Priča o najfunkcionalnijem gradu na svijetu
Kad se čuje za urbanu transformaciju, običava se zamisliti urbane megapolise koji eksplodiraju svojom veličinom, poput Šangaja, Dubaija, Hong Konga ili tehnološki centri popu San Francisca i Silicijske doline. No, gradovi koji prednjače u modernoj urbanoj revoluciji često su neočekivani. CNN u jednome ipak nije imao pravo. Kalasatama u Finskoj, istina, jest izgrađen doslovno iz ničega, ali ne tako da funkcionira "na rubu Helsinkija", nego je s glavnim gradom ove zemlje uredno povezan mrežom metroa, dobrim dijelom podzemnog.
Riječ je o gradskoj četvrti izgrađenoj u distriktu Sörnäinen u kojem se sve do 2008. nalazila određena infrastruktura za pomorski promet. No, već 1. siječnja 2007. otvorena je stanica metroa Kalasatama, otprilike isto tada i uredske i stambene zgrade, da bi, prema planiranom dovršetku ovog naselja do 2030., stanovnici svakog dana uštedjeli jedan sat vremena naprosto na tome što će moderna četvrt biti odlično organizirana. Ovdje, primjerice, nije potreban nikakav odvoz otpada.
Projektanti, odnosno urbanisti cijelo su naselje premrežili vakuumskim sustavom u kojem je stanovnicima dovoljno naprosto ubaciti otpad u cijev i ovaj ga usiše na željeno mjesto, koliko god stotina ili tisuća metara ono bilo udaljeno. Ono što CNN ne navodi jest da se otpad prije bacanja sortira i da se tako sortiran odvlači dotičnim sustavom. Na stranicama ove gradske četvrti tako stoji da su u ožujku ove godine izračunali da su stanovnici u promatranom razdoblju od četiri tjedna prikupili 1220 kilograma plastičnog otpada.
Ako se u račun uzme projekcija nadležnih vlasti da će svaki stanovnik na tom mjestu tijekom godine prikupiti oko 6 kilograma, dolazi se do brojke od oko 2700 stanovnika Kalasatame danas. No, plan je do 2030. godine da ovdje stanuje 25.000 ljudi i da tu bude otvoreno 10.000 radnih mjesta. Ovdje su sve javne usluge – škole, bolnice, javni transport – tako raspoređeni, inteligentno i promišljeno, da se do njih stiže jednostavno i brzo.
"Pet minuta više za šetnju parkom, pet minuta s djecom prije odlaska na posao, pet minuta ranije dolazak doma", nabrajao je Kerkko Vanhanen, programski direktor Smart Kalasatama.
Život vam je jednostavan zato što živite u najfunkcionalnijem gradu na svijetu. Posljednji UN-ov izvještaj takve vrste, iz 2018., kaže da će po gradovima do 2050. godine u svijetu živjeti 68 posto čovječanstva. A to onda znači da su ovakve inovacije pri širenju ključne kako bi to ostalo podnošljivo. Ovakve promjene gradova događale su se oduvijek; još od početaka urbanizma u Mezopotamiji, preko kanalskog sustava Amsterdama u 17. stoljeću, i za promet i za obranu, do danas.
Ovo što se događa danas posebno je po tome što je, barem u razvijenom svijetu, manje riječ o izgradnji infrastrukture, a više o međupovezanosti sustava, o – "Internetu stvari" – IoT. Procjenjuje se da će do kraja sljedeće godine u svijetu biti više povezanih stvari nego ljudi, točnije, da će biti umreženo 50 milijardi "stvari" koje će komunicirati jedna s drugom. To su danas i mobitel i laptop, ali i kamere na ulici, veš mašina u stanu, bankomat, nebrojena čudesa.
Je li to dovoljno opravdanje za uvođenje 5G ili je sve to izvedivo i bez razvoja takve mreže, ostavit ćemo drugima da se spore. Zanimljivo je da su pametni gradovi, visokotehnološki isplanirani, nešto što se najčešće na jednoj izrazito humanoj razini najviše susreće na sjeveru Europe. Večernji list je prije 10 godina objavio reportažu o "Ekogradu po mjeri ljudi i sobova", zapravo o gradskoj četvrti Stockholma Hammarby Sjöstad.
Već tada ta četvrt imala je 26.000 stanovnika i ponosila se time što je životom ovdje doslovno prepolovila utjecaj čovjeka na okoliš. Pritom ono "prepolovila" treba tumačiti u kontekstu Švedske, zemlje u kojoj si niti jedna jedina politička stranka od lijevog do desnog ne može priuštiti da ne bude u bitnoj mjeri "zelena". Nemaš ekološku agendu, OK, u Švedskoj ne ulaziš u parlament. Točka.
Najluđe od svega je što je Hammarby Sjöstad izgrađen na terenu koji je donedavno bio industrijska zona, iz koje je uklonjen površinski sloj zemlje zbog 120 tona nafte i 180 tona teških metala nakupljenih u njemu. Naselje je zamišljeno kao olimpijsko selo za potrebe kandidature OI 2004. No, iako su uskraćeni za olimpijadu, građani su dobili nešto još vrednije. Ovdje se reciklira sve. Ovdje je energija skoro pa besplatna jer se iz toga energija i dobiva. A ulice i zgrade... Da ti pamet stane.
Sve to ne bi bilo izvedivo bez novih tehnologija, iako, nema u tome ničega svemirskog. Sve su to više, manje poznate stvari, samo pametno uklopljene, umrežene, stanovi su prekrasni, superugodni, izolacijski materijali savršeni, savršeno iskombinirani, na ulici se naprosto ne isplati juriti vlastitim automobilom kad imaš sve u javnom prometu ili si auto samo iznajmiš... Riječ je, dakle, o inteligenciji, pametnom planiranju i umrežavanju. Jonathan Reichenta za CNN je objasnio da takve high-tech inovacije ipak dolaze uz cijenu dijeljenja osobnih podataka.
"Podaci o vama koriste se kako bi se koristili pri raznim i javnim i privatnim uslugama. A ljudi su onda zabrinuti oko toga što to onda znači po njihovu privatnost", kazao je.
S druge strane, Udo Kock, gradonačelnik Amsterdama, objasnio je da kod pametnih gradova naprosto nije najvažniji element onaj tehnološki aspekt, nego suradnju, kao što se vidjelo i na primjeri četvrti Stockholma, izgrađenoj "po mjeri ljudi i sobova".
"To je uključivanje zajednica, uključivanje građana, a za vladu je jako važno da surađuje i s tvrtkama i s građanima", kazao je Kock.