Prije nepunih godinu dana činilo se da smo sve najgore već vidjeli. Postizbornu pat poziciju, šurovanje Milanovića i Karamarka, forsiranje tripartitne koalicije, ucjene i ultimatume, vrbovanje i špijuniranje, prijetnje i raskinute saveze, eksperimente s nestrančkim premijerom...

Pa čak i tvrdnje o pokradenim izborima. Također, mislili smo da smo obavili sve formalnosti. Pregovore oko programa reformi, oko fotelja i prioriteta, kao i proceduru sastavljanja Vlade... 

Što bi nas, dakle, više i gore od toga moglo dočekati nakon nedjeljnih prijevremenih parlamentarnih izbora, prvih u hrvatskoj povijesti? Pitanje zvuči kao copranje.

Jer proteklih devet mjeseci pesimisti su tvrdili da ne može biti gore, a optimisti uzvraćali: “Može, može”. 

Pa što bi nas onda moglo dočekati u ponedjeljak ujutro, u državi koja već ravno godinu dana praktički živi bez funkcionalne Vlade? 

Mogla bi nas dočekati Velika koalicija. Istina, HDZ se svakodnevno zaklinje da koalicija sa SDP-om ne dolazi u obzir, isti signali - iako tiši - čuju se i s druge strane, ali Most se trudi tu priču držati na životu.

Jer, ako će netko kovati velike, tripartitne koalicije, onda će to biti Most. To je njegovo “pravo prve postizborne noći”. 

Bila bi to, naravno, senzacija, ali i bez formaliziranja dvije najveće stranke znale su pronaći zajednički jezik kad im je to odgovaralo. Primjerice, kod rušenja premijera.

Nadalje, mogli bismo dobiti Božu Petrova za premijera. Prošli put mu je tako malo falilo. Sve dok se nisu umiješali biskup Košić i predsjednica Republike. 

Danas Most gura Petrova za premijera, jednako gorljivo kao što je nedavno gurao ideju nestranačkog premijera. I nije to najgore. Možda se ukletog 11. rujna poklope zvijezde i premijer postane Milan Bandić. 

Pa što ako u anketama prolazi dosta loše? Tihomir Orešković nije ni izašao na izbore pa je postao premijer. 

Ako se već povijest ponavlja, onda znamo da je prvi put tragedija, a drugi put farsa. Stoga se ne bismo trebali čuditi ako ključeve Banskih dvora sad, po uzoru na Most, dograbe Živi zid i Ivan Vilibor Sinčić. Kako bi tek tada frcalo perje... 

Međutim, ako će nas nakon izbora zaskočiti realnija varijanta da Božo Petrov ponovno postane prevaga u formiranju Vlade, onda bi bilo zanimljivo vidjeti hoće li se odlučiti za SDP, s kojim se - znakovito - nije svađao tijekom kampanje. 

Taj prljavi posao za Narodnu koaliciju obavljali su HSS i HNS. Zašto bi to bilo zanimljivo? 

Pa zato što je Mostova koalicija s HDZ-om već dovela do micanja Tomislava Karamarka, pa bi se sada mesijansko poslanje Bože Petrova u politici trebalo nastaviti micanjem Zorana Milanovića. 

Sve to, naravno, pod uvjetom da ne zaplovimo prema novim izvanrednim izborima. Premda čak ni to ne bi bilo šokantno. Ionako smo već navikli na život bez Vlade.