Teško je reći tko je više poludio na tu vijest, sommelieri ili vinari. Vinarija "Ava" iz San Francisca ovog ljeda namjerava preplaviti tržište "Dom Pérignonom" koji nije vidio ni jedno jedino zrno grožđa, ali zato po cijeni od 50 dolara, umjesto nekoliko stotina za svaku od 499 planirane boce. Sve što im je trebalo za proizvodnju bili su adekvatna kombinacija umjetnih okusa i određena količina etilnog alkohola. Plus voda, naravno.
Na ideju o proizvodnji 100 posto umjetnog vina Mardonn Chua i Alec Lee došli su tijekom prošlogodišnjeg posjeta kalifornijskoj vinariji "Napa Valley", kada su im predstavili vinčinu Chateau Montelena, prvi kalifornijski Chardonnay koji je usred Pariza potukao francuske suparnike. Bilo je to 1976. i boca takvog vina danas košta toliko da glava boli od cijene.
"Bio sam fasciniran tom bocom izloženom na zidu. Shvatio sam da si nikada ne bih mogao priuštiti takvo što, da nikad u tome ne bih mogao uživati. A to mi je dalo za misliti", izjavio je za New Scientist biolog Chua, jedan od utemeljiteljskog dvojca vinarije Ava. Sljedećih nekoliko dana kombinirao je etanol s različitim umjetnim voćnim okusima, a rezultat je bio nezamislivo katastrofalan.
Ali, nisu se predavali. Odlučili su krenuti drugim putem kako bi oponašali kombinaciju okusa više od 1000 različitih kemijskih spojeva iz boce talijanskog vina Moscato d’Asti. Pola godine zafrkavali su se s plinskom kromatografijom-masenom spektrometrijom i raznim drugim znanstvenim high tech čudesima. Mjerili su i miješali esterne etil isobutirate, etil heksanoate, što li sve ne. Da bi na kraju rezultat dali sommelieru na ocjenu.
Rezultat je bio fascinantan, sommelieri diljem Kalifornije bili su zgroženi tim svetogrđem, jer su ubili vinsku umjetnost, ali okus jednostavno nisu mogli ignorirati. Istina je, međutim, da s mirisom tog "vina" Chua i Lee nisu ispali pobjednici. Istančana čula sommeliera miris su prepoznavala kao "acetonski bućkuriš", kao "plastiku", kao "morski pas na napuhavanje u odstajaloj vodi bazena" i slično.
Okus je, međutim, bio tu, te je tako i vino dobilo svoju prvu tržišno upotrebljivu sinetičku verziju, nakon što su prethodnih desetljeća znanstvenici već uspješno lažirali arome vanilije, sve rjeđe i sve skuplje, potom limunade za koju vam više nije potrebno da vam život ponudi samo limune, ksilitol umjesto prirodnog šećera i slično.