Mame snimaju pornjavu za svoju djecu

YouTube
Kažu da je riječ o obrazovnom materijalu, poput učenja korištenja kondoma, a neka od djece uzvraćaju da je to "sve već viđeno"
Vidi originalni članak

U nekim davnim, sretnijim vremenima, kad su "eksplicitni pornografski sadržaji" od dječjih pogleda bili skrivani na najvišim policama videoteka, počesto još i zaštićeni neprozirnim žutim košuljicama, glavni problem svake majke bio je "kako ga/ju natjerati da jede zdravo", a najteži dječji prijestup komad pizze pojeden u hodu na povratku kući. Jer "zašto bi pojeo to nezdravo smeće kad doma imaš svježe skuhano varivo"?

Danas svijet više nije tako jednostavan - nestale su videoteke, a s njima i police načičkane pornofilmovima, čak se i njihove, u časopise uobličene, tiskane verzije vrlo rijetko mogu pronaći na kioscima, a mame više ne brinu samo o tome kako djecu spriječiti u konzumiranju nezdrave hrane. Mnogo im veći problem predstavlja nezdravi sadržaj prisutan na internetu. Osobito onaj pornografski.

Samo posao Svi bi s njima u krevet, ali im posao ne bi dali

Stanovnici Velike Britanije su, kažu stranice za praćenje mrežnog prometa, uz Islanđane i Amerikance, najveći potrošači internetskog pornosadržaja. Na njega otpada čak trećina britanskog internetskog prometa, s njim povezani oglasi zauzimaju 5% oglasnog prostora, što ga smješta odmah iza kockanja i igara, a 65% 15-godišnjaka barem je jednom u životu "bacilo oko" na pornić.

Zabrinute za kvalitetu sadržaja kojim njihova djeca truju svoje mlade umove, pet je britanskih mama odlučilo snimiti pornofilm na svoj način. Da u budućnosti mogu ljutito upitati: "Zašto gledaš to komercijalno smeće kad je mama složila zdravu i kvalitetnu domaćicu?". Čudno?

Ništa neobično u tome ne vide Emma, Sarah, Jane, Anita i Sarah-Louise, žene spojene projektom televizijske kuće Channel 4, čiji je nastanak prikazan u trodijelnom "dokumentarcu" "Mums make porn". Te se žene, u maniri članica nekog instant girl-benda, ne poznaju od ranije, ali pažljivo su odabrane pa svaka ima "svoj faktor", nešto s čime se žene pred malim ekranima mogu poistovjetiti.

Emma je draga, otvorena dovoljno da bude uvjerljiva, nedovoljno da postane nametljiva, Sarah u svakome muškarcu vidi neprijatelja, Jane nije sigurna kosi li se snimanje pornića s njezinim kršćanskim načelima i silno je uznemiruju u krupnom planu prikazane genitalije, a ipak oblizuje usne promatrajući taj prizor, Sarah-Louise je "vrlo otvorena" i rado sa svojom djecom priča o seksu, no pogled na seks uživo natjerat će je da se ispovraća u cvjetnu gredicu, dok Anita obožava seks, pornići je stimuliraju i u ovom se zakopčanom društvu osjeća pomalo izolirano.

Sitne razlike među njima i nisu važne jer majke ukupno petnaestero djece u dobi od 6 do 25 godina, osupnute, zgrožene i zgađene sadržajem koji je mladima bez ikakvog nadzora dostupan u internetskim bespućima, pred sobom imaju samo jedan cilj. Onako britanski, uz čaj i kolačiće, razraditi strategiju snimanja i podijeliti uloge koje će svaka od njih preuzeti na sebe. Iako bi naslov mogao sugerirati drukčije, mame će se naći iza kamere.

Sarah i Anita će režirati, Emma će se pobrinuti za uređenje prostora, Sarah-Louise za kostime, a Jane će, u atmosferi nabijenoj svakojakim emocijama, kakva i priliči reality-showu, shvatiti da Bog ne želi uprljati njezinu čistu dušu i odustati od projekta. Hoće li mame i bez nje uspjeti snimiti pornofilm?

SSSR i erotika Nikad objavljena porno knjiga glavnog kipara Kremlja

Je li važno? Pravo je pitanje zašto i bi. Da im se djeca ne pretvore u internetsku podvrstu ovisnika o seksu? Iako njihova djeca, naravno, to ne rade, dala su im riječ pa one film snimaju za neku drugu, manje sretnu djecu čije majke nisu tako osviještene i uključene. Kao ambasadorice neke nove seksualne revolucije, žele mladima diljem svijeta poručiti kako u seksu nema ničeg lošeg, sve dok je prirodan, a pornofilmovi su sasvim prihvatljivi - bolje producirani i edukativniji.

Kao da su to ikad bili. Groteskna ideja pomalo podsjeća na osnovnoškolski projekt postavljanja kondoma na bananu - da, mladi to moraju naučiti, ali mladi su i sve vezano uz tjelesnost im je novo, zanimljivo i čudno, a od tih se osjećaja štite - smijehom.

Nije smiješno u ovih žena izraženo moralističko licemjerje s natruhama mizandrije. Svi su dostupni filmovi, prema njihovu shvaćanju, izrazito ženomrzilački, žene se u njima shvaćaju tek kao sredstvo za muško pražnjenje, jadnice pred koje se postavlja imperativ zahvalnog prihvaćanja svakog partnerova prijedloga i savršene ljepotice čije idealne proporcije normalnim curama nabijaju komplekse.

A opet 30% žena u pornofilmovima uživa gotovo svakodnevno. Tako su i filmovi brutalne tematike, poput silovanja, nad kojim je Sarah tako dramatično plakala, češće ostvarenje ženskih nego muških fantazija jer, kako je u jednom drugom dokumentarcu objasnila psihologinja s UCLA-a, "žene tad gube kontrolu, nisu odgovorne za ono što im se događa i mogu bez grižnje savjesti uživati u nečemu zabranjenom". Zapravo, uživaju u fantaziji.

Pornofilmovi i jesu fantazije. Nisu, kao ni filmovi drugih žanrova, uputstva za uporabu ili napuci za život. Sposobnost razlikovanja stvarnog života i onog prikaznog na ekranu mame filmašice svojoj su djeci trebale usaditi mnogo ranije. Nije vjerojatno da će stvarna žena uživati u dvostrukoj analnoj penetraciji, ali još je manja mogućnost preživljavanja izlijetanja kroz zatvoreni prozor na dvadesetom katu.

Golotinja YU filmovi: Toliko 'vrući' da su ih trpali u porniće

No nitko ne želi snimiti "realističan, etičan akcijski film". Dostupnost sadržaja za odrasle djeci uzbunjuje, posebno uzme li se podatak o 28% djece u dobi od 11 do 12 godina koja su već pogledala prvi pornić, no još više zabrinjava što je i veći postotak njihovih vršnjaka probao alkohol.

Sigurno se mame i o tome brinu, no taj se edukativni film još nije našao na rasporedu. Trenutačno su zauzete promoviranjem svojeg, čak i naslovom bezličnog, "Fourplaya" u kojem, uz klasičan, prikazuju i čin lezbijskog seksa kako bi djevojke shvatile da je i on u redu (to što mladićima nije pružena ista mogućnost, nije njihov problem), a sva se akcija odvija u atmosferi pretjeranog pristanka pa je projekcijom, kojoj su nazočila i maloljetna djeca autorica, umjesto poslovičnih uzdaha odzvanjalo: "Jel' to ok?".

Njihovoj djeci, vjerojatno, nije. Uostalom, kao što je Sarina kći u jednom trenutku rekla: "Takvi filmovi već postoje. Samo ih nitko ne gleda".

Posjeti Express