Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski prošli tjedan je dodijelio počasni naziv "Heroji UPA“ jednoj specijalnoj postrojbi ukrajinskih oružanih snaga. Kao obrazloženje je navedeno da se radi o „obnovi povijesnih tradicija nacionalne vojske". Za odnose s Poljskom, jednom od najvažnijih saveznica Ukrajine u borbi protiv Rusije, ovaj čin donosi ozbiljne probleme, piše Deutsche Welle.

Ukrajinska ustanička vojska (UPA) borila se nakon napada nacističke Njemačke na Sovjetski Savez (1941.) za neovisnu ukrajinsku državu, i to na početku na njemačkoj strani. Protjerujući poljsko stanovništvo s područja koja su smatrali ukrajinskima, pripadnici UPA-e počinili su brojna zlodjela nad poljskim civilima. Uslijedio je oštar komentar poljskog desno-konzervativnog predsjednika Karola Nawrockog o dodjeli počasnog naziva. "Predsjednik Zelenski je, nažalost, dokazao da Ukrajina, kada je riječ o mentalitetu i veličanju bandita i ubojica UPA-e, nije spremna biti dio europske obitelji", rekao je Nawrocki prošlog petka u poljskoj prijestolnici Varšavi.

"U europskoj obitelji ne može se veličati bandite i ubojice koji su ubijali žene i djecu, Poljake“, dodao je predsjednik. On se založio za to da se Zelenskom oduzme Orden Bijelog orla, najviše poljsko državno odlikovanje. Nadležni odbor za odlikovanja trebao bi u ponedjeljak (8.6.) raspravljati o predsjednikovom prijedlogu. Ukrajinski predsjednik dobio je to odlikovanje prije dvije godine na prijedlog tadašnjeg poljskog predsjednika Andrzeja Dude. Duda je vojni savez s Ukrajinom proglasio prioritetom poljske vanjske politike. Vojna i politička podrška iz Varšave značajno je pridonijela uspješnom obuzdavanju ruskog napada u početnoj fazi rata 2022.

Za razliku od svog prethodnika, Nawrocki se već u predizbornoj kampanji 2025. nije suzdržavao od kritika na račun Ukrajine. Skeptično je ocijenio šanse susjedne zemlje za pristupanje Europskoj uniji i kritizirao navodno prevelika socijalna davanja za ukrajinske izbjeglice u Poljskoj. Godinu dana nakon izbora Nawrocki još uvijek nije posjetio Kijev. Umjesto toga, primio je Zelenskog u prosincu 2025. u Varšavi. "Nawrocki koristi priliku i potiče antiukrajinsko raspoloženje. Dobio je izgovor i nemilosrdno ga koristi“, ocijenio je poljski dnevni list Gazeta Wyborcza.

Donald Tusk, proeuropski premijer Poljske, u početku je nastojao umanjiti štetu. Naglasio je da je odluka ukrajinskog predsjednika povrijedila "poljsku povijesnu osjetljivost“ i dodao da svaka nacija ima pravo na vlastito tumačenje prošlosti. Međutim, nastavio je Tusk, Zelenski i "naši ukrajinski prijatelji“ trebali bi biti svjesni što "mračno nasljeđe UPA-e“ znači za svaku Poljakinju i svakog Poljaka.

Tusk se distancirao od Nawrockijevog prijedloga da se Zelenskom oduzme odlikovanje. "Ako se posvađamo oko prošlosti, netko drugi će dobiti budućnost“, upozorio je i ukazao na Rusiju "koja će se tome sigurno radovati“. I drugi predstavnici vladajuće koalicije lijevog centra u Varšavi izrazili su ogorčenje zbog dodjele počasnog naziva "Heroji UPA“, ali su istodobno apelirali da se izbjegne svaka eskalacija. "Ne trebamo reagirati neprijateljski, ali trebamo reagirati čvrsto“, rekao je zamjenik predsjednika parlamenta Piotr Zgorzelski iz Poljske seljačke stranke (PSL) ovoga utorka (2.6.) za televizijski kanal TVN. On je ocijenio da Zelenski oko sebe želi okupiti nacionalističke snage u Ukrajini – pritom ignorirajući poljske osjećaje.

Ministarstvo vanjskih poslova u Kijevu naglasilo je prošlog petka (29.5.) da dodjela nije usmjerena protiv Poljske. "Borba UPA-e za ukrajinsku vojsku simbolizira isključivo otpor imperijalnoj politici Moskve“, navodi se u priopćenju koje je prenijela Poljska novinska agencija PAP.

Spor oko prošlosti već dugo zasjenjuje poljsko-ukrajinske odnose. Nakon raspada Ruskog Carstva na kraju Prvog svjetskog rata (1917./1918.), i Poljaci i Ukrajinci polagali su pravo na područja koja su do kraja 18. stoljeća pripadala Poljskoj, ali čije je stanovništvo većinski bilo ukrajinsko. Obje nacije vodile su 1918. krvave borbe, između ostalog oko Lavova (poljski: Lwów). Zapadna Ukrajina potom je postala dio Poljske Republike, dok je istok zemlje došao pod sovjetsku vlast.

Broj žrtava masakara koje je UPA počinila u Drugom svjetskom ratu, a koji se u Poljskoj smatraju genocidom, procjenjuje se na više od 100.000. U odmazdama poljskih partizana ubijeno je do 20.000 Ukrajinaca. Nakon 1945. UPA je nastavila svoju borbu protiv sovjetizacije Ukrajine sve do 1950-ih godina – i zbog toga se danas tamo slavi kao uzor u borbi protiv Rusije.

Ruskom invazijom na Ukrajinu u veljači 2022. poljsko-ukrajinski sporovi oko prošlosti pali su u drugi plan. Nakon početnog oduševljenja borbom susjedne države protiv agresora i prihvata više od milijun ukrajinskih izbjeglica u Poljskoj, raspoloženje se sada pogoršalo. Posebno desno orijentirani Poljaci kritiziraju socijalna davanja za izbjeglice – i dovode u pitanje vojnu potporu Varšave Kijevu, piše DW.

Kritikom na račun Zelenskog Nawrocki želi osvojiti bodove i u poljskoj unutarnjoj politici. Njegova inicijativa cilja na Tuska – jer ako poljski predsjednik naredi da se ukrajinskom predsjedniku oduzme odlikovanje, premijer mora tu odluku supotpisati. Ako Tusk to učini, narušit će odnos s istočnim susjedom, o čijem vojnom uspjehu protiv Rusije ovisi i sigurnost Poljske. Ako pak odbije potpis, poljska desnica će ga proglasiti izdajnikom zemlje koji ignorira osjećaje Poljaka. Krajem lipnja (25./26.6.) u Gdanjsku se održava 5. konferencija o obnovi Ukrajine. Bio bi to kobni signal kada bi spor između Poljske i Ukrajine eskalirao uoči ove važne međunarodne konferencije.

Ime Stepana Bandere, ukrajinskog nacionalističkog vođe, danas je sinonim za duboke povijesne podjele. Za jedne, on je mučenik i heroj koji se borio za neovisnost Ukrajine protiv poljske i sovjetske opresije. Za druge je fašist, terorist i nacistički kolaboracionist čiji su sljedbenici, "banderovci", odgovorni za stravične zločine nad civilima. Njegova ostavština, neraskidivo vezana uz Organizaciju ukrajinskih nacionalista (OUN) i njezino vojno krilo, Ukrajinsku ustaničku armiju (UPA), i danas izaziva rasprave, a ruska propaganda ga koristi kao simbol za "denacifikaciju". Razumijevanje tko je bio Bandera i što je činila UPA ključno je za shvaćanje složenosti ukrajinske povijesti.

Tko je bio Stepan Bandera?

Stepan Andrijovič Bandera rođen je 1. siječnja 1909. u Galiciji, tada dijelu Austro-Ugarske, u obitelji grkokatoličkog svećenika. Odrastao je u vrlo patriotskom okruženju, a poraz u Poljsko-ukrajinskom ratu te pripajanje Galicije Poljskoj duboko su ga oblikovali. Već kao srednjoškolac uključio se u radikalne nacionalističke organizacije. Pridružio se Ukrajinskoj vojnoj organizaciji (UVO) 1924., a pet godina kasnije i novoutemeljenoj Organizaciji ukrajinskih nacionalista (OUN), koja je ujedinila UVO s drugim radikalnim desničarskim skupinama. Unutar OUN-a, Bandera je brzo napredovao. Godine 1931. postao je šef propagande, a 1933. i de facto vođa organizacije u Poljskoj. Pod njegovim vodstvom, OUN je započeo kampanju terorističkih akcija usmjerenih protiv poljske države. Organizirali su napade na poštanske urede, provodili masovne kampanje protiv poljskih državnih monopola i, što je najvažnije, izvršavali atentate. Vrhunac je bilo ubojstvo poljskog ministra unutarnjih poslova Bronisława Pierackog 1934., koje je Bandera organizirao. Uhićen je i na suđenju osuđen na smrt zbog terorizma. Iako mu je kazna preinačena u doživotnu, suđenja su ga pretvorila u simbol borbe za neovisnost među mladim Ukrajincima.

Drugi svjetski rat i suradnja s nacistima

Invazija na Poljsku 1939. donijela je Banderi slobodu. Pušten je iz zatvora i preselio se u okupirani Krakov, gdje je uspostavio veze s njemačkim Abwehrom. Ubrzo su se, međutim, pojavile duboke nesuglasice unutar vodstva OUN-a. Godine 1940. organizacija se podijelila na dvije frakcije: stariju i umjereniju OUN-M, koju je vodio Andrij Melnik, i mlađu, radikalniju OUN-B, na čijem je čelu bio Bandera. Banderina frakcija bila je revolucionarnija, no obje su dijelile radikalni nacionalizam i ksenofobiju, te su bile pod utjecajem fašizma. Uoči operacije Barbarossa, njemačke invazije na SSSR u lipnju 1941., Bandera je intenzivirao suradnju s nacistima. Njegov cilj bio je iskoristiti njemačko napredovanje za uspostavu neovisne ukrajinske države kao saveznika Trećeg Reicha. U proljeće 1941. OUN je od Nijemaca primio 2,5 milijuna maraka za subverzivne aktivnosti, a pod njemačkim zapovjedništvom formirani su i ukrajinski bataljuni "Nachtigall" i "Roland". Kada su njemačke trupe ušle u Lavov, Banderini sljedbenici, predvođeni Jaroslavom Steckom, 30. lipnja 1941. jednostrano su proglasili obnovu ukrajinske države. U proglasu su se obvezali na blisku suradnju s nacističkom Njemačkom pod vodstvom Adolfa Hitlera. Međutim, Hitler nije imao namjeru priznati nikakvu slavensku državu. Njemačke vlasti su Banderi naredile da povuče proglas. Kada je on to odbio, Gestapo ga je 5. srpnja uhitio. Poslan je u logor Sachsenhausen u siječnju 1942., gdje je u posebnom odjelu za političke zatvorenike ostao do rujna 1944. Njegova dva brata, Oleksandr i Vasil, ubijeni su u Auschwitzu 1942. godine. Banderino zatvaranje ključan je argument njegovih pristaša, no povjesničari ističu da je suradnja postojala i prekinuta je tek kada su se ciljevi OUN-a i nacista razišli.

Ukrajinska ustanička armija (UPA)

Dok je Bandera bio u zatočeništvu, njegova organizacija OUN-B je u listopadu 1942. osnovala svoje vojno krilo - Ukrajinsku ustaničku armiju (UPA). UPA je vodila gerilski rat protiv nacista, Sovjeta i poljskog pokreta otpora. Glavni cilj bio je stvaranje etnički čiste i totalitarne ukrajinske države. Na vrhuncu moći UPA je brojala desetke tisuća boraca pod zapovjedništvom Romana Šuheviča i Dmitra Kljačkivskog. Iako Bandera nije izravno zapovijedao operacijama UPA-e iz logora, on je ostao neprikosnoveni vođa i ideološki autoritet pokreta. Najmračnije poglavlje u povijesti UPA-e su masovni pokolji Poljaka u Voliniji i Istočnoj Galiciji tijekom 1943. i 1944. godine. U kampanji sustavnog etničkog čišćenja, čiji je vrhunac bio u srpnju 1943., jedinice UPA-e, često uz pomoć lokalnog ukrajinskog stanovništva, napale su stotine poljskih sela. Procjenjuje se da je ubijeno do 100.000 poljskih civila, većinom žena i djece. Zločini su bili iznimno brutalni; žrtve su mučene i masakrirane, a sela spaljivana do temelja. Poljska ove događaje službeno klasificira kao genocid. Banderina uloga u ovim zločinima predmet je spora. Budući da je bio u logoru, nije mogao izdavati izravne naredbe. Međutim, povjesničari poput Grzegorza Rossolińskog-Liebea tvrde da je Bandera, kao vođa OUN-a, promicao nasilje prema Poljacima u cilju stvaranja etnički homogene države. Nakon rata, Bandera nikada nije osudio te masakre. Njegovi su sljedbenici proveli etničko čišćenje u skladu s ideologijom integralnog nacionalizma koju je zagovarao. UPA je također sudjelovala u pogromima Židova, osobito 1941., prije Banderinog uhićenja. Bio je informiran o tom nasilju, no nikada nije naredio svojim trupama da zaštite manjine.

Poslijeratni život, atentat i kontroverzno naslijeđe

Nijemci su oslobodili Banderu u rujnu 1944., nadajući se da će im pomoći u borbi protiv Crvene armije. Pregovarao je s nacistima o stvaranju Ukrajinske nacionalne armije, no bezuspješno jer se rat bližio kraju. Nakon rata, Bandera se sa svojom obitelji nastanio u Zapadnoj Njemačkoj, koristeći lažne dokumente. Ondje je nastavio voditi frakciju OUN-B u egzilu, uspostavivši suradnju s zapadnim obavještajnim službama, uključujući britanski MI6 i zapadnonjemačku organizaciju Gehlen. Bio je koristan izvor informacija o SSSR-u. Sovjetski KGB ga je, međutim, smatrao smrtnim neprijateljem. Uspjeli su 15. listopada 1959. u Münchenu, gdje ga je agent KGB-a ubio pištoljem s cijanidnim plinom. Dvije godine kasnije, ubojica Bohdan Stašinski prebjegao je na Zapad i priznao zločin, otkrivši da su ga naredili šef KGB-a Aleksandar Šelepin i sovjetski premijer Nikita Hruščov. Danas je Stepan Bandera i dalje jedna od najpolarizirajućih figura u cjelokupnoj ukrajinskoj povijesti. U zapadnoj Ukrajini slavi ga se kao nacionalnog heroja. Njegovim imenom nazvane su ulice i trgovi, podignuti su mu spomenici. Godine 2010. tadašnji predsjednik Viktor Juščenko posthumno mu je dodijelio titulu Heroja Ukrajine, što je izazvalo osude Poljske, Rusije, Europskog parlamenta i židovskih organizacija. Titula je kasnije poništena jer Bandera nije bio državljanin Ukrajine. U istočnim i južnim dijelovima zemlje, te Poljskoj i Rusiji, smatraju ga fašistom i zločincem. Od 2014., a naročito nakon invazije 2022., Rusija koristi pojam "banderovci" pejorativno za sve pro-zapadne Ukrajince, opravdavajući agresiju "denacifikacijom". Ironično, ruska agresija pridonijela je rastu Banderine popularnosti, pa ga je u travnju 2022. čak 74 posto Ukrajinaca vidjelo pozitivno. Za mnoge, on je postao simbol beskompromisne borbe za ukrajinsku neovisnost protiv Moskve.