravosuđe i upravu od 10. siječnja 1977. pušten je iz zatvora nakon dvije trećine izdržane kazne. Na kraju, Ante Todorić iz zatvora je izišao nakon četiri godine i četiri mjeseca, ali se morao redovito javljati policiji.

Ipak, Ante je želio sa sinom Ivicom primijeniti svoje znanje i iskustva iz Agrokombinata te u Kloštru pokrenuti sadnju cvijeća i podignuti staklenike i plastenike. Ivica je živio u njihovu zagrebačkom stanu u Zagrebu te je počeo često posjećivati oca u Kloštru. Otac ga počinje educirati o sadnji i proizvodnji cvijeća, traženoj i cijenjenoj robi u tadašnjoj Jugoslaviji. Tržište je tražilo velike količine karanfila, tulipana, ruža, uglavnom u povodu Dana rada, 1. svibnja, Dana mladosti, 25. svibnja, Dana žena, 8. ožujka, Nove godine itd. Todorići su znali da, prema iskustvu iz Agrokombinata, posao s cvijećem ne može propasti. Međutim, za novi početak pojavio se problem početnog kapitala kako bi mogli početi sa svojim obrtom.

"Djed je imao gradilište na zagrebačkoj Trešnjevci i nakon diplome razmišljao sam što ću s njim učiniti. Prvo sam izgradio kuću koju sam kasnije prodao, zatim sam uzeo mali kredit i posudio nešto novca od prijatelja. Od tog novca pokrenuo sam posao uzgoja cvijeća“, izjavio je Todorić u intervjuu Nacionalu 2005.

No, kako se čini, novac od prodane kuće nije bio dostatan za pokretanje biznisa pa je Todorićeva baka Zlata Poštek stavila pod hipoteku kuću  u Kloštar Ivaniću, da može dignuti kredit. Staviti kuću pod hipoteku bio je za Todorićevu baku stres. “Sad sam kao cvjetić na buri”, govorila je susjedima kad je založila kuću zbog unukova biznisa, pisao je Večernjak. 

Tako su se podigli prvi Todorićevi plastenici za cvijeće. Ulaganje se brzo isplatilo. Posao s cvijećem bio je pun pogodak. Ivica Todorić brinuo se o distribuciji i prodaji cvijeća, najprije u Zagrebu, a poslije i po cijeloj državi. Njegovi roditelji su, pak, nadzirali proizvodnju u plastenicima i staklenicima u Kloštar Ivaniću. Todorići su u početku razvijanja obrta s cvijećem imali pet radnika i svi su bili uredno prijavljeni. Bio je to početak rađanja budućeg Agrokora. 

Za nekoliko godina kamioni cvijeća dolazili su rano ujutro na Dolac, a onda bi ga cvjećari raznijeli po gradu. Osim toga, i Todorići su na Cvjetnom trgu imali svoju vlastitu cvjećarnu. Ali, zbog uspjeha s uzgojem i prodajom cvijeća Ivica Todorić je često pozivan u općinu Zagreb Centar radi ispitivanja o podrijetlu imovine, budući da komunizam nije poznavao ni priznavao privatno vlasništvo. Na poreznoj su ga često pitali otkud mu mehanizacija, kombi za prijevoz cvijeća, traktori...

Kada je Ante Marković početkom 1989., kao predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFRJ pokrenuo ekonomske reforme i dopustio fizičkim osobama, obrtnicima, registraciju vlastitih poduzeća, Ivica Todorić je svoj obrt registrirao kao poduzeće Agrokor, koje se više nije bavilo samo proizvodnjom, distribucijom i trgovinom cvijećem nego i uvozom i izvozom itd. Od toga trenutka počinje priča o neviđenom poslovnom usponu obitelji Todorić. 

I sad kad je teško vratili su se korijenima. Iva je krenula u biznis s malom cvjećarnicom 50 godina nakon djeda Ante.