S Kostom Kostanjevićem si je čelnik Zagreba i Možemo! zabio neviđeni autogol, a istražitelji imaju još nekoliko slučajeva. Ipak, na jednom i možemovci mogu dati počasni gol... Da može vratiti vrijeme 13 mjeseci unazad, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević bi si vjerojatno u podsjetnik zabilježio: “Reći neka institucije rade svoj posao. Osuditi svaki pokušaj izvlačenja novca. Ne spominjati Turudića. Nikako ne napadati Uskok”, piše Ivan Pandžić za Express.

Ali vrijeme ne može vratiti. I zato je dobio najznačajniji političko pravosudni udarac u pet godina svoje vladavine Zagrebom. Kosta Kostanjević, bivši čelnik Ustanove za upravljanje sportskim objektima, kojega je zadnjih 13 mjeseci branio, a kritizirao Uskok i Ivana Turudića, priznao je da je dobio mito od 450.000 eura. Za taj “rikverc” je isplatio tvrtki Eurolex 1,8 milijuna eura za nepostojeće zaštitare na zagrebačkom Hipodromu. I čelnici Eurolexa su sve ranije priznali, nagodili se i vratili 1,35 milijuna eura, platili kazne i sjedit će u zatvoru. Kao i Kostanjević, koji je prihvatio kaznu zatvora od dvije godine i pet mjeseci. Čak i kad su otac i sin Galić iz Eurolexa priznali, Tomašević je čekao potvrdu optužnice, pa je 1,35 milijuna eura završilo u državnom proračunu. Nisu podnosili ni zahtjev da Kostanjević vrati 450.000 eura, sve do prošloga tjedna, kad ih je očito Kostanjević obavijestio da će se nagoditi. A uz sve, Kostanjeviću su odobrili godišnji odmor dok je bio u zatvoru, kad je iz njega izašao, htjeli su ga smjestiti na visoko radno mjesto te su paralelno degradirali svjedoke protiv njega. Sad je zbog toga na optuženičkoj klupi Goran Đulić, blisko povezan s Možemo! i gradonačelnikom. I kad Kostanjeviću nisu mogli dati visoku funkciju, ostavili su ga na plaći u Ustanovi za upravljanje sportskim objektima! Tek prošli tjedan je on sam dao otkaz.

Sasvim je jasno da si je Tomašević zabio politički autogol, a čak i nekima u stranci nije bilo jasno zašto je toliko branio Kostanjevića. I još si dodatno otvorio sukob s Turudićem. Glavni državni odvjetnik ga je pozvao da se ispriča zbog prozivanja njega i Uskoka, a Tomašević je pozvao Turudića da se ispriča što je njega i zamjenika Luku Korlaeta zvao na ispitivanje netom prije izbora.

Nema sumnje da je to Turudić tempirao, ali pravno može pozvati kad želi nekoga na svjedočenje.

Ali neće sve završiti s Kostanjevićem. Uskok i Turudić zbog sumnji provjeravaju još niz slučajeva koji bi mogli neugodno završiti za Tomaševića. Ne direktno da bi čelnik Zagreba bio okrivljen, ali kad padaju neki ljudi iz zagrebačkog sustava, HDZ paralelno koristi priliku da Tomaševića i Možemo! prikaže kao lažne borce protiv korupcije i da među njihovim ljudima ima afera. Čak i kad to nisu članovi Možemo!, poruka je jasna: oni nisu alternativa. Sličnom taktikom se godinama na vlasti držao Milan Bandić, koji je do grla bio utopljen u korupciju. Tko god se pojavio kao izazivač, od pokojnog Josipa Kragara, Anke Mrak Taritaš ili Sandre Švaljek, našli bi mu neku malu mrlju. I to bi bilo ključno da birači pomisle da su svi isti. Cilj nije bio da ti birači glasaju za Bandića, nego da ne izađu na izbore i glasaju za alternativu. I Bandić i HDZ znaju da oni imaju dovoljno svojih birača i da mogu pasti samo ako masovnim izlaskom na birališta građani glasaju protiv njih.

A iako se čini da je afera Hipodrom završena, saznajemo da to baš i nije tako. Još istražitelji kopaju ima li poveznice s nekim u vrhu vlasti i je li radio na svoju ruku. Najviše se u kuloarima priča o zamjeniku Korlaetu, no te priče u zadnjih godinu dana nisu dobile potvrdu u istrazi. Ali činjenica je da još traju provjere...

Upravo se u Zagrebu zakotrljala i još jedna golema afera. U trenutku pisanja ovoga teksta nije bilo uhićenja, ali sasvim je izgledno da će uskoro i ona doći na red. Riječ je o namještanju milijunskih poslova u gradskoj tvrtki Vodoopskrba i odvodnja. Direktor Marko Blažević je podnio ostavku nakon što su ovaj tjedan policijski službenici po nalogu Uskoka obavili pretrese i uzeli dokumentaciju. Tomašević je ovaj put igrao pametnije, pa je odmah rekao da Blažević nije član stranke i da ga je izabrala Uprava Holdinga prije tri godine na javnom natječaju te je pozdravio ostavku. I time je probao prevenirati političku štetu, ali problem je što je formalno nabavu za ViO provodio Grad Zagreb, a potpisnik odluke o odabiru je Tomašević. To je formalno tako, nije Tomašević birao i ocjenjivao ponude, nego je to radilo povjerenstvo, a Blažević je kao direktor slagao natječaj. Međutim, sasvim je jasno da će ta činjenica biti politički iskorištena za gore opisani cilj.

Pogotovo jer je riječ o više natječaja koji su navodno namješteni. Najveći je vrijedan gotovo 40 milijuna eura i dobila ga je tvrtka Ikom, u kojoj je jedan od čelnih ljudi i suvlasnika Miro Kovčo, šogor ubijenog kriminalnog šefa Vjeke Sliška.

Cijeli tekst Ivana Pandžića možete pročitati OVDJE.