Bakarska vodica je naziv pjenušavog vina koje se proizvodi(lo) u gradu Bakru i još više u mjestu Praputnjaku postupkom poznatim kao méthode rurale. On se temelji na vrenju (višekratnim pretakanjem i filtriranjem pripremljenog) bistrog mošta autohtonih bijelih sorata plemenite vinove loze, najviše beline (beli par), a znatno manje još i žumića, vrbića, verdića, žlahtine (vele i male), gustošljena, brankovca te muškata bijelog.

Tako proizvedena bakarska vodica je sadržavala najčešće oko 50 g/l neprevrela šećera, pa je svrstavana u slatka pjenušava vina. Istim postupkom se u prošlosti proizvodilo pjenušavo vino Asti spumante. Taj postupak ne predviđa dodatak tiražnog likera (kao kod méthode champenoise), to znači da etanol (alkohol) i CO2 potječu isključivo od fermentacije endogenog šećera.

Fino i jeftino Deset vina do 50 kuna s hrvatskog tržišta u kojima treba uživati

Propašću vinogradarstva na bakarskim terasama i u Vinodolu, koje je započelo pojavom bolesti i štetnika na lozi u Hrvatskom primorju (pepelnice 1861., plamenjače i trsne uši iza 1900. godine), a kulminiralo u 2. svjetskom ratu, i nakon njega, proizvodnja tzv. vodica, kako se takav pjenušac naziva od davnina, održala se još samo kod malobrojnih "hobi proizvođača".

Tako o bakarskoj vodici piše vinopedia.hr, internetska riznica znanja o lozi i vinu nastala na temelju Prvog hrvatskog vinogradarsko-vinarskog leksikona Ivana Sokolića. Bakarska vodica je pjenušavo vino iz Hrvatskog primorja. Navreo mošt otače se u u šampanjske boce i čuva u hladnome. Kao Bakarska vodica smije se prodavati samo prirodni pjenušac iz Bakra i okolice priređen po tamo uobičajenom načinu, piše u Zakonu o vinu s pravilnikom iz 1930.

Bakarska vodica je stolno gazirano vino, piše na etiketi vina koje se danas prodaje pod tim imenom. Ta je "nova" proizvodnja počela 1960. bez namjere da se očuva višestoljetna tradicija, samo da se, kako je u to vrijeme "trebalo" raditi, postignu što bolji poslovni rezultati.

Grožđe se skupljalo gdje god se stiglo, sljubljivale su se primorska žlahtina i istarska malvazija sa sortama kontinentalne Hrvatske i proizvodnja je dosegla 2,6 milijuna butelja na godinu. Da se današnja lipa od svake boce uložila u obnovu vinograda u okolici Bakra i Novog Vinodolskog i podruma u kojima bi se to vino proizvodilo, imali bismo turističku atrakciju i vino koje bi se zasigurno tijekom ljeta moglo rasprodati turistima.

Svetogrđe Napravili su umjetno vino i zgrozili vinare i sommeliere

Ovako, obnove se primila Poljoprivredna zadruga Dolčina. Uredili su dio zapuštenih kamenih terasa u Praputnjaku, na položaju koji zovu Takale ili Bakarske prezidi, a u dobroj godini beru oko tone grožđa. Bez pomoći sa strane više se ne može ni očekivati. Zadrugarima svaka čast, a nevjerojatno je da se općine, gradovi i županija nisu mogli uključiti u obnovu. Ovako, napune i ponešto vina pod imenom Stara bakarska vodica.

Ostali su, dakle, i bez originalnog imena pod kojim su vina radili čak i Slovenci. Bakarska vodica Grand Cuvee i Bakarska vodica Prestige bila su vina koja je za Istravino klasičnom metodom druge fermentacije u boci nekoliko godina radio najveći slovenski "privatni" proizvođač pjenušaca Janez Istenič iz Bizeljskog, a potom, čini mi se, i divovska vinarija Radgonske gorice, poznata po Zlatnoj i Srebrnoj radgonskoj penini.

S obzirom na to da smo se, eto, znali i sami odreći hrvatskog imena u korist slovenskih prijatelja, ne treba čuditi da su nam pokušali uzeti i teran. Ako prođe, prođe. I umalo je prošlo.