Uskoro, Budimpešta će opet biti ruska! Prijetnja iz Moskve stigla je na Krvavi četvrtak
Prošlo je dakle točno 69 godina od mađarske revolucije, a Budimpešta je i dalje jedna od ključnih točki utjecaja Rusije. Stoga riječi jedne od vodećih ruskih propagandistkinja izazivaju jezu, barme među onih 60-ak posto Mađara koji ovog trenutka, prema anketama, ne podržavaju vlast Viktora Orbana uoči parlamentarnih izbora za šest mjeseci. Vladajući Fidesz ima 41, oporbena Tisza 48 posto podrške. Taj Orban je inače kao mlad političar govorio: "Nafta možda dolazi s istoka, ali demokracija dolazi sa Zapada". No u međuvremenu je očito shvatio da demokraciju ne može točiti u spreminike automobila Fideszovih glasača.
"Budimpešta je naša: podjela Zapada ne daje Ukrajini nikakve šanse." To je naslov komentara kojeg je ujutro 23. listopada objavila jedna od vodećih osoba ruske propagande, Viktorija Nikiforova. Ruska autorica raspravlja o mirovnom summitu u Budimpešti, koji je do sada očito propao te razmatra njegove buduće izglede, prenosi mađarski Index.hu. Prema njenim riječima, Rusija je učinila sve za mir, ali mora ići dalje, a uvjeti koji će biti ponuđeni Kijevu u budućnosti bit će još nepovoljniji. Autor je predvidio da će ruske trupe nastaviti napredovati, nuklearne vježbe će se nastaviti, a svaki pokušaj udara na Rusiju će - Putinovim riječima - rezultirati "vrlo ozbiljnim, šokantnim" odgovorom.
Sastanak u Budmipešti nije otkazan. Već odgođen
"Nepromjenjiva priroda strategije Moskve jamči da će i Budimpešta biti naša. Predsjednik Putin smatra da Trump nije otkazao", već odgodio sastanak, navodi se u članku, prema kojem je potonje odmah potvrđeno u Bijeloj kući.
Iako nije jasno što je točno autor članka imao na umu kada je spomenuo Budimpeštu, najvjerojatnije je da je mislio da će Budimpeštu diplomatskim putem pridobiti za mjesto održavanja budućeg summita. Na to ukazuje i posljednji pasus, zaključak članka: "Pa, pričekajmo, nema žurbe. Vrijeme je danas povoljno za Rusiju."
Sve se događa na obljetnicu "Krvavog četvrtka" na ulicama Budimpešte. Mađarsko partijsko i državno vodstvo bilo je iznenađeno izbijanjem revolucije 1956. godine, a u prvim danima izneseni su vrlo kontradiktorni prijedlozi rješenja, piše 24.hu na 69. obljetnicu mađarske revolucije. Ujutro 25. listopada prosvjednici su se okupili na Kossuthovom trgu ispred Parlamenta, okupila se masa od nekoliko tisuća ljudi, a mnogi od njih su se sprijateljili s posadama poslanih sovjetskih tenkova, koji su na svoje tenkove postavili mađarske zastave.
Nije poznato što se točno dogodilo niti tko je započeo pucnjavu. Neki vjeruju da je možda ova prijateljska razmjena "prestrašila" predsjednika KGB-a, Ivana Aleksandroviča Serova , koji je bio na licu mjesta , toliko da je dao naredbu za otvaranje pucnjave, dok drugi vjeruju da su časnici ÁVH-a prvi pucali s krova zgrade Ministarstva poljoprivrede. Međutim, nakon 11 sati ujutro nastao je pravi kaos, a sovjetski tenkovi također su otvorili vatru na nenaoružane ljude.
Šrapneli su masakrirali pogađali ljude koji su stajali na trgu, procjenjuje se da je na mjestu poginulo oko stotinu ljudi.
Ovo je bio najkrvaviji događaj u Budimpešti tijekom revolucije, koji je u povijest ušao kao Krvavi četvrtak. Ulicama se brzo proširila vijest da iza akcije stoje snage državne sigurnosti i od tada se narodni bijes izlio punom snagom protiv režima, što je u konačnici gurnulo događaje prema oružanoj borbi.
Jutro, 25. listopada, treći dan revolucije potekla je krv
Iako je borba za slobodu trajala tjednima, jedan je dan ostao urezan u kolektivno sjećanje kao njezin najmračniji trenutak - baš 25. listopada, poznat kao "Krvavi četvrtak".
Ujutro 25. listopada, trećeg dana revolucije, atmosfera u Budimpešti bila je napeta, ali puna nade. Više tisuća nenaoružanih građana – muškaraca, žena, djece i staraca – okupilo se ispred Parlamenta. Većina ih je stigla s Trga Astoria, praćena s tri sovjetska tenka čije su se posade sprijateljile s prosvjednicima. Ljudi su se penjali na tenkove, mahali mađarskim zastavama s izrezanim komunističkim grbom i dijelili dvojezične letke, stvarajući iluziju da je dio sovjetske vojske prešao na njihovu stranu. Taj je prizor ohrabrio masu i stvorio lažni osjećaj sigurnosti dok su se kretali prema srcu mađarske vlasti. Neki svjedoci tvrde da je gomila bila ciljano "navođena" na trg, što upućuje na unaprijed isplaniranu provokaciju.
Kada je masa stigla na Trg Kossuth, ponovio se scenarij prijateljstva sa sovjetskim vojnicima koji su u tenkovima T-54 već čuvali zgradu Parlamenta. Prosvjednici su uzvikivali "Dolje Gerő!" i pjevali nacionalnu himnu. Činilo se da je skup miran i bez jasnog cilja, osim izražavanja nezadovoljstva.
A onda je, nešto iza 11 sati, pakao počeo. S različitih lokacija oko trga istovremeno je otvorena vatra na bespomoćnu gomilu. Svjedočanstva se desetljećima razilaze oko toga tko je prvi zapucao. Prema jednoj verziji, ključnu ulogu odigrao je sovjetski tenk koji je došao iz smjera ulice Báthory i ciljano pucao na ljude okupljene oko konjičkog kipa Ferenca Rákóczija II. Drugi izvori tvrde da su pucali pripadnici zloglasne mađarske tajne policije (ÁVH), snajperisti s krovova okolnih zgrada, posebice Ministarstva poljoprivrede. Kasnija istraživanja upućuju i na odgovornost jedinice graničara, takozvanih "zelenih ÁVH-ovaca", koji su pod zapovjedništvom potpukovnika ÁVH-a Zoltána Szalaya pucali po prosvjednicima.
Gotovo je sigurno da je masakr bio koordinirana akcija. Neki povjesničari, poput onih s Mađarskog instituta za pregled, smatraju da je cijeli događaj bio smišljena provokacija. U prilog tome govori i činjenica da je šef KGB-a, general Ivan Serov, bio u Budimpešti i neposredno prije masakra napustio je obližnje sjedište Partije kako bi "izvidio situaciju" na trgu. Vidjevši prijateljske scene, navodno je izdao naredbu za ispaljivanje hitaca upozorenja, što je izazvalo paniku i kaos koji je prerastao u krvoproliće. U toj pomutnji, neki sovjetski tenkovi koji su štitili Parlament uzvratili su vatru prema zgradama s kojih se pucalo, braneći tako gomilu, što je dovelo do apsurdne situacije u kojoj su se sovjetske jedinice borile jedne protiv drugih.
Krvavi četvrtak: 12 kamiona mrtvih?!
Prizor nakon pucnjave bio je stravičan. Trg je bio prekriven tijelima mrtvih i ranjenih. Bolnice u centru grada bile su preplavljene, a u spašavanju su, uz liječnike, sudjelovali i brojni građani volonteri. Zbog kaosa i namjernog prikrivanja dokaza od strane kasnijeg Kádárovog režima, točan broj žrtava nikada nije utvrđen.
Procjene se kreću drastično: od službenih 22 mrtvih koje je navodila komunistička vlast, preko 75 identificiranih žrtava u kasnijim istraživanjima, do svjedočanstava o 12 kamiona koji su odvozili tijela s trga. Neki istraživači i očevici navode brojke od 800 do čak 1000 ubijenih. Ta je brojka vjerojatno bliža istini, uzimajući u obzir da su mnogi ranjeni kasnije preminuli, a tijela su često odvožena na nepoznate lokacije i pokapana bez identifikacije. Događaji tog dana ovjekovječeni su u podzemnom spomeniku In Memoriam 1956 Revolution ispod samog trga.
Vijest o masakru proširila se Budimpeštom i ostatkom zemlje poput požara. Taj čin brutalnosti pretvorio je prosvjede u sveopći oružani ustanak. Ljudi diljem Mađarske uzeli su oružje u ruke, a revolucija je ušla u svoju najkrvaviju fazu.
"Krvavi četvrtak" ostaje simbol beskrupuloznosti režima spremnog ubiti vlastite građane kako bi sačuvao moć. Iako su mnogi detalji i danas predmet rasprava, neupitno je da je masakr na Trgu Kossuth bio smišljena akcija koja je imala za cilj zastrašiti narod. Umjesto toga, postao je okidač koji je ujedinio Mađare u borbi za slobodu, čija će cijena na kraju biti plaćena slamanjem ustanka sovjetskom invazijom 4. studenog.