Iza zatvorenih vrata stiže Rosanna Armani , u pratnji sina Andree Camerane i unuke Marije Vittorije . Miluje lijes svog brata. Naginje se. Zatim podiže pogled i slabim glasom kaže: "Hvala vam, hvala vam svima." I to je dug, dug, intiman pljesak. Dan u pogrebnoj kapeli za Giorgia Armanija završava ovako, dirljivim oproštajem sestre od brata, piše Corriere della Sera. Giorgio Armani ispraćen je na malom groblju u Rivalti. Pogreb će biti u srijedu, nakon kremiranja. Na posljednji oproštaj nekoliko sati ranije došlo je deset tisuća ljudi i još šest tisuća u subotu. 

U rodnom mjestu njegove majke, u okolici Piacenze, groblje je na vrhu brda, među običnim ljudima, gotovo skriveno. Baš kako je htio da bude pokopan Giorgio Armani, piše Corriere della Sera. Rivalta, na korak od groblja, bila je njegovo utočište. U obiteljskoj kapeli su bijele ruže: od lokalnog cvjećara zatražio je da uvijek budu tamo i održao je obećanje. Tri imena uklesana u crnom mramoru: njegov otac Ugo, njegov brat Sergio i njegova majka Maria Raimondo. Mjesto je na putu od Rivalte prema Travu i Rivergaru. Ispred su četiri čempresa, niski zid, poluotvorena vrata. Unutra su stari nadgrobni spomenici s epitafima iz davnih vremena: voljeni otac, on ovdje leži, neka ga zemlja blago počiva... 

Giorgio Armani, sa svojom diskrecijom, oduvijek imao prema svojoj domovini, Piacenzi i ovoj dolini. Na neki nači je bio i simbol identiteta Piacenze: u njegovoj nevidljivoj prisutnosti, u njegovom rezerviranom, diskretnom, ponekad ironičnom i oštrom minimalizmu, leži karakter grada, piše Corriere. "Svojom pričom želio bih biti primjer i inspiracija, podsjetiti ljude da pravi rad, dobro obavljen rad, može daleko dogurati“, rekao je kada mu je Katoličko sveučilište dodijelilo počasnu diplomu iz ekonomije. Giorgio Armani je prije dvije godine došao pred studente, u Gradskom kazalištu gdje je njegov djed izrađivao perike za glumce i pjevače. „Ne zaboravite odvojiti vrijeme za druge“, dodao je. „Važno je imati nekoga na koga možete misliti, tko vas ohrabruje i voli.“

Piacenza danas žali za dizajnerom koji je obišao svijet i vratio se tamo odakle je počeo, među svoju obitelj, ne tražeći mjesto u prvom redu. U Rivalti vlada razumljiva komešanje. Poslijepodne je misa, a broj nekolicine bliskih prijatelja porastao je na stotinu.Tu je pokopan jpš jedan manje slavni, ali pozznati sugrađanin Alberto Cavallari, dopisnik i urednika Corriere della Sera, koji je ostavio natpis na svom nadgrobnom spomeniku, nedaleko od Rivalte: "Živio je, putovao je, bježao je uzalud."