Bio je bolji od Concordea, a onda se raspao u zraku
Na prijelazi iz 60-ih u 70-e Zapad i SSSR vodili su nekoliko tehnoloških utrka. Onu u svemiru dobili su Amerikanci. Onu u izgradnji putničkog nadzvučnog aviona postalo je jasno da su dobili Sovjeti kad su na Paris Air Showu impresionirali publiku svojim Tupoljevim Tu-144. Francuski predsjednik Georges Pompidou očaran je izjavio da je to "prekrasan avion", podsjeća CNN. Čak su i konstruktori Concordea Concordea priznali da je Tupoljev "tiši i čišći".
A kako je Tupoljev po svojim osnovnim vizualnim karakteristikama bio vrlo sličan Concordeu, nazvali su ga kolokvijalno "Concordski". Sovjeti su te godine uspjeli još nešto; prvi su uspjeli prizemljiti svoju sondu na Mars i prvi su u Zemljinu orbitu lansirali svemirsku postaju u kojoj su mogli boraviti astronauti. Što se avioindustrije tiče, Concorde je bio taj koji je zauzeo svoje mjesto u povijesti.
Dobra većina čak i obrazovanih ljudi ne zna da je tamo nekad postojao nekakav Tupoljev koji je do Pariza već dvaput pomeo konkurenciju. Prvo kad je 31. prosinca 1968. izveo svoj prvi pokusni let, te kad je u lipnju 1969. prvi put, kao putnički avion, uspio probiti zvučni zid. Concordeu je to uspjelo tek četiri mjeseca poslije. Nisu to bile beznačajne pobjede. Amerikanci su iz utrke otpali baš 1971., nakon što je Kongres otkazao daljnje financiranje nadzvučnog putničkog Boeinga.
Nisu žalili truda kako bi zasjenili Concorde. "Razvoj takvog aviona posljedica je suparništva između dva politička sustava", kazao je za CNN Ilya Grinberg, stručnjak za zrakoplovstvo i inženjer na Sveučilištu Buffalo State. "Očekivanja su bila visoka. Cijeli SSSR bio je izuzetno ponosan na Tu-144, a sovjetski narod ni najmanje nije sumnjao da je bolje od Concordea. I bio je tako lijep!" Oba su aviona bila daleko ispred svog vremena, budući da je civilno zrakoplovstvo u to doba tek prešlo s propelera na mlazni pogon.
A što se tiče neporecive sličnosti, e ta činjenica dugo je bila izvor niza špijunskih priča. "Dizajn Tupoljeva nije bio rezultat špijunaže, iako izgledaju podjednako. Oni su vrlo različiti avioni s mnogo različitih aspekata, a vanjske sličnosti temelje se na funkcionalnim kriterijima i potrebnim parametrima. Ono što eventualno jest moguće je to da je poznavanje obrisa Concordea moglo utjecati na neke konceptualne odluke ", rekao je Grinberg.
Tupoljev je doista bio drugačiji. Bio je nešto veći i nešto brži od Concordea, ali je temeljna razlika bio par kratkih krilaca odmah iza pilotske kabine, što mu je dodavalo nešto uzgona i pomagalo mu pri stabilnosti na nižim brzinama. Takav avion prvo je Concordeu ukrao show 1971., a onda je to isto napravio i 1973. Samo ovaj put zbog tragedije, a ne trijumfa. Concorde je nastupio prvi i bez najmanje greške.
A Tupoljev je nastupio odmah poslije, samo s takvim okretima i manevrima da se avion raspao u zraku i srušio na mjesto Goussainville. Šest ljudi poginulo je u avionu i još osam na tlu. Vrlo brzo iskrsnula je teorija zavjere po kojoj je Tupoljev fatalno manevrirao kako bi izbjegao sudar s francuskim Mirageovim vojnim lovcem koji ga je pokušao fotografirati. No, Grinberg to odbacuje:
"Mirage nije imao ništa s rušenjem. Bila je to špekulacija kako bi se pažnja okrenula od pravih uzroka, drastičnog manevriranja koje materijal nije bio u stanju izdržati." Snimka aviona pokazuje da je krenuo ponirati kako bi, čini se, iznova upalio motore nakon što su se izgasili. Uslijed prevelikog naprezanja, krila su se slomila. "Piloti su htjeli impresionirati publiku i svjetski tisak. Htjeli su pokazati kako sovjetski avion može biti uzbudljiviji od konzervativnog nastupa Concordea. To je tako jasno iz snimke."
Od nesreće se Tupoljev nikad nije oporavio. Sovjetski program se usporio za četiri godine, dotle da je Concorde prvi ušao u upotrebu. Sovjeti navodno ni tada nisu vodili dovoljno računa o sigurnosti, nego su jurili u političkoj utrci. Kad je Tu-144 1977. napokon krenuo u upotrebu, ispostavilo se da je neopisivo bučan.
"Let na Tu-144 nije bio za one s osjetljivim sluhom", napisao je Jonathan Glancey u svojoj knjizi "Concorde". Aeroflot je ovaj avion angažirao na liniji Moskva-Alma Ata u Kazahstanu, jer je tako letio iznad rijetko naseljenog područja. No, zato je tijekom tjedna avion letio poluprazan, na kraju je prevozio više tereta i pošte nego ljudi. Liniju su ukinuli nakon pola godine.
Tijekom kratke putničke karijere, samo 55 povratnih letova, Tu-144 imao je stotine kvarova, mnoge od njih tijekom leta, od gubitka pritiska i kvarova na pogonu, sve do paljenja alarma koji se nisu dali isključiti. Mnoge priče su kružile o njemu. Prema jednoj, niti jedan let iz Moskve nije se dopuštao prije nego što je avion prekontrolirao njegov konstruktor osobno; Aleksej Tupoljev. Grinberg kaže da zemlja nije bila spremna na takve avione.
Nije im bio ekonomičan i nije bilo niti potrebe za nadzvučnim prijevozom putnika. I kad su ga se već spremali povući, 23. svibnja 1978. dogodila se još jedna tragedija. Jedan Tu-144 zapalio se blizu Moskve, morao je prisilno slijetati i pritom su dvije osobe poginule. Avion su zabranili službeno zbog sigurnosti, no pravi razlozi su bili drugi. "Sovjetsko vodstvo izgubilo je interes za program koji im je zadavao toliko problema", kazao je Grinberg. Program je 1984. bio definitivno mrtav.
Sveukupno je proizvedeno 17 Tu-144, uključujući i prototipe, većina ih je odbačena kao staro željezo, no poneki se nađe izložen u muzejima u Njemačkoj i Rusiji. Zahvaljujući NASA-i, koja je sponzorirala trogodišnji američko-ruski projekt istraživanja supersoničnog putničkog leta, posljednji Tu-144 poletio je 1999.
Bio je to posljednji proizvoeden, u zraku je proveo samo 82 sata, i to na 27 letova oko Moskve. Tupoljeva 144 trebao je naslijediti Tu-244, no do toga nikada nije došlo. Concorde je trebao letjeti do 2003., ali ga je u preranu mirovinu poslala nesreća iz 2000. kada je kod Pariza poginulo 113 ljudi. Bilo je to vrlo blizu istog onog mjesta gdje se 27 godina ranije srušio Tupoljev.