Kriptovalute - banke su im bile žrtve, a sad ih kopiraju
Jako popularne virtualne valute postale su zanimljiv hobi ali i dobar izvor zarade. Kretanja na njihovom tržištu, usponi i padovi prate se 24 sata dnevno, a mnogobrojni ljubitelji tehnologije kriptovaluta i svega što ju prati s uzbuđenjem prate sve što se događa.
No nije to baš uvijek bilo tako. U početku je njihov razvoj pratila sumnjiva povezanost s kriminalom pa su se dodatni napori uložili u razvoj tehnologije koja će podupirati razvoj kriptovaluta ali bez sumnjivih poveznica. I tako je rođen 'blockchain'. Nadzornik virtualnih valuta bez državljanstva.
Pokretač virtualne valute Satoshi Nakamoto, čovjek ili grupa ljudi koji koriste ovo ime, kreirali su bitcoin, prvu kriptovalutu, s ciljem stvaranja valute koju neće moći kontrolirati nijedna vlast a ni banka. No pokazalo se kako je teško funkcionirati bez treće strane, bez nekoga tko bi bio jamac u tim transakcijama i tako umanjio mogućnosti prevare.
Upravo zato kreiran je 'nadzornik' transakcija – blockchain, javno dostupna decentralizirana knjiga događaja, npr. financijskih transakcija koja bilježi transakcije kriptovaluta. Zapisuje ih poput dnevnika uz pomoć rudara (miners). To su osobe, katkad i više njih, koje dobrovoljno ustupaju računalnu obradu kako bi se potvrdio skup transakcija (block) provedenih u decentraliziranoj shemi i to zapisuju u knjigu platnog prometa (blockchain). Bez rudara decentralizirana shema ne mogla raditi. Decentralizirana struktura tako onemogućava hakiranje mreže, krivotvorenje transakcija ili njihovo zamrzavanje.
2013. godine rodila se ideja kako bi se blockchain trebalo odvojiti od bitcoina i više koristiti za razmjenu svih kriptovaluta. S nizom dodatnih informacija mogu se pretvoriti u tokene koji mogu biti bilo što...od dijamanata do naslova. Na ovaj način 'nadzornik' se ponovno koristi kao aparat koji potvrđuje vlasnička prava ili prate put proizvoda unutar lanca nabave.
Svaki sektor može ih koristiti kako bi vrijednost ili informaciju prebacivali među različitim strankama, bez potrebe za medijatorom. Blockchain tako dovodi do transparentnosti, sigurnosti i učinkovitost, smatraju stručnjaci. Autor knjige The Blockchain Revolution Don Tapscott nazvao je blockchain tehnologiju "protokolom povjerenja".
"Ne trebaju vam posrednici koji će osigurati pristup procesu s integritetom već svaka platforma preko koje obavljate svoju transakciju radi to za vas. Povjerenje se ne stječe preko posrednika, već uz kriptografiju, suradnju i pametne kodove", naglašava Tapscott.
Počeli su se stvarati i novi 'nadzornici', a u posljednje vrijeme s ovom tehnologijom počele su eksperimentirati i banke. Na tržištu je počeo dominirati Ethereum kojeg je 2015. godine pokrenuo rusko-kanadski programer Vitalik Buterin. Omogućavao je programerima da kodiraju i upravljaju 'decentraliziranim autonomnim organizacijama" - aplikacijama koje prodaju svoje usluge u zamjenu za kriptovalute. Samostalno upravljanje odvija se prema automatski nametnutim pravilima nazvanim 'pametnim ugovorima'.
Zagovornici blockchaina vide u njemu velike mogućnosti, posebno kao alata za decentralizaciju cijelog interneta. Tako bi u budućnosti Facebook i Amazon mogli biti autonomne tvrtke koje žive na Ethereumu, a podatke o korisnicima pohranjivat će na mreži, umjesto u podatkovnom centru u Oregonu. Što smatraju zagovornici umanjuje izloženost podataka cyber kriminalu i cenzuri vlasti.
Ethereum se često naziva i svjetskim računalom jer se računalne operacije izvršavaju simultano na velikom broju decentraliziranih čvorova, što znači da su aplikacije koje su ugrađene u blockchain gotovo nezaustavljive. U posljednje vrijeme upotreba je česta kod crowdfundinga i inicijalne ponude novčića (ICO). Kad startup želi prikupiti novac za svoj projekt, osmisli plan u kojemu stoje informacije poput o čemu je projekt, što je sve potrebno da bi se ostvario, što se planira nakon prikupljanja novca, koliko je ukupno novca potrebno, koliko će izdavatelji kupovati jednom izdane kriptovalute i tako dalje. Model prikupljanja novca jako je sličan inicijalnoj ponudi dionica, načelo je gotovo istovjetno, samo što nije reguliran.
Pitanje koje postavljaju kritičari koliko je zapravo riječ samo o trendu i o nekim špekulacijama a koliko o nečemu što bi moglo imati veću primjenu. Ističu kako je tehnologija i dalje prespora da bi se koristila u velikoj mjeri, pa tako npr. Ethereum može obraditi 15 transakcija u sekundi, dok ih Visa može obraditi 2000. Rudarenje, verifikacijski proces koji osigurava blockchain, troši jako puno energije. Podaci pokazuju kako Island troši više struje za rudarenje nego za napajanje kućanstava.
A mnogi se pitaju što ona zapravo radi, što to može a što centralizirana tehnologija svih ovih godina nije mogla.
"Jedina upotreba blockchaina je vezana uz kriptovalute i nedopuštene transakcije, a njezina upotreba je i dalje prespora", rekao je David Gerard, autor 'Attack of the 50 Foot Blockchain'.
On tako ne vidi razlog zašto bi tradicionalni biznisi koristili tehnologiju blockchaina. Ostali pak smatraju kako samo treba proći neko vrijeme kako bi tehnologija mogla sazrijeti. Zagovornici njezinu upotrebu vide u automatizaciji industrije, njezinoj transparentnosti i decentralizaciji.
"Mislim da se tijekom sljedećih nekoliko godina neće razviti neka važna aplikacija na ovim temeljima. No i tako je poznato kako se veliki tehnološki hit ne razvija odmah u prvoj generaciji, već od onih koje slijede nakon", rekao je Jamie Burke CEO fonda Outlier Ventures.
Ova bi se tehnologija mogla dobro iskoristiti i na području političkog glasovanja. Smatraju mnogi kako bi njezina upotreba uklonila mogućnost prevara prilikom glasovanja jer bi svaki 'glas' imao jedinstveni token i preko odradio glasovanje. Ideja je naišla na plodno tlo u Estoniji kroz koncept e-glasovanja. Amir Taaki, programer je predložio upotrebu ove tehnologije i prilikom glasovanja o nezavisnosti Katalonije smatra kako se u online referendumu može smanjiti utjecaj i manipulacija u ovom slučaju španjolske vlade.
Pomoglo bi i u slučaju 'kontinuiranog glasovanja' ili 'prijenosnog glasovanja' posebno zanimljivog koncepta po kojem bi netko mogao dati svoj glas nekom drugom tko o određenoj temi ima više znanja, podataka od njega.
Zagovornici smatraju kako bi se uz pomoć tehnologije moglo pratiti i podrijetlo nekog proizvoda, što već testiraju tvrtke u Velikoj Britaniji. Tvrtka Everledger tako osigurava potvrdu autentičnosti dijamanata upravo uz pomoć 'nadzornika' koji zapisuje povijest dijamanta od rudnika do draguljarnice. Više od milijun dijamanata obuhvaćeno je ovim nadzorom.
Australska burza vrijednosnih papira najavila je krajem prošle godine kako će blockchain koristiti kako bi pratila transakcije, no ipak samo putem privatne mreže kojoj se može pristupiti samo uz pozivnicu i koja funkcionira u skladu sa zakonom i regulacijama. Iako se ovakva vrsta nadzora čini logičnom upravo za banke i financijske institucije, one ju ne preferiraju. Većinom će ipak koristit 'privatne knjige' u kojima će bilježiti transakcije.
Nešto slično dogodilo se i prilikom upotrebe tehnologije blockchaina u svijetu pravih novčanih transakcija. Ripple, platni sustav kojeg između ostalog koristi i UniCredit banka ima open-source knjigu koju pokreću tokeni putem kojih se novac jeftinije i brže može prebacivati preko granice. Protokol Ripple ne koristi rudare i prilično je centraliziran, a omogućava da se plaćanja zamrznu" iz pravnih razloga, piše Guardian.
"Naša misija nije da koristimo blockchain prilikom plaćanja, već da poboljšamo plaćanja. Koristimo ga samo ako nam nosi beneficije. Blockchain će riješiti neke sigurnosne probleme no ipak nas košta. Skuplji je i teško ga je kontrolirati. I ne vrijedi uvijek. A pitam vas koliko je često vaša banka ukrala vaš novac?", pita se Stefan Thomas, šef tehnologije u tvrtki Ripple.