Ispada da se onima "sretnijima" ili otkotrljala glava ili su stradali pod plotunom streljačkog voda. Ostale su vješali ili su ih ubijali smrtonosnom injekcijom. Prema godišnjem izvještaju Amnesty Internationala u 2015. godini diljem svijeta pogubljeno je nakon sudskih presuda najmanje 1634 ljudi, u što ne ulazi Kina koja broj svojih pogubljenja štiti kao državnu tajnu. Jedino što je za Kinu izvjesno jest da je pogubila više od 1000 ljudi, mada postoje naznake da ih je prošle godine bilo nešto manje nego prehodne.

1634 pogubljenih znači da je broj pogubljenih u kaznenim postupcima kroz državne pravosudne sustave porastao u odnosu na 2014. za čak 573, odnosno za oko 50 posto. I sve to u samo 25 država svijeta. A mračna rang lista nakon Kine dalje ide ovako: u Iranu najmanje njih 977, u Pakistanu najmanje 326, u Saudijskoj Arabiji najmanje 158. Kao peti na ljestvici država koje su zakonski ubijale svoje građane slijedi SAD za koji se zna da ih je pobijeno točno 28. Pobijeno je i najmanje devet maloljetnika, od kojih četvero u Iranu i najmanje petero u Pakistanu.

Tijekom prošle godine na smrt je osuđeno čak 1998 ljudi, a još puno više, njih čak 20.292 cijelu 2015. ili barem dio godine provelo je čekajući susret sa svojom sudbinom u ćeliji smrti. Amnesty International je kao posebno sramotnu kategoriju naveo listu zemalja za koje se sa sigurnošću zna da su na smrt osuđivale i mentalno invalidne osobe; osim uobičajenih antišampiona smrtnih kazni tu se nalaze još i SAD, Japan, Indonezija i Pakistan.

U svom izvještaju Amnesty International citira generalnog tajnika UN-a Bana Ki-moona: "Nitko do sada nije uspio dokazati da se smrtnom kaznom smanjuje stopa kriminala." Usto, za države poput Sjeverne Koreje, Bahreina i Saudijske Arabije postoje dokazi da su neka od priznanja na osnovu kojih su donesene presude, iznuđena mučenjem, a za mnoštvo drugih presuda prilično je jasno da su donešene u procesima u kojima optuženi nisu imali pošteno suđenje.

Podaci prema kojima je Amnesty International složio izvještaj na 77 stranica potječe, osim od službenih državnih podataka, također i od odvjetnika, rodbine osuđenih, iz medijskih izvještaja i od organizacija za ljudska prava. Za Siriju tako stoji da ne postoji pouzdan broj pogubljenih kojim bi se baratalo. Vodi se kao da ih nije uopće bilo, te da je država na smrt osudila 20 ljudi.

Izvještaj navodi i neke dobre vijesti. Prošle godine smrtnu su kaznu ukinuli DR Kongo, Fidži, Surinam i Madagaskar, čime je broj zemalja koje nemaju smrtnu kaznu porastao na 102. Među onima koji još uvijek imaju smrtnu kaznu, veliki je broj onih koji je više ne primjenjuju. Pa kad se uzmu u obzir i one koje već više od jednog desetljeća nisu nikoga pogubile, dolazi se do čak 140 zemalja koje zakonski ili barem de facto nemaju smrtnu kaznu.

Ilustracije radi, još 1977. u svijetu je samo 16 država ukinulo smrtnu kaznu. Već 1992. bilo ih je 60, a od 1996. naovamo broj zemalja koje su doista i pogubljavale ljude, pao je sa 39 na 25. U obje Amerike tako danas smrtnu kaznu ima samo SAD, a na cijelom prostoru Europe plus Rusije smrtnu kaznu ima još samo Bjelorusija.