Jedan vaterpolski bazen, školski jedrenjak, stari vojni logor, neriješena granica na Prevlaci i vojna imovina vrijedna milijarde dolara postali su ozbiljna prepreka crnogorskom putu prema Europskoj uniji. Hrvatska je odlučila da se otvorena pitanja iz vremena raspada Jugoslavije više ne mogu beskonačno odgađati. Zagreb je državama članicama EU dostavio dokument s osam konkretnih zahtjeva koje Podgorica mora riješiti prije pristupanja europskoj obitelji. Poruka hrvatske diplomacije prilično je jasna: Crna Gora ima hrvatsku podršku za članstvo, ali se u Bruxelles ne može ući s neriješenim ratnim nasljeđem i otvorenim međudržavnim sporovima. Prema informacijama crnogorskog lista Vijesti, koji prenosi otkriće Radija Slobodna Europa, hrvatski dokument dostavljen je ostalim članicama početkom ovog tjedna. Dio zahtjeva izravno je povezan sa zatvaranjem pregovaračkog poglavlja 23, koje se odnosi na pravosuđe i temeljna prava, dok se drugi dio odnosi na poglavlje 31, posvećeno vanjskoj, sigurnosnoj i obrambenoj politici. U dokumentu se navodi da ključna otvorena pitanja moraju biti riješena prije crnogorskog ulaska u EU, a Zagreb upozorava da je stvarni napredak nužan kako bi pristupni ugovor dobio političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj. 

To je za Podgoricu posebno osjetljivo jer je Crna Gora među najnaprednijim kandidatima za članstvo. Zatvaranje pregovaračkih poglavlja njezin je glavni vanjskopolitički prioritet, a Hrvatska kao članica EU ima mogućnost uskratiti suglasnost u pojedinim fazama pregovora. Na kraju procesa svaka članica mora ratificirati pristupni ugovor. Drugim riječima, Hrvatska ima snažan diplomatski instrument kojim može zahtijevati rješavanje bilateralnih sporova, iako službeni Zagreb uporno poručuje da ne želi blokirati susjednu državu.

Prvi zahtjev odnosi se na obeštećenje hrvatskih državljana zatočenih u Morinju, zloglasnom logoru koji je tijekom napada na dubrovačko područje 1991. i 1992. djelovao u Boki kotorskoj. Ondje su pripadnici JNA držali hrvatske civile i zarobljenike u teškim uvjetima, uz fizičko i psihičko zlostavljanje. Dio odgovornih za zločine pravomoćno je osuđen pred crnogorskim pravosuđem, ali pitanje pune odštete svim žrtvama i dalje nije zatvoreno. Hrvatska traži da Crna Gora osigura odgovarajuću naknadu zatočenicima.

Drugi zahtjev također je povezan s Morinjem. Zagreb inzistira na očuvanju spomen-ploče postavljene na mjestu nekadašnjeg logora, koja podsjeća na patnje hrvatskih zatočenika. Ploča je godinama predmet političkih polemika u Crnoj Gori, osobito među strankama koje osporavaju formulacije o crnogorskoj odgovornosti za napade na Hrvatsku. Za Zagreb njezino očuvanje nije samo simbolična gesta, nego pokazatelj spremnosti Crne Gore da se suoči s vlastitom ulogom u ratovima devedesetih.

TOTALNI RAT KLANOVA Krvavi bazen hotela u Crnoj Gori! Pucali u škaljarca Kana, htio ga je ubiti Ludi Džoni

Treći zahtjev na prvi pogled djeluje neobično: Hrvatska traži promjenu imena gradskog bazena u Kotoru. On nosi ime Zorana Gopčevića, nekadašnjeg poznatog vaterpolista, kojega hrvatska strana povezuje sa stražarskom službom u logoru Morinj tijekom 1991. i 1992. godine. Zagreb smatra neprihvatljivim da javni sportski objekt nosi ime osobe povezane s logorom u kojem su zlostavljani hrvatski zatočenici. U Crnoj Gori, međutim, dio javnosti Gopčevića ponajprije pamti po sportskim uspjesima, pa je naziv bazena prerastao u jedno od najosjetljivijih simboličkih pitanja hrvatsko-crnogorskih odnosa. Navodi o njegovoj ratnoj ulozi nisu isto što i pravomoćna kaznena osuda, no Hrvatska upravo zbog tih navoda zahtijeva promjenu imena.

Tko je bio Zoran Gopčević?

Kako je Express opširno pisao u srpnju prošle godine, Zoran Gopčević Džimi bio je jedan od najboljih crnogorskih vaterpolista, osvajač olimpijskog srebra 1980. i legenda kotorskog Primorca. No njegovu sportsku karijeru zasjenila je uloga u logoru Morinj, u kojem su tijekom Domovinskog rata zatočena 292 Hrvata, uglavnom civila. Zatočenici su bili izloženi brutalnom premlaćivanju, ponižavanju i seksualnom zlostavljanju, a dvojica su preminula od posljedica mučenja.

Prema svjedočanstvima bivših logoraša, Gopčević je bio zapovjednik straže, prisustvovao zlostavljanjima i dopuštao premlaćivanje zatočenika. Zdenko Bulić, predsjednik Udruženja logoraša Morinj, izjavio je da je Gopčević promatrao dok ga je nekoliko stražara tuklo i pritom ga vrijeđao. Gopčević nikada nije kazneno procesuiran, a njegova uloga nije sudski utvrđena. Umro je 2000. godine, u 46. godini, od srčanog udara tijekom treninga. Unatoč kontroverzama, bazen u Kotoru dobio je njegovo ime. Hrvatski vaterpolisti odbijaju igrati na tom bazenu dok se naziv ne promijeni, a Zagreb je promjenu imena uvrstio među zahtjeve Crnoj Gori na njezinu putu prema EU.

Hrvatska još traži 14 nestalih osoba

Četvrti zahtjev odnosi se na sudbinu 14 hrvatskih državljana koji se još vode kao nestali iz razdoblja ratnih sukoba. Zagreb očekuje punu suradnju crnogorskih institucija, otvaranje dostupnih arhiva, razmjenu dokumentacije i sve informacije koje bi mogle pomoći u pronalasku njihovih posmrtnih ostataka. Za obitelji nestalih riječ je o pitanju koje traje dulje od tri desetljeća, a bez odgovora o sudbini njihovih najbližih nema ni stvarnog završetka ratne priče.

Peti zahtjev jest nastavak procesuiranja ratnih zločina, uključujući utvrđivanje odgovornosti nadređenih. Hrvatska traži da se istrage i kazneni postupci ne zaustave samo na neposrednim počiniteljima, nego da se ispitaju i osobe koje su izdavale zapovijedi ili bile odgovorne za postupanje svojih podređenih. Posebno je važno pitanje sudjelovanja crnogorskih postrojbi i pripadnika JNA u napadu na dubrovačko područje 1991. godine, kada je grad bio izložen višemjesečnoj opsadi i granatiranju.

NERIJEŠENO PITANJE Jadni naš Jadrane, kad te Grlić Radman spašava: Evo kako je brod zapeo u C. Gori

Šesti zahtjev odnosi se na imovinska prava hrvatskih obitelji u Crnoj Gori. Riječ je o zemljištima i nekretninama za koje pripadnici hrvatske zajednice tvrde da su im tijekom prošlih desetljeća nepravedno oduzeti ili da njihova vlasnička prava nisu odgovarajuće zaštićena. Zagreb očekuje rješavanje tih slučajeva u skladu s pravnim načelima i zaštitom privatnog vlasništva. Na važnost tog pitanja upozorio je i Adrijan Vuksanović, predsjednik Hrvatske građanske inicijative u Crnoj Gori. Kako prenosi portal Kolektiv, Vuksanović smatra da Crna Gora ne bi trebala rješavati otvorene sporove samo zato što joj je članstvo u EU važno, nego prvenstveno radi vlastite demokratske budućnosti. Upozorio je da su pojedinim hrvatskim obiteljima zemljišta oduzimana administrativnim postupcima i drugim manipulacijama te da takvu nepravdu treba ispraviti. 

Povrat školskog broda Jadran

Sedmi zahtjev posebno je osjetljiv jer se odnosi na jedan od najpoznatijih brodova nekadašnje Jugoslavenske ratne mornarice. Školski jedrenjak Jadran, izgrađen 1933. godine, već je desetljećima predmet spora između Zagreba i Podgorice. Hrvatska tvrdi da brod pripada njoj jer se 1991. nalazio u Crnoj Gori na remontu, a njegova matična luka bila je Split. Crna Gora, s druge strane, smatra da ima pravo na brod koji se nalazi u Tivtu i koji koristi njezina mornarica.

Za hrvatsku diplomaciju to nije samo pitanje jednog povijesnog jedrenjaka. Riječ je o načelu podjele vojne imovine bivše Jugoslavije. Zagreb se poziva na Sporazum o pitanjima sukcesije iz 2001. godine i dokumentaciju o nekadašnjem rasporedu vojne imovine. U novom dokumentu upućenom članicama EU izričito se zahtijeva povrat Jadrana, a pitanje je povezano s pregovaračkim poglavljem. No u posljednje vrijeme pokazalo se da Jadran predstavlja samo mali dio mnogo većeg spora. 

ROĐEN U HAMBURGU Jadrane, di si bio 1991.? U Crnoj Gori gdje sam zatočen i danas

Podsjetimo, Express je ranije pisao o višedesetljetnom sporu Hrvatske i Crne Gore oko školskog broda Jadran, izgrađenog 1933. godine u Hamburgu. Njegova matična luka bio je Split, odakle je krajem 1990. otplovio na remont u Tivat. Ondje ga je zatekao raspad Jugoslavije i početak rata, a u Hrvatsku se nikada nije vratio. Zagreb tvrdi da je brod nezakonito zadržan i zahtjeva njegov povrat, pozivajući se na dokumentaciju i pravila sukcesije. Podgorica, međutim, smatra da Jadran pripada Crnoj Gori jer se tijekom raspada države nalazio na njezinu teritoriju. Brod je 2019. dospio i u središte kriminalne afere kada je na njemu pronađeno oko 60 kilograma kokaina. Spor je dodatno zaoštrio odnose dviju država, a Hrvatska je povrat Jadrana uvrstila među uvjete koje Crna Gora treba ispuniti na putu prema Europskoj uniji.

Hrvatska traži vojnu imovinu vrijednu 2,7 milijardi dolara

Početkom listopada hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman iznio je podatak koji je izazvao veliko iznenađenje u Crnoj Gori. Prema njegovim riječima, Hrvatska ima dokumentaciju o vojnoj imovini bivše Jugoslavije koja je završila u Crnoj Gori, a čija ukupna procijenjena vrijednost premašuje 2,7 milijardi dolara. Među tom imovinom nalaze se vojni brodovi, podmornice i vojna bolnica, ali i brojni drugi objekti i sredstva koja su tijekom raspada Jugoslavije premještana iz hrvatskih luka.
Grlić Radman tvrdi da Hrvatska raspolaže dokumentima i interaktivnim kartama koje pokazuju gdje se vojna imovina nalazila prije početka rata te kada je premještana. Kao posebno zanimljiv podatak naveo je stanje 31. svibnja 1990., kada se, prema hrvatskim evidencijama, približno 207 vojnih plovila nalazilo u Hrvatskoj, a tridesetak u Crnoj Gori.

Godinu dana poslije odnos je, prema njegovim riječima, bio gotovo obrnut. Hrvatski ministar spomenuo je i slučaj jedne podmornice koja je preko druge države završila u trećoj zemlji, kao primjer složenih putova kojima se premještala vojna imovina. Zagreb smatra da takva pitanja moraju biti rasvijetljena u okviru sukcesije i da je potrebno utvrditi što je od imovine bivše JNA pripadalo Hrvatskoj, gdje je završilo i postoji li osnova za povrat ili odgovarajuću naknadu. Crnogorski ministar obrane Dragan Krapović i šef diplomacije Ervin Ibrahimović izrazili su iznenađenje spomenutom brojkom, ističući da Podgorica nije zaprimila formalni zahtjev za isplatu 2,7 milijardi dolara. Njihova reakcija pokazuje koliko je pitanje sukcesije složeno, ali i koliko različito dvije države tumače obveze proizašle iz raspada Jugoslavije.

Granica na Prevlaci

Posljednji hrvatski zahtjev odnosi se na granicu između Hrvatske i Crne Gore, odnosno jedno od najdugotrajnijih otvorenih teritorijalnih pitanja na Jadranu. Središte spora jest područje Prevlake, strateški važnog poluotoka na ulazu u Bokokotorski zaljev. Hrvatska inzistira na poštovanju nekadašnjih republičkih granica iz vremena Jugoslavije, pozivajući se na međunarodnopravno načelo uti possidetis juris, prema kojem administrativne granice bivših federalnih jedinica u pravilu postaju međunarodne granice novonastalih država. U dokumentu koji je, prema pisanju Radija Slobodna Europa, dostavljen državama članicama EU, Hrvatska zahtijeva da Crna Gora potvrdi poštovanje nekadašnje međurepubličke granice i da se na temelju triju postojećih karata potpiše ugovor o kopnenoj granici. Tek nakon toga Zagreb bi bio spreman nastaviti redoviti rad povjerenstava za razgraničenje na moru, ali bez unaprijed utvrđenog roka za konačno rješavanje pomorske granice.

ADMIRAL BAROVIĆ Naredili mu granatiranje Dalmacije. Ubio se: 'Ne dopušta mi crnogorska čast'

Posebnu težinu aktualnim odnosima daje nedavni zajednički posjet hrvatskog i crnogorskog šefa diplomacije nekadašnjem logoru Morinj. Gordan Grlić Radman i Ervin Ibrahimović ondje su 1. listopada, zajedno s europskom povjerenicom za proširenje Martom Kos, položili vijence i odali počast hrvatskim zatočenicima. Posjet se dogodio na 35. godišnjicu otvaranja logora, u kojem su tijekom 1991. i 1992. bili zatočeni civili i branitelji s dubrovačkog područja. Tom je prilikom Ibrahimović naglasio da Crna Gora želi pokazati kako se odmiče od politika koje su obilježile devedesete godine. Prema njegovim riječima, država ne podržava politiku rata, razaranja i stradanja, nego želi graditi budućnost na drukčijim vrijednostima. 

Hrvatska u svojem dokumentu ističe da je godinama podržavala euroatlantske integracije Crne Gore. Zagreb je podupirao njezin ulazak u NATO, a Podgorici je ustupio i hrvatski prijevod pravne stečevine Europske unije, čija se vrijednost procjenjuje na osam milijuna eura. Također navodi da je još u prosincu 2023. crnogorskim vlastima predao neformalni dokument s popisom otvorenih bilateralnih pitanja. Tijekom 2025. održane su konzultacije dviju država, a ministri vanjskih poslova sastajali su se više puta i tijekom ove godine. Unatoč razgovorima, hrvatski dokument upozorava da nijedno od ključnih otvorenih pitanja još nije konačno riješeno. Posebno pogoršanje odnosa uslijedilo je nakon što je crnogorski parlament 2024. usvojio rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Dachauu i Mauthausenu, koju je Zagreb doživio kao politički motiviran potez usmjeren protiv Hrvatske. Od tada Crna Gora ima poteškoća sa zatvaranjem poglavlja 31 zbog hrvatskog protivljenja.