Prva rečenica opisa za tu knjigu što ga je Amazon objavio na svojim stranicama glasi: "Ovo nije vaš predškolski udžbenik iz abecede!" Lako je zamisliti da se autor ludo zabavljao, čak i cerekao dok je to pisao, ali osim što je riječ o udžbeniku iz ruske ćirilične azbuke, riječ je o vrlo dragocjenom povijesnom dokumentu iz kulture.
Autor erotskog udžbenika za iskorjenjivanje nepismenosti u SSSR-u iz 1931. godine je Sergej Merkurov, jedan od najvećih kipara, odnosno slikara toga komunističkog carstva, od 1943. je nosio titulu narodnog umjetnika SSSR-a, bio je predsjednik Sveruske komisije za Lenjinove spomenike... Podrijetlo knjige danas nije sasvim jasno, a zagonetno je i to kako se dogodilo da su se među 35 ilustracija u boji našla i četiri slova koja su izbačena reformom pravopisa ruskog jezika iz 1918.
Slova su prikazana kao razne erotske kombinacije žena, muškaraca, pa i satira i samostojećih penisa, poput pornografske art-deco azbuke. Ako je namjera bila iskorjenjivanje nepismenosti, logika projekta da se kod odraslih osoba pobudi zanimanje za opismenjavanje savršeno je očita. Knjiga svjedoči i o seksualno puno liberalnijem dobu Sovjetskog Saveza prije nego što je Josif Visarionovič Staljin čeličnom kontrolom stisnuo Lenjinovo naslijeđe.
Uopće, komunistički moral po pitanju javnog ispoljavanja seksualnosti netom prije i odmah nakon Drugog svjetskog rata bio je diljem svijeta otprilike u rangu Katoličke crkve. Crteže predstavljene javnosti gotovo 90 godina nakon izvornog izdanja, bez obzira što su čisti seks u obliku slova, Merkurov je izveo s elementima starogrčkih i rimskih likovnih erotskih prikaza. Konačno pitanje je i kako to da je baš jedan Merkurov autor nečega takvog?
Međutim, ako si je to u SSSR-u netko mogao priuštiti, onda je to bio baš on jer Sergej Dmitrijevič Merkurov Lenjina je upoznao još kao 21-godišnjak u Zürichu, tri godine prije Ruske revolucije iz 1905. Merkurov je inače bio podrijetlom iz armenskoga grada Gjumrija, koji se tad još zvao Aleksandropol, kako ga je car Nikola I. preimenovao u čast svoje supruge.
Tamo je završio osnovnu, realku u Tbilisiju i da nije petljao s politikom, nikad ga ne bi izbacili s Politehničkog instituta u Kijevu i tko zna bi li ikad otkrio umjetnika u sebi kao što mu se dogodilo kad je u Švicarskoj postao učenik Adolfa Meyera, čovjeka koji će samo nekoliko godina poslije s Walterom Gropiusom pokrenuti Bauhaus. Od tog trenutka sve mu se otvorilo. Od 1905. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu, 1907. u Parizu se sprijateljio s Augusteom Rodinom.
Tri godine nakon što se vratio u Rusiju 1910. već je bio na takvom glasu da su upravo njemu povjerili da izradi posmrtnu masku Lava Tolstoja. Do kraja života to će biti jedno od glavnih područja u kojem će ga smatrati majstorom bez premca. Između ostalih, posmrtne maske izradit će Lenjinu, njegovoj supruzi revolucionarki Nadeždi Krupskajoj, Majakovskom, Maksimu Gorkom...
Februarsku i Oktobarsku revoluciju, odnosno stvaranje sovjetske Rusije Merkurov je dočekao kao mlad, dokazan umjetnik, povrh svega politički pouzdan kadar, osobni prijatelj samog Lenjina i logično je bilo da 1918. godine Sovjet narodnih komesara baš njega zaduži za dobar dio spomenika povijesnih ličnosti za koje je to državno, revolucionarno tijelo odlučilo da ih se ima u što bržem roku podići po gradovima Rusije.
Merkurov je u svom ateljeu, uostalom, granitni kip Dostojevskog imao već od 1914., a Tolstojev još od 1912. godine. Unatoč usponu boljševika na vlast i tome što su oni ideološki definitivno bili njegova ekipa, povijest ga je ipak upamtila kao slobodoumnu osobu. A posjedovao je i dovoljan talent za skrivanje nekih dijelova svog života i svoje osobnosti koji bi ga mogli skupo koštati.
U 20-ima je, prema nekim izvorima, postao članom masonske lože, a godinama poslije drznuo se kao direktor Puškinovog muzeja finih umjetnosti sačuvati spomenik carici Katarini Velikoj i potajno ga poslati u Erevan gdje je to umjetničko djelo ostalo sačuvano sve do 2006. kada je vraćeno nazad u Rusiju, sada, u 21. stoljeću, izrazito sklonu renesansi mnogočega iz romantiziranog doba ruskih careva.
Merkurov je bio umjetnik kojega je boljševički režim volio i u doba Lenjina i poslije njegove smrti, kada se vlasti dočepao Staljin i krenuo likvidirati sve koje je vidio kao prijetnju svojoj neprikosnovenoj vladavini. 1921. njemu su dali da izradi spomeniku Karlu Marxu u Uljanovsku. 1924. izradio je reljef za 26 komesara iz Bakua. Niti Staljin se nije htio lišiti njegovih usluga, pa je 1936. Merkurov dobio narudžbu i za izradu spomenika poljskom revolucionaru Feliksu Dzierżyńskom – u Staljingradu.
Takvi zadaci mogli su dovesti ili do najviših počasti, ako bi Staljin bio zadovoljan, ili do streljačkog voda u onom drugom slučaju. Staljin je očito bio zadovoljan još jednim spomenikom u gradu nazvanom po njemu. 22 metra bio je visok spomenik Staljinu, usto na postolju od još 15 metara, u gradiću Dubna u okolici Moskve iz 1937.
S druge strane rijeke podigli su spomenik istih dimenzija Lenjinu. Merkurov je bio autor i rekordno visokog Lenjinovog spomenika koji je od 1940. do 1991. stršao nad Erevanom; 49 metara skupa s postoljem. Za spomenik Lenjinu koji je od 1941. krasio glavni salu za sjednice u Velikoj palači u Kremlju. Staljin mu je povjerio čak i izradu još jednog njegovog spomenika na Moskovskoj izložbi gospodarskih uspjeha. Zanimljivo je da je Merkurov članom KP SSSR-a postao tek 1945.
O njemu se vremenom rodio urbani mit koji teško da može biti točan, da je navodno Staljinu za 70. rođendan išao pokloniti veliki granitni spomenik "Smrt vođe", pa da je Staljin to odbio i da je Merkurov zbog toga imao problema u staljinističkom SSSR-u. To teško da može biti istina, jer Merkurov je to djelo u granitu počeo raditi tek 1949., Staljin je 70 godina napunio 1948., a i narednih godina Merkurov je dobio još niz i najosjetljivijih narudžbi za spomenike iz samog vrha SSSR-a i počasti poput Narodnog umjetnika Armenske SSR.
Netko tko bi onako sumanuto išao provocirati Staljina, teško da bi mogao računati da će ostati na životu, kamoli da će još i napredovati u njegovom komunističkom imperiju. Umro je devet mjeseci prije Staljina, 1952., kao istaknuti umjetnik socijalističkog realizma. Niz njegovih djela nisu preživjela do danas.
Prvo proces destaljinizacije Sovjetskog Saveza nakon smrti Staljina 1953., a onda i raspad sovjetske države preko prostranstava Euroazije 1991. značili su rušenje mnogih njegovih spomenika, u prvom redu sovjetskih vođa, Staljina, a nešto manje od četiri desetljeća poslije i Lenjina. No, bilo je i drugačijih primjera. Kremlj je Merkurovu 1939. godine povjerio da u gradu Ufa na mjestu dotadašnjeg spomenika Lenjinu što ga je 1924. izradio Isak Abramovič Mendelevič, postavi veći, betonski spomenik.
Do 1987. beton je odradio svoje, trebalo ga je zamijeniti, i to granitom, no to je već bilo doba zalaska SSSR-a i više nije bilo novca. No, 2011. privatni sponzori prikupili su novac i podigli granitnu kopiju Merkurovog spomenika ocu Oktobarske revolucije. Četvrt stoljeća nakon raspada SSSR-a i nešto manje od cijelog stoljeća nakon nastanka izvornog predloška za današnju "Erotsku sovjetsku abecedu", svijet je dočekao uskrsnuće još jednog djela Merkurova, ovaj put takvog da bi ga se još malo tko živ mogao sjećati u izvornom obliku.
Zbirka crteža u točno takvom obliku teško da je mogla ugledati svjetlo dana i godinama prije i godinama poslije, i to ne samo zbog eksplicitnih prikaza seksa, nego i zbog vjerski skandaloznog slova "T". Na njemu je prikazana figura gole žene s krunom na glavi i u pozi kao da je razapeta sa po jednom rukom uzduž svakog od dva kraka slova.
A umjetniku takvog kalibra kao što je bio Merkurov teško da bi promakla asocijacija na temeljni simbol kršćanstva koji skandalozno kulminira sa po jednim penisom u svakoj šaci okrunjene razapete žene.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
swinganje haha