Neandertalci su kao vrsta izumrli prije nekih 40.000 godina, no njihovo naslijeđe živi i dalje u svima nama. Suvremeni ljudi s područja Euroazije danas u prosjeku imaju od 1,6 do 2,1 ili 2,2 posto njihovih gena. Što znamo o našim najbližim evolucijskim rođacima, kako je njihova anatomija bila prilagodba ledenom dobu i, ono najintrigantnije, zašto su, unatoč inteligenciji i dobroj prilagođenosti, nestali, razgovarali smo s prof. Fredom H. Smithom, američkim paleoantropologom i jednim od vodećih svjetskih stručnjaka za ljudsku evoluciju prije njegova predavanja “A Night Out with the Neanderthals” u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu.

Express: Kako ste se zainteresirali za neandertalce?

Odrastao sam u planinama istočnog Tennesseeja, vrlo ruralnom području. Radio sam u trgovini mojih roditelja. I počeo razmišljati, što je ovo meso koje režem? Mislim, što su zapravo ove strukture? I tako sam se zainteresirao za anatomiju i počeo čitati sve što sam mogao o anatomiji i kako su se životinje mijenjale tijekom vremena. A onda sam otkrio časopis National Geographic i članke o ljudskoj evoluciji. Na trećoj godini studija pisao sam referat o neandertalcima i totalno se “zakačio”. Tad sam odlučio da ipak neću studirati medicinu, a moje prvo pravo iskustvo rada na fosilnom ljudskom materijalu bilo je s krapinskom kolekcijom. I o tome sam napisao disertaciju na Sveučilištu Michigan 1976.

Express: Koje smo to, dakle, gene naslijedili od neandertalaca?

Možda bismo pomislili, pa dobro 2,2 posto, to nije puno, ali ovi geni, zapravo većina njih, vrlo su nam važni. Mnogi od njih izuzetno su važni za naš imunološki sustav. Također, koža. Iako mnogi genetičari to ne vjeruju, mislim da je povezano i s bojom pigmentacije. Mislim da je nasljeđivanje svjetlije pigmentacije od neandertalaca za rane moderne ljude koji dolaze, pa ne direktno iz Afrike, ali s Bliskog istoka, iz tropskih područja s intenzivnijom sunčevom svjetlošću, bilo vrlo važno za njihovu sposobnost preživljavanja u Europi.

Express: Kako im je to pomoglo u preživljavanju?

Morali su biti u stanju apsorbirati dovoljno ultraljubičastog zračenja da bi mogli sintetizirati hormon, mi ga zovemo vitamin, ali zapravo je hormon D3, koji je važan za ljudski rast i razvoj, posebno za razvoj središnjeg živčanog sustava. Također je važan za kosti, rast kostiju. Dakle, vjerojatno bi se ljudi tamnije pigmentacije teško prilagodili u Europi sjevernije od južne Europe, Španjolske. D3 omogućuje uklanjanje kalcija iz krvotoka i njegovu ugradnju u kosti. Ako ga ne unosite, kosti postaju omekšane pa se deformiraju. Mislim da su u najranijim interakcijama između neandertalaca i modernih ljudi, moderni ljudi vjerojatno naslijedili više gena od neandertalaca. U mnogim slučajevima postojala je selekcija protiv neandertalskih gena u modernom ljudskom genomu. I tako se tijekom godina taj postotak smanjio na ove apsolutno kritične stvari. Dobili smo očito i neke gene koji se čine štetnima.

Express: Koji bi to bili geni i zašto smo ih zadržali?

Dakle, dobili smo gen od neandertalaca koji poboljšava zgrušavanje krvi. I ovo je odgovorno za neke moždane udare i slično. Pa pomislite kako smo uopće mogli zadržati ovaj gen? Tu stvarno moramo razumjeti da su do početka 20. stoljeća, na primjer, žene pri porođaju često iskrvarile do smrti. I ovo nije prije 200 godina. Ovo nije tako davno. Dakle, mislim da su ti geni još imali neku selektivnu prednost u modernim ljudskim populacijama.

Express: Uzimajući sve to u obzir, očito su imali i neku dobru genetiku, a ipak su izumrli. Kako se to dogodilo?

U redu. Neandertalci su imali određenu tjelesnu građu. Relativno su niski.

Express: Koliko niski u današnjem smislu?

Prosječni neandertalac bio je visok oko metar i pol. Što je otprilike visina Francuza na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Dakle, bili su niski. Udovi su im bili vrlo kratki, noge i ruke proporcionalno vrlo kratke. I imali su prsni koš vrlo bačvastog oblika. Razlog tome je što je ta građa tijela vrlo dobra prilagodba hladnim okruženjima. Morate shvatiti da je tijekom pleistocena, kad su neandertalci živjeli u Europi, u Europi bilo puno hladnije nego danas. Temperatura okoline vjerojatno je bila u prosjeku između pet i deset stupnjeva Celzijevih. To je bila prosječna temperatura tijekom godine. Ta prilagodba na hladnoću bila je vrlo dobra za njih. Svakako su imali i određenu kulturnu prilagodbu kako bi se borili protiv hladnoće. Palili su vatre, nosili su odjeću. Gradili su skloništa.

Express: Dobro, kako je na sve utjecala ta tjelesna prilagodba?

Kako bi održali ovo tijelo, imali su vrlo visoku bazalnu metaboličku stopu (BMR). Ta stopa pretvorbe kalorija u energiju potrebna za održavanje osnovnih fizioloških funkcija u stanju mirovanja bila je vrlo visoka, puno viša nego kod bilo kojeg modernog čovjeka. To se temelji na izračunima, koji se temelje na BMR-u živih ljudi poput lovaca nomada iz sjeverne Azije ili sličnih nomadskih skupina koje žive u hladnom okruženju. Ali neandertalci su vjerojatno imali bazalnu metaboličku stopu koja je bila puno viša od ovih momaka. Dakle, ta bazalna metabolička stopa zahtijeva puno energije.

Express: Znači trebalo im je mnogo hrane?

Trebalo im je puno hrane s visokim udjelom masti i kalorija. Iz izotopskih studija njihovih kostiju znamo da 80 posto njihove prehrane čini meso. I stoga su vrlo učinkoviti lovci na velike pleistocenske životinje poput turova, što je poput velikog bizona. Lovili su slonove i druge velike životinje, ali nisu imali lukove i strijele niti mnogo projektilnog oružja. Morali su ubijati te životinje, približavati im se, tjerati ih preko litice ili u jamu ili slično. Dakle, trebala su im velika, robusna tijela. I sve je to energetski vrlo skupo. Ako pogledate kako ljudi koriste svoju potrošnju energije, većina se troši samo na održavanje osnovnih tjelesnih funkcija. Na to odlazi nekih 85 posto energije. Ali neandertalci su vjerojatno koristili više od 95 posto svoje energije samo za održavanje tog svog tijela.

Express: Što sve to znači za preživljavanje neandertalaca?

To znači da se količina energije koja bi se trošila na reprodukciju znatno smanjuje. A to znači da su neandertalci vjerojatno uobičajeno imali nisku stopu fertiliteta i stoga ih vjerojatno nije bilo mnogo ni u jednom određenom trenutku. I to je potkrijepljeno. Ovu ideju podupiru studije arheoloških nalazišta. Razlika u gustoći artefakata na neandertalskim nalazištima u odnosu na nalazišta ranog modernog čovjeka. Uglavnom su ove studije provedene u jugozapadnoj Francuskoj, ali neke su i u Švapskoj Juri u Njemačkoj. Također, genetika, ako pogledate varijacije mitohondrijske DNK neandertalaca, u kojoj imamo najveće uzorke, njihova varijacija je bitno, bitno smanjena u usporedbi s varijacijom modernih ljudi iz Europe. A to sugerira malu populaciju.

Express: Dakle, moderni ljudi bili su bolje prilagođeni okolini?

Moderni ljudi imaju bolju kulturnu prilagodbu na hladnoću. Izrađuju odjeću po mjeri. Neandertalci ne izrađuju odjeću po mjeri, imaju odjeću, ali nije skrojena. To znamo jer ne nalazimo koštane igle i koštana šila u neandertalskim nalazištima. Pravili su bolje kamine. Oblagali su svoje kamine kamenom, a to pomaže u očuvanju topline. Pravili su bolje građevine. Dakle, nisu morali trošiti toliko energije samo da bi preživjeli. To znači da su imali više energije za reprodukciju, bolju stopu reprodukcije. Mislim da su neandertalce na kraju demografski preplavili ovi moderni ljudi koji su došli na to područje.

Express: Jesu li im ti moderni ljudi donijeli i nove bolesti?

Ako razmislite o Americi, kad su prvi Europljani počeli dolaziti u velikom broju, to je desetkovalo gotovo cijela plemena duž istočne obale Sjedinjenih Američkih Država. Ali to ne možete procijeniti po kostima jer ih je bolest tako brzo pogodila i ubila. Dakle, nemamo potvrde za to. Ali 125 posto sam siguran da su, kad su ovi moderni ljudi došli u Europu, bolesti koje su donijeli desetkovale ono što je već bila vrlo mala neandertalska populacija. Siguran sam da je bilo trenutaka kad su se međusobno ubijali. Ali očito je bilo i mnogo puta kad su se međusobno križali. Dakle, to je vrlo složeno. Ljudi kažu, neandertalci su izumrli. Pa, na neki način jesu. Danas nemamo nijednog neandertalca. Mislim, ne možete pogledati okolo i vidjeti nekoga tko bi izgledao kao neandertalac. Da, neandertalci izumiru kao fizički tip, ali genetski se nastavljaju u nas. Uvijek kažem da je to izumiranje, ali to je izumiranje asimilacijom.

Express: Kako smo došli do toga da se smatraju primitivnima? Kad nekoga nazovete neandertalcem u gotovo svakom jeziku, to je kao uvreda.

Ovo se vraća na rane ideje o neandertalcima. Predstavljani su kao vrlo slični majmunima, dlakavi, pognute posture... Sve to danas znamo da je potpuno pogrešno. Ali ta slika neandertalaca nastavila se u nekoj vrsti popularne perspektive. Da, izgledaju malo drugačije, ali ne bi bili nešto od čega biste pobjegli i vrištali. Pomislili biste, to je pomalo neobičan momak ili djevojka.

Express: Koliko se promijenila naša percepcija o neandertalcima?

Ona se uvelike promijenila kako smo sve više učili o njihovim sposobnostima, inteligenciji i ostalom. Dakle, ako me netko nazove neandertalcem, kažem hvala. Dajete mi kompliment. Postojali su puno dulje od modernih ljudi. Danas znamo da su neandertalci imali špiljske crteže koji nisu bili toliko složeni kao ranih modernih ljudi, ali su ih imali. Izrađivali su nakit. Ukrašavali su svoja tijela. Izrađivali su vrlo lijepe alate. Opet, nisu bili toliko složeni kao kod ranih modernih ljudi, ali su bili puno složeniji od svega što je ikad prije postojalo. Tako da znamo da su sposobni za puno više.

Express: Imali su i određenih medicinskih vještina, zar ne?

Znali su liječiti rane. Baš sam htio spomenuti da postoje dokazi o njihovim medicinskim vještinama. Postoje i neki dokazi o biljkama koje potječu od fitolita iz zubnog kamenca. To su biljke koje ne bi bile za hranu, ali su ih vjerojatno koristili iz medicinskih razloga. Također, postoje neki pokazatelji da čak i ako je osoba imala slomljenu kost, ona možda nije pravilno zacijelila, ali su i dalje bili sposobni funkcionirati u društvu.

Express: Što sve znamo o njihovoj kulturi?

Znamo o alatima koje su izrađivali. Znamo o njihovim lovačkim sposobnostima. Bili su vrlo, vrlo učinkoviti lovci. O tome se raspravljalo do prije otprilike 20 godina. Ali danas znamo da su oni ono što bismo nazvali vrhunskim predatorom. Mogu uzeti gotovo sve što žele. Možda je opasno, ali mogu to učiniti. Vjerojatno su uglavnom postojali u prilično malim skupinama. Manje skupine, ali moguće je da su postojali odnosi između tih malih skupina. Zapravo ne znamo, ali sumnjamo da je tako.

Express: Jesu li pronađeni kakvi dokazi koji bi upućivali na to da su imali određeni sustav vjerovanja, pogrebne obrede ili rituale u smislu religioznosti?

Mnogi su neandertalci pokapali svoje mrtve. Ne svi. Oni u Krapini su obrađivali svoje kosti kao što su obrađivali kosti drugih životinja. I stoga se vjeruje da su to znakovi kanibalizma. Dragutin Gorjanović Kramberger je imao razrađenu ideju da su u Krapini postojale dvije različite varijacije neandertalaca. I da je jedna došla i poklala drugu. Danas znamo da to nije istina, da je to bila zanimljiva ideja u to vrijeme. U znanosti nije loše biti u krivu. Dokle god ono što sugerirate ili postavljate hipotezu se temelji na podacima koje imate i činjenicama koje imate u tom trenutku. Zapravo, biti u krivu u znanosti je često dobra stvar jer ste eliminirali ideju kako se netko drugi ne bi morao njome baviti.

Express: Što nam govori takvo njihovo ponašanje?

Dakle, neki ljudi mogu tvrditi, u redu, pokopali su svoje mrtve, ali to ne dokazuje religiju. Možda jednostavno ne žele da “mrtvi ujak Harry” zasmrdi špilju. No ja se ne bih složio. Mislim da ovi ukopi sugeriraju nekakvu vrstu rituala. Čak su i dokazi o kanibalizmu, koji su pronađeni na nekoliko različitih neandertalskih nalazišta, zanimljivi jer sugeriraju da ponašanje neandertalaca nije svugdje isto. To upućuje na stupanj kulturne složenosti među neandertalcima, odnosno da postoji varijacija u ponašanju među njima.

Express: Vratimo se malo na Lubanju C ili Krapinu 3, najcjelovitiji i najpoznatiji nalaz iz Zbirke krapinskog diluvija, koja je bila izložena u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju krajem prošle godine. Što znamo o tajanstvenim urezima, njih više od 30, koji su pronađeni na njoj?

Teško je znati. Izgleda da su ti tragovi napravljeni prilično blizu vremena kad je osoba umrla. Ne vidimo nikakve jasne dokaze zacjeljivanja. To nije dio kanibalizma. To nije skalpiranje ili nešto slično. Na krivom je mjestu. Ako jest nastalo nakon smrti, nije bilo dugo nakon smrti. Što to znači, ne znamo. Ali je zanimljivo.

Express: Proučavali ste krapinsku zbirku još 1970. i napisali disertaciju o njoj na Sveučilištu u Michiganu 1976. Što vam je bilo najzanimljivije?

Bila je izložena ovdje u muzeju. Ono što sam vidio u toj kolekciji bilo je, u redu, fragmentarno. To su uglavnom komadići, ali postoje veliki uzorci određenih kostiju, poput temporalne kosti ili frontalne kosti. A u evoluciji je varijacija izuzetno važna. Znate, sjajno je imati jednu kompletnu lubanju, ali ako imate 15 primjera dijelova anatomije, to vam omogućuje ozbiljniji znanstveni pristup.

Express: Što ste naučili proučavajući tu zbirku?

Pa, naučio sam da je slika o neandertalcima kao biološki vrlo homogenima bila pogrešna, da su pokazivali mnogo varijacija u mnogo različitih značajki. Mnogo ljudi je tvrdilo da su neka od ovih ranijih neandertalskih nalazišta poput Krapine bila morfološki progresivnija od nekih kasnijih. A moje analize su pokazale da to zapravo nije istina, da su ljudi iz Krapine bili malo manji od, recimo, nekih kasnijih neandertalaca u Francuskoj. A uzorak su činile malo mlađe osobe, puno mladih osoba, djece, tinejdžera... I bilo je niz drugih stvari koje su bile stvarno zanimljive. Gorjanović je primijetio neke od njih.

Express: O čemu je riječ?

On je upozorio na određene karakteristike koje su sugerirale da su krapinski neandertalci možda bili biološki vrlo blisko povezani jedni s drugima. Pronašao sam neke druge stvari koje su podržavale to gledište. I danas bih tvrdio da krapinski neandertalci predstavljaju svojevrsnu jedinstvenu biološku populaciju među neandertalcima, baš kao što imamo razlike među populacijama danas, nisu ni sve neandertalske skupine bile iste.

Express: U kojem smjeru će ići neka buduća istraživanja priče o neandertalcima? Kakva su Vaša predviđanja?

Mislim da ćete vidjeti više mogućnosti za učenje o raznim aspektima njihove biologije. Već sad možemo proučavati stabilne izotope u kostima. I to nam daje neke informacije, genetiku na kojoj možemo raditi, koju možemo istraživati. Da mi je netko 1990. rekao da ćemo za 30 godina govoriti o neandertalskim genotipovima, vjerojatno bih im se nasmijao. Ali učimo sve više i više o njihovu genetskom sastavu. I sad znamo da ne moramo ni pronaći DNK, da čak u naslagama gdje su ljudi živjeli možete izvući njihove proteine ​​koje odbacuju kožom. Možete to izvući i iz toga interpretirati mnogo o njihovu genetskom sastavu. To je nešto što se pojavilo nedavno. Zove se proteomika. To je nova vrsta analize. Ponekad možete utvrditi je li na nalazištu bio neandertalac ili rani moderni čovjek čak i ako nemate kostur ili kosti jer možete dobiti biološke, proteinske nalaze iz naslaga.

Express: Što još možemo očekivati?

Mislim da ćemo morfološki sve više učiti o tome što određene morfološke karakteristike znače. Na primjer, trenutačno se vodi rasprava o tome što pokreće razliku između morfologije lubanje neandertalca i modernog čovjeka. Jedna skupina tvrdi da sve ima veze s mozgom. Skupina kojoj pripadam kaže da ima više veze s licem i nosom. Jer da bi metabolizirali ovu prehranu s visokim udjelom proteina i masti, moraju udahnuti više zraka. Ali taj zrak mora biti ovlažen do određene razine i mora se zagrijati do određene razine prije nego što uđe u plućne alveole, kako bi pluća zatim mogla izvući kisik iz zraka. Dakle, neandertalci imaju širi nos kako bi mogli više udisati, ali im je potrebna duža nosna komora za zagrijavanje i vlaženje tog zraka prije nego što on što dođe do pluća.

Express: Neka poruka za kraj za naše čitatelje?

Hrvatska je zaista bogata jer ima dva najvažnija i najinformativnija nalazišta neandertalaca (Hušnjakovo brdo i špilja Vindija, op. a.) od svih nalazišta neandertalaca. Jedno je nešto raniji neandertalac od drugog. Dakle, vrsta informacija koje nam daju malo je drugačija, ali oba su nevjerojatno važna.